|
Draga braćo i sestre!
1. U mračnim danima hladnoga rata enciklika blaženog pape Ivana XXIII.
Pacem in terris bila je znak nade za muškarce i žene dobre
volje. Rekavši kako pravi mir traži "obdržavanje reda što ga je Bog
uspostavio" (Pacem in terris, 1), Sveti Otac je istaknuo
istinu, pravednost, ljubav i slobodu kao stožere mirnog društva (isto,
37).
Sve veća moć suvremenih sredstava društvenog priopćivanja činilo je
jednu od važnih podloga te enciklike. Papa Ivan XXIII. osobito je imao
pred očima javna glasila kada je skrenuo pozornost na "pravičnost" i
nepristranost u korištenju sredstvima "s pomoću kojih se gaji i
rasprostranjuje uzajamno upoznavanje naroda", a koja su omogućili
znanost i tehnologija; on je osudio "onaj način obavještavanja gdje
se, kršeći zahtjeve istine i pravde, vrijeđa dobar glas nekog naroda"
(isto, 90).
2. Danas, dok slavimo 40. obljetnicu enciklike Pacem in terris,
podjela narodâ na međusobno suprotstavljene blokove velikim je dijelom
pala u zaborav, no u mnogim dijelovima svijeta još uvijek ne vladaju
mir, pravednost i društvena stabilnost. Terorizam, sukob na Bliskom
istoku i ostalim područjima, prijetnje i protu-prijetnje, nepravde,
izrabljivanja, kao i nasrtaji na svetost ljudskog života, kako prije
tako i poslije rođenja, uznemirujuće su stvarnosti našeg doba.
Istodobno, moć javnih glasila da oblikuju ljudske odnose i vrše kako
pozitivni tako i negativni utjecaj na politički i društveni život,
dostigla je goleme razmjere. Zato sam smatrao prikladnim da tema za
37. Svjetski dan sredstava društvenog priopćivanja bude "Sredstva
društvenog priopćivanja u službi istinskog mira u svjetlu Pacem in
terris". Svijet i javna glasila imaju još mnogo naučiti od poruke
blaženog pape Ivana XXIII.
3. Javna glasila i istina. Temeljni moralni zahtjevi svakog
priopćivanja jesu poštivanje istine i služenje istini. Sloboda
traženja i govorenja istine temeljna je za međuljudsko priopćivanje, i
to ne samo u odnosu na činjenice i obavijesti, već također, i
poglavito, onoga što se tiče čovjekove naravi i sudbine, društva i
općeg dobra, našeg odnosa s Bogom. Mass-mediji imaju neizbježnu
odgovornost u tom smislu, jer predstavljaju suvremeni areopag u kojem
se razmjenjuju ideje i osobe mogu sazrijevati u uzajamnom
razumijevanju i solidarnosti. Eto zašto papa Ivan XXIII. brani pravo
čovjeka "da smije slobodno istraživati istinu i, poštujući ćudoredni
poredak i sveopću korist, iznositi, širiti svoje mišljenje, gajiti
bilo koje umijeće; konačno, da o javnim zbivanjima bude po istini
obaviješten" što je nužni uvjet za socijalni mir (Pacem in terris,
12).
Doista, javna glasila često hrabro služe istini; no katkad djeluju kao
sredstva propagande i dezinformacije, u službi ograničenih interesa,
nacionalnih, etničkih, rasnih i vjerskih predrasuda, pohlepe za
materijalnim i raznovrsnih lažnih ideologija. Nužno je stoga da se
pritiscima koji se u tom pravcu vrše na javna glasila neizbježno ih
navodeći na pogrešku suprotstave muškarci i žene koji djeluju u javnim
glasilima, ali također Crkva i ostale odgovorne skupine.
4. Javna glasila i pravednost. Blaženi papa Ivan XXIII. u Pacem in
terris jasno je govorio o općem čovjekovu dobru – "koje se,
dakako, odnosi na sveukupnu ljudsku obitelj" (br. 132) – na koje svaki
pojedinac i svaki narod polažu pravo.
Globalna raširenost javnih glasila ima u tom pogledu osobitu
odgovornost. Ako je točno da javna glasila često pripadaju određenim,
privatnim i javnim, interesnim skupinama, upravo narav njihova
utjecaja na život zahtijeva da ona ne potpiruju podjelu među skupinama
– primjerice, u ime klasne borbe, pretjeranog nacionalizma, rasne
nadmoći, etničkog čišćenja, i tako redom. Huškati jedne protiv drugih
u ime religije osobito je teška zabluda protiv istine i pravednosti,
kao što je to i diskriminacijski stav prema različitim vjerskim
uvjerenjima, budući da ova pripadaju najdubljem području čovjekova
dostojanstva i slobode.
Vjerno prenoseći zbivanja, ispravno predstavljajući događaje i
nepristrano iznoseći različita gledišta, javna glasila ispunjavaju
strogo određenu dužnost promicanja pravednosti i solidarnosti u
odnosima, na svim razinama društva. To ne znači umanjivati nepravde i
podjele, već otkriti njihove korijena, kako bi ih se moglo shvatiti i
zacijeliti.
5. Javna glasila i sloboda. Sloboda je preduvjet istinskog mira te
jedan od njegovih najdragocjenijih plodova. Javna su glasila u službi
slobode kada služe istini: ona priječe slobodu kada odstupaju od onoga
što je istinito šireći laž ili stvarajući ozračje nezdrave emotivne
reakcije na događaje. Tek kada osobe imaju slobodan pristup istinitoj
i dovoljnoj informaciji mogu težiti općem dobru i smatrati javnu vlast
doista odgovornom za to dobro.
Kada su javna glasila u službi slobode, ona sama moraju biti slobodna
i moraju se tom slobodom ispravno koristiti. Njihov povlašteni
"status" obvezuje javna glasila da se izdignu iznad čisto tržišnih
interesa i služe istinskim potrebama i interesima društva. Premda je
određena regulacija medija od strane javnosti u interesu općeg dobra
primjerena, kontrola nad njima od strane vlasti nije dopuštena.
Izvjestitelji i novinari imaju osobito tešku zadaću slijediti ono što
im nalaže njihova moralna savjest i oduprijeti se pritiscima koji ih
potiču da "prilagođuju" istinu kako bi udovoljili zahtjevima bogatih
ili političke moći.
Na praktičnoj razini, treba pronaći način ne samo da se zajamči
najslabijim slojevima društva pristup informaciji koju trebaju za svoj
individualni i društveni razvoj, već također da se zajamči da oni ne
budu isključeni iz djelatne i odgovorne uloge u odlučivanju o
sadržajima javnih glasila i određivanju strukturâ i politikâ sredstava
društvenog priopćivanja.
6. Javna glasila i ljubav. "Jer srdžba čovjekova ne čini pravde Božje"
(Jak 1,20). Na vrhuncu hladnoga rata, blaženi papa Ivan XXIII. izrekao
je ovu jednostavnu, ali duboku misao o onomu što podrazumijeva put
mira: "Umjesto vrhovnog načela na kojem danas počiva mir mora se
postaviti sasvim drugo, koje bi odredilo da čvrstina pravog mira među
narodima nije u jednakoj oružanoj snazi, već jedino u uzajamnu
povjerenju" (Pacem in terris, 113).
Sredstva društvenog priopćivanja ključni su čimbenici u današnjem
svijetu i imaju golemu ulogu u izgradnji tog povjerenja. Njihova je
moć takva da u kratkom vremenu mogu izazvati pozitivnu ili negativnu
reakciju javnosti na događaje, već prema vlastitim ciljevima. Razumne
osobe će uočiti da ta golema moć iziskuje najviše razine zauzetosti za
istinu i dobro. U tom smislu muškarci i žene iz javnih glasila imaju
posebnu dužnost pridonositi miru u svim dijelovima svijeta, rušeći
barijere nepovjerenja, njegujući poštivanje tuđeg gledišta i uvijek
nastojeći poticati osobe i narode na uzajamno razumijevanje i
poštivanje i – više no na razumijevanje i poštivanje – na pomirenje i
milosrđe. "Tamo gdje prevladavaju mržnja i žeđ za osvetom, gdje rat
donosi trpljenja i smrt nevinih, potrebna je milost milosrđa da umiri
čovjekov duh i srce i stvori mir" (Homilija u svetištu Božansko
milosrđa u Krakow-Lagiewniki, 17. kolovoza 2003. br. 5).
Sve to predstavlja veliki izazov, no to ne znači da se od muškaraca i
žena koji rade u javnim glasilima traži previše. Po svom pozivu kao i
po svojoj profesiji oni su pozvani zastupati istinu, pravdu, slobodu i
ljubav, pridonoseći svojim tako važnim radom društvenom poretku koji
je "položen na istini, sazdan prema zahtjevima pravde, gajen i
ispunjan ljubavlju a konačno ostvaren u znamenu slobode" (Pacem in
terris, 167). Moja je molitva o ovom Svjetskom danu sredstava
društvenog priopćivanja da muškarci i žene koji rade u javnim
glasilima budu više no ikad na visini izazovâ svoga poziva: služenja
sveopćem dobru. Njihovo osobno ostvarenje, mir i sreća u svijetu u
velikoj mjeri ovise o tome. Neka ih Bog blagoslovi, prosvijetli i da
im hrabrosti.
Iz Vatikana, 24. siječnja 2003., na blagdan sv. Franje Saleškog
Ivan Pavao II.
|
