|
"Fenomen New
Agea, zajedno s tolikim drugim vjerskim
pokretima, jedan je od najžurnijih
izazova kršćanske vjere. Riječ je o
vjerskom i istodobno kulturalnom
izazovu: New Age predlaže teorije i
učenja o Bogu, čovjeku i svijetu, koji
su nespojivi s kršćanskom vjerom. Osim
toga, New Age je ujedno simptom kulture
koja je u dubokoj krizi i pogrešan
odgovor na tu kriznu situaciju u
kulturi: na njezine nemire i pitanja, na
njezine čežnje i nade", rekao je to
predsjednik Papinskog vijeća za kulturu
kardinal Poul Poupard predstavljajući 3.
veljače u Vatikanu novi dokument "Isus
Krist donositelj vode žive. Kršćansko
promišljanje o New Ageu". Riječ je o
interdikasterijalnom dokumentu Papinskog
vijeća za kulturu i Papinskog vijeća za
međuvjerski dijalog. U njemu je sadržano
pastoralno razmišljanje koje želi pomoći
biskupima, vjeroučiteljima i svima onima
koji su uključeni u različite crkvene
programe odgoja da bi se utvrdilo
porijeklo New Agea i vidjelo na koji
način uspijeva utjecati na život kršćana
te kako bi se izradila sredstva kojima
će se odgovoriti na brojne i raznolike
izazove koje New Age predstavlja za
kršćansku zajednicu u onim dijelovima
svijeta u kojima je prisutna. Dokument
može također pomoći onim kršćanima koji
su u napasti da povjeruju u ono što New
Age kaže o Kristu, kako bi uvidjeli
brojne razlike između kozmičkog i
povijesnog Krista.
Uz kardinala Pouparda na predstavljanju
su sudjelovali predsjednik Papinskog
vijeća za međuvjerski dijalog nadbiskup
Michael Luis Fitzgerald te autori teksta
tajnik Vijeća europskih biskupskih
konferencija (CCEE) Don Peter Fleetwood
i dr. Teresa Osório Gonçalves iz
Papinskog vijeća za međuvjerskih
dijalog, inače koordinatorica radne
skupine za sljedbe i nove pokrete.
Na početku svog predstavljanja kardinal
Poupard je iznio svojevrsnu panoramu
suvremene kulture. Rekao je kako je ona,
a po uzoru na nju i mnoge druge kulture,
prešla "s gotovo instinktivnog osjećaja
za Boga na ono što se često naziva
'znanstvenijim' pogledom na stvarnost".
Prema toj viziji sve se mora objasniti
izrazima iz našeg svakodnevnog iskustva.
Sve što bi moglo iole upućivati na čudo
smjesta se dovodi u sumnju. Tako su sve
simbolične geste i predmeti, poznati kao
sakramentalni, koji su nekoć bili
svakodnevna praksa svakog katolika,
danas, u religijskoj panorami, mnogo
manje uočljivi no nekada. Razlozi te
promjene su brojni i različiti, ali svi
spadaju u područje onoga općeg prelaska
s tradicionalnih vjerskih oblika na
osobnije i individualnije izraze onoga
što se danas naziva "duhovnost".
Tri su različita razloga te promjene.
Prvi se sastoji u osjećaju da
tradicionalne ili institucionalne
religije ne mogu više pružiti ono što se
nekoć tvrdilo da mogu dati. Neke osobe
ne uspijevaju više naći mjesta za vjeru
u osobnog transcendentnog Boga i
iskustvo mnogih ih je navelo da se
pitaju ima li taj Bog moć izvesti
promjene na ovom svijetu ili čak da li
uopće postoji. Zastrašujuća iskustva
koja su pogodila čitav svijet navele su
mnoge da budu cinični prema religiji.
Pomislimo samo na Holokaust i posljedice
atomskih bombi bačenih na Hirošimu i
Nagasaki.
Drugi razlog nemira i odbacivanja
tradicionalne Crkve jest povratak,
započet u proteklom stoljeću,
predkršćanskim oblicima religije, koji
su bili vrlo snažni u drevnoj Europi.
Poganske su religije imale znatnog
udjela u podupiranju nekih od
najnasilnijih rasističkih ideologija u
Europi, potkrepljujući uvjerenje prema
kojem neki narodi imaju povijesnu ulogu
od svjetske važnosti što im čak daje za
pravo da pokore druge narode. To je
gotovo neizbježno dovelo do mržnje prema
kršćanskoj vjeri, koju se promatralo kao
pridošlicu na religijskoj sceni. Složeni
niz pojava, poznatih pod zajedničkim
nazivnikom "neopoganske" otkrivaju
potrebu pojedinaca ili skupina da se
izmisle novi načini za "protunapad" na
kršćanstvo te da se vrati autentičnijem
obliku religije, koji je tješnje vezan
uz prirodu i zemlju. U neopoganskoj
religiji nema mjesta kršćanstvu.
Svidjelo se to nekome ili ne upravo se
vodi borba za osvajanje duhova i srca
ljudi na relaciji kršćanstvo,
predkršćanske drevne religije i njihovi
"srodnici" iz novijeg doba.
Treći razlog proizlazi iz sve veće
opsjednutosti zapadne kulture istočnim
religijama i putovima mudrosti. Sve veća
svijest da postoji neka temeljna istina,
neka jezgra istine u srcu svakog
religijskog iskustva dovelo je do ideje
da se mogu i moraju prikupiti
karakteristične sastojnice svake
religije kako bi se prispjelo sveopćem
obliku religije. Zbog toga se New Age u
dokumentu naziva novim "gnosticizmom". I
tu se malo prostora ostavlja za
institucionalizirane religije, osobito
židovstvo i kršćanstvo. Posebno
zabrinjava što mnogi pojedinci,
uključeni u te oblike istočnjačke
duhovnosti, nisu potpuno svjesni što se
sve krije iza početnog poziva na
sudjelovanje na tim susretima. Vrijedi
spomenuti i živo zanimanje koje se
pokazuje za ezoterične religije pri
nekim masonskim krugovima koji teže
nekoj sveopćoj religiji. Bilo bi također
nepošteno ne prepoznati rašireni
protuvjerski stav koji se razvio iz
izvorne brige prosvjetiteljstva da
zajamči blagostanje čovječanstva. I u
tom slučaju, nerijetko se naziva
vjerskim sukobom ono što zapravo nije
ništa drugo do sukob političke,
ekonomske ili društvene naravi.
New Age je u prvom redu izazov Crkvi jer
njegovi sljedbenici "osjećaju da
kršćanska vjera ne pruža ono što stvarno
trebaju". Ako Crkva ne želi da je se
osudi da je neosjetljiva za želje osoba
njezini članovi moraju učiniti dvije
stvari: još se čvršće ukorijeniti u
temelje svoje vjere i poslušati krik,
često pritajeni, koji se izdiže iz srca
osoba i koji će ih, ako ne naiđe na
odaziv kod kršćana, odvesti drugdje.
New Age je "duhovni narcizam", jedna je
od definicija kojom taj pokret opisuje
dokument, koji primjećuje kako se
sastavnice tog pokreta savršeno
podudaraju s konzumističkim modelima
suvremenog društva u kojem zabava i
razonoda imaju veliku važnost. Prema
vatikanskom dokumentu New Age se dobro
prilagodio tržišnim zakonima i svoje
širenje može dijelom zahvaliti svojoj
privlačnoj ekonomskoj ponudi. U nekim se
kulturama i sama etiketa za neki
proizvod izrađuje tako da se na određeni
religiozni fenomen primjenjuju
marketinška pravila, te se tako New Age
predstavlja kao način da se iz duhovnih
potreba osobe izvuče ekonomska dobit.
Kao i mnoge druge stvari u suvremenoj
ekonomiji i New Age je globalna pojava
podržavana i hranjena informacijama
sredstava društvenog priopćivanja. New
Age ne zahtijeva neki posebni oblik
"pripadnosti", jer poput cyber zajednica
na Internetu predstavlja područje u
kojem ljudski odnosi mogu biti ili vrlo
neosobni ili interpersonalni u vrlo
ograničenom smislu. New Age širi se
osobito zahvaljujući Internetu, vršeći
golemi utjecaj osobito na mladež i
unoseći zabunu također među mnogim
Kristovim sljedbenicima koji nisu
sigurni o čemu je riječ.
Duh te nove religije objašnjava se
astrološkim znacima prema kojima je ovo
doba Vodenjaka, doba utemeljeno na
skladu, razumijevanju i ljubavi. Doba
Ribe, koje se poistovjećivalo s
razdobljem u kojem je dominiralo
kršćanstvo, trebalo bi ubrzo završiti da
ustupi mjesto dobu Vodenjaka, kada će
kršćanstvo izgubiti svoj utjecaj kako bi
se otvorio put čovječnijoj sveopćoj
religiji. Veliki dio tradicionalnog
morala ne bi imao više mjesta u novom
dobu Vodenjaka. Način razmišljanja ljudi
potpuno bi se promijenio i ne bi bilo
više podjela između muškaraca i žena.
Ljudi moraju biti sustavno pozivani da
preuzmu novi oblik dvospolnog života, u
kojem će obje polutke mozga biti
korištene u skladu, a ne nepovezano kao
do sada.
Sam naziv
dokumenta, koji predstavlja odgovor na
brojna traženja biskupâ i vjernikâ iz
cijeloga svijeta koji su tražili pomoć u
razumijevanju New Agea, ističe da
Vodenjak nikada neće moći dati ono što
Krist daje. Isusov susret sa
Samarijankom na zdencu u Siharu ključni
je tekst koji vodi razmišljanja u tom
dokumentu. Pristup koji se predlaže u
tome dokumentu jest put dijaloga. Jedan
oblik dijaloga predstavlja onaj sa
sljedbenicima ostalih religija. Taj
dijalog obuhvaća uzajamni susret i
razumijevanje, suradnju u pravcu mira i
razvoja, razmjenu zajedničkih duhovnih
vrijednosti. Drugi oblik dijaloga
sastoji se u praćenju pojedinca u
njegovu traženju. To je dijalog između
evanđelja i kulture, koji uključuje
poziv na razlučivanje. Kršćanin
prepoznaje valjane točke tog traženja
ali istodobno otkriva, u svjetlu
Kristova otajstva, njegove slabe točke.
Što se tiče uspoređivanja temeljnih
ideja New Agea i kršćanske vjere
predlažu se dva pravca. Prvi je pravac
duhovnost. Premda prepoznaje vidike
istinske žeđi za duhovnošću koje se
nalaze u najboljim izrazima New Agea –
poput traženja sklada, jedinstva,
iskustva božanskog – ističe se dijaloški
karakter kršćanskog života, koji ima
svoj temelj u vječnom dijalogu u krilu
Presvetog Trojstva i oblikuje razgovor
između Boga i ljudskog stvorenja, dajući
novi pečat svim međuljudskim odnosima.
Drugi je pravac doktrinalnog tipa. Nije
izražen u obliku sustavnog doktrinalnog
izlaganja već kao izlaganje temeljnih
pitanja, na koja sljedbenici New Agea i
kršćani daju drukčije odgovore. Pred
mnogim praksama vezanim uz teoriju New
Agea kršćani su pozvani koristiti
svjetiljku vjere da bi otkrili, u
sučeljavanju sa ostalim ponudama, koja
je prava alternativa koju je Krist donio
čovječanstvu.
Dokument daje i dragocjene smjernice
glede stava kojeg kršćanin mora zauzeti
prema onima koji slijede druge putove
ili nisu dosljedni svojim
opredjeljenjima. U Crkvi postoji duboka
vjera u dijalog koji Bog vodi sa svakim
čovjekom kao i u konačni naum spasenja.
To uvjerenje mora voditi svaki naš
susret. No, dijalog se može voditi
plodno tek kada je naš identitet jasan.
Ne možemo istodobno vjerovati i ne
vjerovati u Boga koji beskrajno nadilazi
povijest, vjerovati i ne vjerovati u
Krista, Spasitelja ljudskog roda,
vjerovati i ne vjerovati u njegovo
jedincato posredovanje, itd. Iz svog
jasnog katoličkog identiteta i življene
duhovnosti možemo krenuti k pravom
susretu. I sljedbenici toliko različitih
religija kao što su hinduizam ili
budizam pitaju koja je naša vjera i naše
duhovno iskustvo. Ne smijemo pred njima
zanijekati svjetlo koje nam je Bog
zapalio u srcu. U odnosu sa ostalim
religijama Crkva izbjegava sve ono što
može dati za pravo nekim shvaćanjima
koji su prisutni i u kontekstu New Agea:
tezu o jedinstvu religija, uvjerenje da
su svi putovi ispravni, smatranje
predkršćanskih religija najizvornijim
kao i ideju da čovjek može stvoriti
svaku religiju, poput nekog zanatlije
ili kemičara. Dijalog nije nebuloza, ne
znači brisati razlike. Dijalog se čini u
dosljednosti kršćanskoj vjeri i naši
sugovornici moraju znati što vjerujemo.
Dokument se zaključuje pastoralnim
smjernicama, dok se u dodatku nalaze
korisni elementi za one koji žele
proučavati New Age, popis pastoralnih
dokumenata o tom pitanju kao i ostalih
studijâ i djelâ. Treba spomenuti i
rječnik na kraju dokumenta u kojem su
precizno objašnjeni pojmovi ne samo
vezani uz New Age, nego također iz
najdrevnije misli koje su u korijenu
temeljnih ideja te struje. (KTA / IKA)
|
