|
"Sveti
Malahije iz Armagha (u Irskoj), na putu za
Rim oko godine 1140., napisao je proročki
naziv za svakog od papa počev od njegovog
vlastitog vremena pa do kraja vremena. Njegovo
proroštvo za Leona XIII. bijaše: "Svjetlo
u nebu", l doista on je dijelio, kako
njegove velike enciklike dokazuju - svjetlo
Vjere na praktički sve glavne probleme svijeta
s kojim se mi danas još suočavamo. Iako pisane
približno sto godina ranije, čitaju se kao
da su pisane danas. Moderni je čovjek potonuo
u more problema, koje je sve sam proizveo.
Ali kao prostrano svjetlo svjetionika, ova
velika pisma Leona XIII. pokazuju nam rješenja
..."
Tako stoji u opisu knjige "The Great Encyclical Letters of Pope Leo
XIII.", koju je izdao TAN BOOKS AND PUBLISHERS, INC. (Rockford,
Illinois 61105). Između svih enciklika i drugih dokumenata
sakupljenih u ovoj knjizi, a na početku ovog bloka tekstova na temu
Antikrista, donosimo prijevod dokumenta o masoneriji, ili o
"slobodnim zidarima". Leon XIII. doista, već onda, ne samo da
naslućuje, nego i iznosi sva zla sadržana u ovom fenomenu koji je
više od pokreta, i više od "tajnog društva": on je nastupajuće
ozračje za pojavu Antikrista na kraju modernog vremena. Danas smo
svjedocima ekstremnosti onih pogrešaka koje su se tek počele
pojavljivati u Leonovo vrijeme. Pa ipak, papa Leon je predvidio
njihov razvoj i ponudio rješenja.
Ljudski je rod, poslije svog bijednog pada od Boga, Stvoritelja i
Davaoca nebeskih darova, "kroz zavist vraga", odvojen u dva
različita i suprotna dijela, od kojih se jedan čvrsto bori za istinu
i krepost, drugi za one stvari koje su suprotne vrlini i istini.
Jedno je kraljevstvo Boga na zemlji, naime, istinita Crkva Isusa
Krista; i oni koji žele svim srcem biti udruženi s njom, kako bi
zadobili spasenje, moraju obavezno služiti Bogu i Njegovu
jedinorođenom Sinu cijelim svojim umom i s potpunom voljom. Drugo je
kraljevstvo Sotone, u čijem vlasništvu i pod čijom kontrolom su svi
oni koji slijede fatalni primjer svog vođe i naših prvih roditelja,
oni koji se odbijaju pokoriti božanskom i vječnom zakonu, i koji
imaju mnogo svojih razloga za preziranje Boga, i mnogo razloga
protiv Boga.
Ovo je dvodijelno kraljevstvo Sv. Augustin oštro razotkrio i opisao
prema ponašanju dvaju gradova, suprotnih u svojim zakonima, jer teže
suprotnim ciljevima; i istančanom jezgrovitošću on je izrazio
djelotvorne razloge svakog od njih ovim riječima: "Dvije ljubavi su
utemeljile dva grada: ljubav prema sebi, čak s ciljem preziranja
Boga, zemaljski grad; i ljubav prema Bogu, s ciljem prezira sebe,
nebeski grad". U svakom razdoblju gradovi su bili u sukobu jedan s
drugim, u raznolikosti i brojnosti oružja, i ratovanja, iako ne
uvijek s jednakim žarom i jednakim napadima. U ovom periodu,
međutim, ratnici zla izgleda da su se udružili, i da se bore
zajedničkom žestinom, vođeni ili nadgledani od čvrsto organizirane i
razgranate udruge nazvane Slobodno zidarstvo. Više ne skrivajući
svoje ciljeve, oni se sada smiono dižu protiv samoga Boga. Oni
planiraju uništenje svete Crkve javno i otvoreno, i ovo sa namjerom
potpunog ogoljavanja nacija kršćanstva, ako je moguće, blagoslovima
dobivenim za nas kroz Isusa Krista našeg Spasitelja. Žaleći se na
ova zla, mi smo vezani blagošću koja potiče naše srce da često vapi
Bogu: "Jer, tvoji neprijatelji su se oglasili; i oni koji mrze tebe
podigli su glave. Oni su donijeli zle odluke protiv Tvog naroda, i
savjetovali se protiv Tvojih svetih. Oni su rekli, 'Dođi, i daj da
ih uništimo, tako da oni ne budu narod.'
U tako hitnoj krizi, kada je tako žestok i tako uporan napad na
kršćansko ime, naš je zadatak naznačiti opasnost, označiti tko su
protivnici, i što najbolje možemo oprijeti se njihovim planovima i
sredstvima, da ne mogu propasti oni čiji spas je povjeren nama, i da
kraljevstvo Isusa Krista povjereno nama, ne samo da stoji i opstane
cijelo, nego da se poveća neprestanim rastom širom svijeta.
Rimski biskupi, naši prethodnici, u svojoj neprekidnoj budnosti za
sigurnost kršćana, bili su hitri u otkrivanju prisutnosti i namjere
ovog glavnog neprijatelja i odmah ga razotkrili, umjesto da ga
skrivaju kao mračnu zavjeru; i štoviše iskoristili su priliku u
brizi za budućnost, da daju uzbunu, i da upozore i vladare i narode
da paze, i ne dozvole sebi da budu uhvaćeni varkama i klopkama, koje
su postavljene da ih zavaraju.
Prvo upozorenje na opasnost dao je Clement XII. godine 1738., i
njegov Proglas je bio potvrđen i obnovljen od Benedikta XIV. Pio
VII. je slijedio isti put; a Leo XII., svojim Apostolskim proglasom,
"Quograviora", spojio je zaključke i odluke prethodnih papa na ovu
temu, i ratificirao ih i potvrdio za sva vremena. Na isti način
govorili su Pio VIII.,Grgur XVI., i mnogo puta Pio IX.
Čim se proglas i duh masonskih sekti jasno otkrio jasnim znakovima
svoje akcije, istraženim slučajevima, objavljivanjem svojih zakona,
i svojim obredima i komentarima, s dodatkom čestih osobnih
svjedočenja onih koji su bili u tajnosti, ova Sveta Stolica je
razotkrila sektu Slobodnih zidara, i javno objavila njene
konstitucije, protivne zakonu i pravu, da su pogubne i za kršćanstvo
i za državu; i zabranila svakome da ude u društvo, pod prijetnjom
kazni koje Crkva određuje posebno grešnim osobama. Članovi sekte,
gnjevni na ove odluke, želeći izigrati ili oslabiti snagu ovih
dekreta, djelomično ih omalovažavajući, a djelomično klevetanjem,
optužili su pape koji su objavili proglase da su ili prešli granice
umjerenosti u svojim dekretima, ili da su donijeli nepravedne
odluke. To je bio način na koji su pokušavali izigrati vlast i
težinu Apostolskih konstitucija Klementa XII. i Benedikta XIV, isto
kao i Pia VII. i Pia IX. Ipak, u samom društvu bilo je ljudi koji su
nevoljko priznali da su rimske pape djelovale unutar svojih
ovlaštenja, prema katoličkoj doktrini i disciplini. Pape su primili
pristanak, i pod striktnim uvjetima, od mnogih prinčeva i vladara,
koji su smatrali za svoj posao ili da prijave masonsko društvo
Svetoj Stolici, ili prema vlastitom dogovoru posebnim odredbama da
razotkrivaju takva društva kao opasna, kao na primjer, u
Nizozemskoj, Španjolskoj, Austriji, Švicarskoj, Bavarskoj, Savoji i
drugim dijelovima Italije.
Ali, što je od najveće važnosti, tijek događaja je pokazao oprez
naših prethodnika. Jer njihova brižljiva i očinska revnost nije
uvijek i svugdje imala željene rezultate; ovo, ili zbog pretvaranja
i prepredenosti nekih koji su bili aktivni agenti u zavođenju, ili
zbog nepromišljene lakoumnosti ostalih koji su trebali, u svom
vlastitom interesu, pridati predmetu svoju najveću pažnju. Kao
posljedica, sekta Slobodnih zidara je rasla velikom brzinom cijelo
stoljeće i pol, sve dok nije mogla, sredstvima prevare ili drskosti,
postići takav pristup u svaku službu države, da je izgledalo da je
ona skoro njena vladajuća sila. Ovaj brz i velik napredak donio je
Crkvi, moći prinčeva, javnom dobru, točno ono tegobno zlo koje su
naši prethodnici predvidjeli mnogo ranije. Došlo je do takvog stanja
da će ubuduće biti velikih razloga za strah, ne za Crkvu - jer su
njeni temelji jako čvrsti da bi se srušili od ljudske sile - nego za
one države u kojima prevladava vlast, ili sekte o kojoj govorimo ili
drugih slične sekte koje nude sebe kao sljedbenike i pomoćnike.
Zbog ovih razloga mi smo došli na kormilo Crkve kada smo jasno
vidjeli da je naša dužnost upotrijebiti naš autoritet do maksimuma
protiv tako razgranatog zla. Mi smo već nekoliko puta napali, kad se
ukazala prilika, određene točke učenja koje su pokazale na poseban
način izopačen utjecaj masonskog učenja. Tako, u našem Encikličkom
pismu, "Quod Apostolici miincris", mi smo pokušali pobiti
monstruozne doktrine socijalista i komunista; kasnije u drugom pismu
koje počinje "Arcanum", mi smo se potrudili obraniti i objasniti
pravu i istinsku ideju građanskog života, kojeg je brak izvor i
ishodište; i opet, u onom pismu koje počinje "Diuturnum", mi smo
opisali ideal vlade prilagođene principima kršćanske mudrosti, koja
je savršeno u harmoniji, s jedne strane, sa prirodnim redom stvari,
i, s druge strane, s dobrobiti i vladara i naroda. Sada je naša
namjera, slijedeći primjer naših prethodnika, direktno govoriti o
samom masonskom društvu, o njegovu cijelom učenju, njegovim
ciljevima, i njegovu načinu razmišljanja i djelovanja, kako bi
iznijeli sve više i više na svjetlo njegovu želju za zlim, i da
učinimo sve što možemo zaustaviti zarazu od ove smrtonosne kuge.
Postoji nekoliko organiziranih tijela koja su, iako se razlikuju u
imenu, u obredu, obliku i porijeklu, ipak tako povezana namjerom i
sličnošću njihovih glavnih stajališta, da u stvari tvore jednu stvar
sa sektom slobodnih zidara, koja je vrsta centra od kojeg se svi oni
šire, i kojem se vraćaju. Sada, ovi više ne pokazuju želju da ostanu
sakriveni; jer održavaju svoje sastanke po danu i pred okom
javnosti, i tiskaju svoja vlastita glasila; a ipak, kada se dobro
shvati, oni još uvijek žele zadržati prirodu i navike tajnih
društava. Postoje mnoge stvari kao tajne koje se po strogom pravilu
treba strogo sakrivati, ne samo od stranaca, nego i od mnogo članova
također; kao što su njihovi tajni i konačni planovi, imena glavnih
vođa, određene tajne i unutrašnje sastanke, isto kao i njihove
odluke, i načine i sredstva njihova izvršavanja. Ovo je, nema
dvojbe, predmet velikih razlika među članstvom prema pravima,
službi, i privilegijama - ovo je predmet prihvaćenih razlika redova
i stupnjeva, i te stroge discipline koja se održava. Kandidati
uglavnom moraju obećati, posebnom zakletvom, da se zakljinju, da
neće nikada, nikome, nikada ili nigdje, odati članove, položaj, ili
predmete rasprava. Tako, sa lažnom vanjskom pojavnošću, i stilom
neprekidno istog pretvaranja, slobodni zidari, kao stari Manihejci,
trude se, što je više moguće, kriti se, i ne pripuštati svjedoke
osim svojih članova. Kao prikladan način skrivanja, oni poprimaju
značaj književnika i znanstvenika udruženih s ciljem učenja. Oni
govore o svom žaru za većom kulturnom profinjenošću, i o svojoj
ljubavi za siromašne; i oni izjavljuju svoju jednu želju da budu
vođe napretka uvjeta života masa, i da dijele s mnogima dobrobiti
društvenog života. Da su ove namjere njihov stvarni cilj, nije
jasno, ali u svakom slučaju su njihov motiv. Štoviše, da bi se
upisali, potrebno je da kandidati obećaju i da se obavežu da će
ubuduće biti strogo poslušni svojim vođama i učiteljima s potpunim
potčinjavanjem i vjernošću, i da će biti spremni izvršiti nalog na
najmanji izraz njihove volje; ili, ako su neposlušni, da će se
pokoriti najstrožim kaznama, čak i smrtnoj. Ako je netko suđen da je
izdao djelovanje sekte ili se opirao danim zapovijedima, kazna se
izvršava nad njima često, i s mnogo drskosti i vještine da ubojstvo
često izbjegne istrazi i kazni za zločin.
Ali simuliranje i želja za laži su sakriveni; vezivati ljude kao
robove u vrlo čvrste veze, i bez davanja dovoljnog objašnjenja;
koristiti ljude podređene volji drugih za bilo koji samovoljan čin;
naoružati pomoćnike za krvoproliće poslije osiguranja nekažnjavanja
za zločin - sve ovo je veliki zločin protiv kojeg se priroda zgraža.
Gdje razum i istina sama čine jasnim da je društvo o kojem govorimo
u suprotnosti s pravdom i prirodnom pravednošću. I ovo postaje još
jasnije, i u drugim argumentima također, i onim istim manifestima,
potvrđuje da je u osnovi suprotno prirodnoj kreposti. Jer, bez
obzira kako uspješna može biti ljudska moć skrivanja i iskustva
laganja, nemoguće je spriječiti da se vide učinci bilo kojeg djela,
kada se ono otkrije. "Dobro stablo ne može dati loš plod, niti loše
stablo daje dobre plodove". Sada, masonska sekta daje plodove koji
su pogubni i najgorčeg okusa. Jer, od onog što smo jasno pokazali,
ono što je njihov krajnji cilj daje se razaznati - naime, krajnji
prevrat cijelog vjerskog i političkog reda svijeta kojeg je stvorilo
kršćansko učenje, i zamjena novim stanjem stvari prema njihovim
idejama, čiji će se temelji i zakoni stvarati iz pukog
"Naturalizma".
Što smo rekli, i ono što ćemo reći, mora biti shvaćeno o sekti
slobodnih zidara općenito, i tako kao da uključuje udruženja srodna
sebi i udružena sa sobom, ali ne kao o njihovim članovima
pojedinačno. Može biti osoba među ovima, i ne malo njih, koje, iako
ne slobodne od krivice da su umiješane u takva udruženja, nisu
sudionici u njihovim kriminalnim radnjama, niti su svjesne krajnjeg
cilja kojeg pokušavaju dostići. Na isti način, neka od pridruženih
društava, vjerojatno, prihvaćaju krajnje zaključke koje bi, ako su
dosljedni, prihvatili kao ona koja slijede iz njihovih općih
principa, da ih nije njihova vlastita podmuklost užasnula. Neki su
od njih, opet, vođeni prilikama vremena i mjesta ili da uspiju u
manjim stvarima od onih koje drugi pokušavaju, ili što bi oni sami
željeli pokušati. Oni se ne smiju, ipak, zbog ovog razloga, smatrati
stranim masonskoj federaciji; jer masonska federacija će se suditi
ne toliko po stvarima koja je napravila, ili dovela do kraja, koliko
zbog broja objavljenih stavova.
Sada, osnovna je doktrina naturalista, koju oni dovoljno obznanjuju
po samom svom imenu, da ljudska priroda i ljudski razum trebaju u
svim stvarima biti vladarica i vodič. Izlažući ovo, oni malo mare za
dužnosti prema Bogu, ili izobličuju ih pogrešnim i nejasnim
stavovima. Jer oni niječu da je išta naučeno od Boga; oni ne
dozvoljavaju vjersku dogmu ili istinu koju ne može shvatiti ljudska
inteligencija, niti bilo koji učitelj kojem se treba vjerovati zbog
snage njegova autoriteta. I budući da je posebna i izvanredna
dužnost Katoličke crkve da potpuno objasni riječima primljene
božanske istine, da uči, osim druge pomoći za spasenje, autoritet
njene službe, da brani isti savršenom čistoćom, protiv Crkve je u
principu usmjeren sav taj bijes i napad.
Pogledajmo kako djeluje sekta Slobodnih zidara u tim stvarima koje
se tiču vjere, posebno gdje je slobodnije djelovati bez ograničenja,
i onda neka svatko sudi da li ona (sekta) u stvari ne želi vršiti
politiku naturalista. Dugim i ustrajnim radom, oni pokušavaju
postići ovaj rezultat - naime, da služba i autoritet Crkve mogu
postati nevažni građanskoj državi; i zbog ovog istog razloga oni
objavljuju ljudima i bore se da Crkva i država moraju biti u
potpunosti razdvojene. Ovim sredstvima oni ne priznaju (odbijaju) iz
zakona i iz države koristan utjecaj Katoličke vjere; i oni dosljedno
zamišljaju da države trebaju biti konstituirane bez ikakvog štovanja
zakona i propisa (pouka) Crkve.
Oni niti ne misle da je dovoljno zanemariti Crkvu - najboljeg vodiča
- osim ako je onemoguće svojim neprijateljstvom. Doista, njima je
dozvoljeno napasti nekažnjeno same temelje Katoličke vjere, govorom,
pisanjem, i učenjem; čak ni prava Crkve nisu pošteđena, i službe
kojima je božanski darovana nisu sigurne. Crkvi je ostavljena
najmanja moguća sloboda obavljanja poslova; i ovo je napravljeno
zakonima koji nisu na prvi pogled neprijateljski, ali u stvarnosti
oblikovani i prilagođeni da sakriju slobodu djelovanja. Štoviše, mi
vidimo izvanredne i teške zakone nametnute svećenstvu, na kraju da
mogu biti neprekidno smanjivani u broju i u potrebnim sredstvima.
Također vidimo ostatke vlasništva Crkve zakočene najstrožim
uvjetima, i podređene sili i presudi administratora države, a
vjerski redovi su potkopani i razbacani.
Ali protiv Apostolske Stolice i rimskih biskupa usmjereno je
prepiranje ovih neprijatelja već duže vrijeme. Papa je bio prvo,
zbog posebnih razloga, onemogućen u branjenju svoje slobode i svojih
prava, civilnih prava; uskoro je nepravedno doveden u stanje koje je
bilo nepodnošljivo zbog teškoća koje su se povećavale sa svih
strana; i sada je došlo vrijeme kada ratnici sekti javno izjavljuju,
što su u tajnosti među sobom odavno kovali, da sveta moć Pape mora
biti srušena, i da sam pontifikat, utemeljen božanskim pravom, mora
biti potpunio uništen. Ako drugi dokazi traže, ova činjenica će biti
dovoljno razotkrivena svjedočenjem ljudi koji su dobro informiram,
od kojih neki u drugim vremenima, a neki su ponovno nedavno,
izjavili kao istinu o slobodnim zidarima da su posebno željeli
napasti Crkvu nepomirljivim neprijateljstvom, i da se nikada neće
smiriti dok ne unište sve što je vrhovni biskup ustanovio zbog
vjere.
Ako onima koji su primljeni kao članovi nije zapovjeđeno da se na
bilo koji način pod zakletvom odreknu katoličke doktrine, ovaj je
propust, koliko god suprotan pravilima slobodnih zidara, korisniji
za njihove namjere. Prvo, na ovaj način oni lako varaju neuke i
nepažljive, i mogu privući znakovito veći broj u svoje članstvo.
Ipak, pošto su svi koji se nude primljeni bez obzira na vjersko
opredjeljenje, oni tako čine veliku grešku ovog vremena - da se
pitanje vjere treba smatrati irelevantnim, i da su sve vjere slične.
Ovaj način razmišljanja je namjeran da se postigne uništenje svih
oblika vjere, a posebno katoličke vjere, koja, budući da je jedina
istinita, ne može, bez velike nepravde, biti smatrana jednakom
drugim vjerama.
Ali naturalisti idu mnogo dalje; zbog dolaska u najvišim stvarima na
potpuno pogrešan put, oni nepromišljeno srljaju u krajnosti, ili
zbog slabosti ljudske prirode, ili jer ih Bog kažnjava pravednom
kaznom zbog njihove oholosti. Zbog toga se događa da oni više ne
smatraju kao sigurne i stalne one stvari koje su u potpunosti
shvatljive prirodnim prosvjetljenjem, kao što su sigurno -
postojanje Boga, nematerijalna priroda ljudske duše, i njena
besmrtnost. Sekta slobodnih zidara, sličnom greškom, izložena je
ovim istim opasnostima; jer iako općenito oni mogu priznavati
postojanje Boga, oni sami su svjedoci da ne prihvaćaju ovu istinu
potpuno umom ili čvrstim uvjerenjem. Niti kriju da je pitanje Boga
najveći izvor i razlog neslaganja među njima; u stvari, sigurno je
da znatno neslaganje oko ove iste teme postoji među njima u
posljednje vrijeme. Ali stvarno sekta dozvoljava veliku slobodu
svojim pristašama, tako da je svakoj strani dano pravo da brani svoj
vlastiti stav, ili da ima Boga, ili da nema; oni koji tvrdoglavo
tvrde da nema Boga isto su tako lako inicirani kao i oni koji tvrde
da Bog postoji, iako, kao panteisti, oni imaju pogrešna shvaćanja u
vezi s Njim: sve je to ništa drugo nego odvajanje od stvarnosti, dok
se zadržava apsurdno prihvaćanje božanske prirode.
Kada je ova najveća temeljna istina svrgnuta ili oslabljena, slijedi
da one istine koje su prihvaćene razumijevajući prirodu, moraju
pasti - naime, da je sve stvari stvorio Bog Stvoritelj svojom
slobodnom voljom; da je svijet vođen Providnošću; da duša ne umire;
da poslije ovog života na zemlji slijedi drugi vječni život.
Kada su ove istine odstranjene, a one su principi prirode i važni za
znanje i za praktičnu primjenu, lako je vidjeti što će nastati i od
javnog i od privatnog morala. Ne govorimo ništa o onim božanskim
krepostima, koje nitko ne može dobiti bez posebnog dara i milosti
Božje; čiji se vjerojatno ni jedan trag ne može naći u onima koji
odbijaju kao nepoznato otkupljenje ljudskog roda, milost Božju,
sakramente, i sreću odlaska u nebo. Sada govorimo o obvezama koje
imaju svoj izvor u prirodnoj čestitosti. Da je Bog Stvoritelj
svijeta i njegov brižljiv vladar; da vječni zakon naređuje da se
održava prirodni red, i zabranjuje da ga se narušava; da je kraj
ljudi sudbina daleko iznad ljudskog shvaćanja i iznad ovog boravka
na zemlji: ovo su izvori i principi sve pravde i moralnosti. Ako se
oni oduzmu, kako naturalisti i slobodni zidari žele, neće biti
znanja o onome što tvori pravdu i nepravdu, ili na čemu se temelji
princip moralnosti. I, istina, učenje o ćudoređu koje se slaže sa
sektom slobodnih zidara, i u kojem se oni opiru ideji da omladinu
treba učiti, je taj koji oni zovu "civilni", i "neovisni", i
"slobodni", naime, taj ne sadržava nikakvo vjersko uvjerenje. Ali
kako je nedovoljno takvo učenje, koliko mu nedostaje temelja, i kako
se lako ruši sa svakim porivom strasti, dovoljno je dokazalo svojim
tužnim plodovima, koji su se već počeli pojavljivati. Jer gdjegod
je, odbacujući kršćansko učenje, sekta počela potpuno vladati, tamo
su blagodati i integritet morala brzo nestali, monstruozna i sramna
shvaćanja su se pojavila, i drskost zlih djela je porasla do velikog
stupnja. O svemu ovome su se iznosile pritužbe i žalbe; i nije malo
onih koji svakako žele tako raditi i koji su prisiljeni obilnim
dokazima da ne daju rijetko ista svjedočanstva.
Štoviše, budući je ljudska priroda umrljana prvotnim grijehom, i
zato je više izložena poroku nego vrlini, za život u vrlini
apsolutno je potrebno suzdržati se od neurednih pokreta duše, i
učiniti strasti pokorne razumu. U ovom sukobu ljudske stvari često
moraju biti prezrene, i najveći trud i teškoće se moraju pretrpiti,
kako bi razum uvijek prevladao. Ali budući da naturalisti i masoni
nemaju vjere u one stvari koje smo mi naučili Božjim otkrivenjem,
oni niječu da su naši prvi roditelji zgriješili, i posljedično misle
da slobodna volja nije uopće oslabljena i usmjerena prema zlu.
Naprotiv, uvećavajući našu prirodnu krepost i izvrsnost i
postavljajući u to sam princip i zakon pravde, oni ne mogu niti
zamisliti da postoji potreba neprekidne borbe i savršene
postojanosti da se prevlada nasilje i vlada strastima naše prirode.
Zato vidimo da su ljudi javno izazvani mnogim mamcima uživanja; da
postoje časopisi i brošure koje su neumjerene i besramne; da neprimjerene predstave dobivaju
dozvolu za izvođenje, da se nacrti za umjetnička djela besramno
traže u zakonima takozvanog realizma; da se naprave za miran i
bezbrižan život proizvode sa velikom pažnjom; i da se svo
umiljavanje zadovoljstvima marljivo izabire, čime se krepost može
uspavati. Zločesto također, ali u isto vrijeme prilično dosljedno,
djeluju oni koji odbacuju očekivanja radosti nebeskog uživanja, i
uništavaju svu sreću do stupnja smrtnosti, i tako je ukapaju u
zemlju. To što smo do sada rekli, nije zadivljujuće samo po sebi
koliko u svom otvorenom izričaju može služiti kao potvrda. Jer
budući da općenito nitko nije naučio slušati lukave i pametne ljude
s takvom poslušnošću kao oni čija duša je oslabljena i slomljena
dominacijom strasti, u sekti slobodnih zidara ima nekih koji su
jednostavno odredili i predvidjeli da, umjetno i svjesno, mnoštvo
treba biti zasićeno neograničenom dozvolom za poroke, jer, kada se
to dogodi, mnoštvo će lako doći pod njihovu vlast i autoritet za sva
svoja smiona djelovanja.
Sve ono što se odnosi na učenje naturalista o bračnom životu
sadržano je u slijedećim izjavama. Da brak pripada vrsti
komercijalnih ugovora, koji se može poništiti voljom onih koji su ih
napravili, i da civilni vladari države imaju moć nad bračnim vezama;
da u obrazovanju mladih ništa ne treba učiti u vezi vjere kao
sigurno i fiksno stajalište; i svakoga treba pustiti da slobodno
slijedi, kada postane punoljetan, štogod on sam želi. Masoni su ove
stvari potpuno odobravali; i ne samo odobravali, nego su dugo
pokušavali uvesti ih u zakone i institucije. Jer u mnogim zemljama,
i u onima koje su nominalno katoličke, ozakonjeno je da se ni jedan
brak neće priznati osim onih koji su sklopljeni građanskim obredom;
u nekim mjestima zakon dozvoljava razvod; a u drugim sve se čini da
se to ozakoni što je prije moguće. Tako dolazi brzo vrijeme kada će
se brakovi pretvoriti u neku vrstu ugovora - to jest, u promjenljive
i nesigurne veze koje naklonost može spojiti, i isto tako kada
naklonosti nestane može ih raskinuti. S velikim povlađivanjem sekta
slobodnih zidara također pokušava preuzeti na sebe obrazovanje
omladine. Oni smatraju da mogu lako oblikovati njihove stavove u toj
nježnoj i elastičnoj dobi i mijenjati ih prema svojoj volji; i ništa
ne može biti prikladnije od ovog da im omogući da odgoje djecu
države prema svom vlastitom planu. Zbog toga u obrazovanju djece oni
ne dozvoljavaju dijeljenje, niti u učenju niti u disciplini, sa
predstavnicima Crkve; i na mnogim mjestima postigli su da
obrazovanje mladih bude isključivo u rukama laika, i da se ništa što
se bavi najvažnijim i najsvetijim dužnostima prema Bogu ne uvede u
učenje o moralu.
Zatim dolaze njihove doktrine o politici, u kojima naturalisti
postavljaju tezu da svi ljudi imaju isto pravo, i da su u svakom
pogledu u jednakoj poziciji; da je svatko prirodno slobodan; da
nitko nema pravo zapovijedati drugome; da je nasilni čin zahtijevati
da se ljudi pokoravaju bilo kojem autoritetu osim onom koji dolazi
od njih samih. Prema ovome, tako, sve stvari pripadaju slobodnim
ljudima; moć se održava zapovijeđu ili dozvolom ljudi, tako, kada se
volja naroda promijeni, vladari se zakonski svrgavaju; i izvor svih
prava i građanskih dužnosti je ili u mnoštvu ili u vladajućem
autoritetu kada se ovaj uspostavi prema ovim doktrinama. Drži se
također da država treba biti bez Boga; da u različitim oblicima
vjere ne postoji razlog zašto bi netko imao prioritet nad drugim; i
da svi oni zauzimaju isto mjesto.
Da su ove doktrine podjednako prihvatljive slobodnim zidarima, i da
bi oni željeli konstituirati države prema ovom primjeru i modelu,
predobro je poznato da bi se tražio dokaz. Već neko vrijeme oni
javno pokušavaju uspostaviti ovo svom svojom snagom i silama; i ovim
pripremaju put za mnoge odvažne koji žure pogoršati stvari, u svom
pokušaju da postignu jednakost i zajedništvo svih dobara rušeći
svaku razliku reda i vlasništva.
Što je zbog toga sekta slobodnih zidara, i što je njena namjera,
dovoljno je jasno iz sažetka kojeg smo dali. Njihove glavne dogme su
uvelike i nedvojbeno protuslovne s razlogom, da ništa ne može biti
opakije. Željeti uništiti vjeru i Crkvu koju je Bog sam ustanovio, i
čiju vječnost On osigurava Svojom zaštitom, i vratiti natrag poslije
osamnaest stoljeća ponašanje i običaje pogana, znak je ludosti i
drske bezbožnosti. Niti je manje užasno, niti tolerantnije, to što
pobijaju blagodati koje je Isus Krist milosrdno priskrbio, ne samo
za pojedince, nego također za obitelj i za građansko društvo,
blagodati koje su jako velike, čak i prema sudu i svjedočanju
svjedoka neprijatelja kršćanstva. U ovom bolesnom i zlom pokušaju
možemo vidjeti skoro nepomirljivu mržnju i duh osvete s kojim se
Sotona sam zapalio protiv Isusa Krista. - Tako i studiozni pokušaji
slobodnih zidara da unište glavne temelje pravde i poštenja, i da
surađuju s onima koji bi željeli, kao da su puke životinje, raditi
što hoće, teži samo k sramnom i nečasnom padu ljudske vrste. Zlo je,
također, povećano opasnostima koje prijete i bračnom i građanskom
životu. Kako smo drugdje pokazali, u braku, prema vjerovanju skoro
svake nacije, postoji nešto sveto i vjersko; i zakon Božji je
odredio da brakovi neće biti rastavljeni. Ako ostanu bez svog svetog
karaktera, i budu razvrgnuti, rezultat će biti nevolje i zbrka u
obitelji, žena će izgubiti svoje dostojanstvo, a djeca ostavljena
bez zaštite i u svojim potrebama i u blagostanju. - Ne brinuti u
javnim poslovima za vjeru, a u uređivanju i administriranju
građanskih poslova ne voditi brigu o Bogu kao da ne postoji, je
nepromišljenost je nepoznata i samim poganima; jer u svojim srcima i
dušama pojam božanstva i potrebe za javnom vjerom bili su čvrsto
određeni da su oni vjerovali kako je lakše imati grad bez temelja,
nego grad bez Boga. Ljudsko društvo, uistinu, za koje smo po prirodi
stvoreni, stvoreno je od Boga, Stvoritelja prirode; i od Njega, kao
početka i izvora, teku u svoj svojoj snazi i postojanosti nebrojene
dobrobiti kojima obiluje društvo. Budući da je svaki od nas upozoren
samim glasom prirode da štujemo Boga u pobožnosti i svetosti, kao
Davaoca života i svega dobrog u njemu, tako su isto i iz istog
razloga, nacije i države povezane da ga štuju; i zbog toga je jasno
da oni koji bi oslobodili društvo od svih vjerskih dužnosti djeluju
ne samo nepravedno, nego s neznanjem i ludošću.
Budući da su ljudi po volji Božjoj rođeni za građanske udruge i
društvo, i pošto je sila za vlašću tako potrebna za povezivanje
društva da, ako se oduzme, društvo se odmah mora raspasti, slijedi
da je od Njega koji je Stvoritelj društva, došao autoritet za vlast;
tako tkogod vlada, poslanik je Božji. Gdjegod, kako kraj i priroda
ljudskog društva zahtijeva, dobro je slušati pravedne zapovijedi
zakonodavnog autoriteta, kao što je pravo slušati Boga koji vlada
svim stvarima; i najveća je laž da ljudi mogu sami odbaciti
poslušnost kadgod to zažele.
Na sličan način, nitko ne dvoji da su svi ljudi jednaki, koliko se
tiče njihova općeg porijekla i prirode, ili posljednjeg kraja kojem
svi moraju ići, ili prava i obveze koje iz tog izlaze. Ali budući da
mogućnosti svih nisu jednake, jer se netko razlikuje od nekoga
drugoga u intelektualnoj ili tjelesnoj moći, i pošto postoji mnogo
nejednakosti ponašanja, dispozicija, karaktera, odvratno je misliti
i pokušati zatvoriti sve u iste mjere, i proširiti potpuno jednakost
institucijama građanskog života. Baš kao što savršeno stanje tijela
proizlazi iz povezivanja i sastava različitih organa, koji, iako se
razlikuju u obliku i svrsi, čine, svojim povezivanjem i raspodjelom
svakog od njih na svoje mjesto, kombinaciju koja je dobra za
objedinjavanje, čvrsta u snazi, i potrebna za upotrebu; tako, u
državi postoji skoro neograničena različitost ljudi, kao dijelova
cjeline. Ako oni moraju biti jednaki, i svaki treba slijediti svoju
volju, država će izgledati jako deformirana; ali ako, razlikujući
stupanj digniteta, aktivnosti i zanimanja, svi prikladno djeluju za
opće dobro, oni će predstaviti prirodnu sliku dobro-konstituirane
države.
Sada, zbog uznemirujućih grešaka koje smo opisali postoje velike
opasnosti za državu. Budući da nema straha od Boga i poštivanja
božanskih zakona, autoritet vladara je prezren, pobuna je dozvoljena
i prihvaćena, i narodne strasti koje vode u bezakonje, bez zadrške
brane od kažnjavanja, promjena i prevrat svih stvari neizbježno
slijedi. Ova promjena i prevrat namjerno su planirani i pokrenuti od
mnogih udruženja komunista i socijalista; i prema njihovim se
potezima sekta slobodnih zidara ne ponaša neprijateljski, nego
cijeni njihove planove, i slaže se s njima u njihovim glavnim
stavovima. I ako ovi ljudi odmah i svugdje ne pokušaju iznositi
svoje ekstremne stavove, ne treba to pripisati njihovu učenju ili
volji, nego kreposti božanske vjere koja se ne može uništiti; i
također zbog zdravog dijela ljudskog roda, koji odbijajući biti rob
tajnih društava, snažno se opire njihovim bolesnim pokušajima.
Ako to bude svi ljudi će suditi stablo prema njegovim plodovima, i
potvrditi sjeme i izvor zala koja nas pritišću, i opasnosti koja nam
prijete! Moramo se baviti lukavim i moćnim neprijateljem, koji,
ugađajući ušima ljudi i vladara, zavodi ih prijetvornim govorima i
ulagivanjem. Ulagivajući se vladarima nudeći prijetvorno
prijateljstvo, slobodni zidari su pokušavali od njih stvoriti svoje
saveznike i moćne pomagače za uništenje kršćanskog imena; i da bi ih
mogli bodriti, oni su s namjernim klevetanjem, optuživali Crkvu da
se nepravedno bori s vladarima u stvarima koje utječu na njihov
autoritet i vladarsku silu. Pošto su ovim varkama osigurali svoju
sigurnost i drskost, počeli su znatno utjecati u vladama država; ali
ipak oni su spremni prodrmati temelje carstava, uznemiravati vladare
države, optuživati, i izbacivati ih, tako često koliko su vladari
vladali drugačije od onog što su oni (masoni) sami željeli. Na
sličan način su laskanjem izludili ljude. Glasno proklamirajući
slobodu i javni napredak, i govoreći da zahvaljujući Crkvi i
vladarima ljudi nisu izvučeni iz nepravednog ropstva i siromaštva,
koje su oni nametnuli ljudima; i, uznemirujući ih željom za
novitetima, tjerali su ih da se obore na Crkvu i na građansku vlast.
Ipak, očekivanje koristi kojima su se nadali bilo je veće od
stvarnosti; uistinu, obični ljudi, potlačeniji nego prije, lišeni su
u svojoj bijedi te utjehe koje bi, da su stvari bile uređene na
kršćanski način, oni imali s lakoćom i u izobilju. Ali tkogod se
bori protiv reda kojeg je uspostavila Božanska Providnost obično
plaća kaznu svoje oholosti, i susreće se sa patnjom i bijedom gdje
su se oni prenagljeno nadali da će naći sve stvari povoljne i u
skladu sa svojim željama.
Crkva, ako usmjerava ljude na iskazivanje poslušnosti uglavnom i
iznad svega Bogu Svevišnjem Gospodaru, krivo je i pogrešno shvaćena
ili da je zavidna na građansku vlast ili da prisvaja sebi nešto od
prava vladara. Naprotiv, ona (Crkva) uči da ono što je u redu prema
građanskoj vlasti mora biti poštovano s uvjerenjem i sviješću
dužnosti. Naučavajući da od samoga Boga dolazi pravo vladanja, ona
daje veliki dignitet građanskoj vlasti, i ne malu pomoć prema
postizanju poslušnosti i dobrohotnosti građana. Prijatelj mira i
branitelj sporazuma, ona grli sve materinskom ljubavlju; i, želeći
samo dati pomoć smrtnom čovjeku, ona naučava da se pravdi mora
pridružiti obzirnost, jednakost prema autoritetu, i umjerenost prema
zakonodavstvu; da ničije pravo ne smije biti narušeno; da se red i
javni mir moraju održavati; i da se siromaštvo onih u potrebi, što
je više moguće, ublažava javnom i privatnom milostinjom. "Ali zbog
toga", da upotrijebimo riječi Sv. Augustina, "ljudi misle, ili bi
mislili, da kršćansko učenje nije prikladno za dobro države; jer oni
žele da država bude utemeljena ne na čvrstoj kreposti, nego na
nekažnjivosti poroka". Znajući ove stvari, i vladari i narod bi
djelovali političkom mudrošću, i prema potrebama opće sigurnosti,
ako bi se, umjesto priklanjanja slobodnim zidarima u uništenju
Crkve, pridružili Crkvi odbijajući njihove napade.
Kakvagod bila budućnost, u ovom teškom i raširenom zlu naša je
dužnost, časna braćo, pokušati naći lijek, l zato što znamo da je
naša najbolja i najčvršća nada za lijek u snazi te božanske vjere
koju slobodni zidari mrze onoliko koliko je se boje, mislimo da je
od najveće važnosti pozvati tu snagu koja spašava nama u pomoć
protiv zajedničkog neprijatelja. Zbog toga, štogod da su rimski
biskupi, naši prethodnici, zaključili kao svrhu suprotstavljanja
djelima i pokušajima masonske sekte, i štogod su odlučili da
zastraše ili povuku ljude iz društava ove vrste, mi odobravamo i
potvrđujemo sve našim apostolskim autoritetom: i vjerujući u
dobrohotnost kršćana, molimo i zaklinjemo svakoga, u ime njegova
vječnog spasenja, da bude najsvjesnije pažljiv i da se niti najmanje
ne udaljava od onog što je apostolska stolica zapovijedila u ovoj
stvari.
Molimo i zaklinjemo vas, časna braćo, da udružite vaše napore s
našima, i da se iskreno zauzimate za istrebljenje ove odvratne kuge,
koja gmiže venama države. Morate braniti slavu Boga i spas svog
susjeda; i s ovim predmetom vaše borbe pred vama, niti hrabrosti
niti snage neće nedostajati. Svojom razboritošću ocijenite kojim
sredstvima možete prevladati poteškoće i prepreke s kojima se
susrećete. Ali ako pristoji autoritetu naše službe da mi sami
trebamo pokazati neki prikladan način kojeg bi trebalo slijediti,
želimo da prije svega skinete masku sa masonstva, i da ga pokažete
onakvog kakav je u stvari; i propovijedima i pastoralnim pismima
učite ljude varkama koje koriste društva ove vrste u zavođenju ljudi
i njihovom namamljivanju u svoje redove, i o izopačenosti njihovih
stavova i zloći njihovih djela. Kao što su naši prethodnici mnogo
puta ponovili, neka nitko ne misli da se može zbog bilo kojeg
razloga priključiti masonskoj sekti, ako cijeni svoje katoličko ime
i svoje vječno spasenje kao što bi ih trebao cijeniti. Neka nitko ne
bude prevaren prijetvornim poštenjem. Nekima može izgledati da
masoni ne zahtijevaju ništa što je otvoreno suprotno vjeri i
moralnosti; ali, budući da cijeli princip i predmet sekte leži u
onome što je zlo i kriminalno, priključiti se ovim ljudima ili im na
bilo koji način pomoći ne može biti zakonito.
Dalje, ustrajnim učenjem i strogom opomenom, narod mora marljivo
naučiti pravila vjere; za tu nakanu mi iskreno savjetujemo da se
prikladnim tekstovima i propovijedima uče ljudi o osnovama onih
svetih istina u kojima je sadržana kršćanska filozofija. Rezultat
ovog je da će um ljudi biti zdrav kao posljedica učenja, i biti će
zaštićen od mnogih oblika grešaka i navođenja na zlo, posebno u
sadašnjoj neograničenoj slobodi pisanja i nezasitnom željom za
učenjem.
Veliki posao, zaista; ali u njemu će i svećenstvo dijeliti vašu muku
ako, kroz vašu brigu, oni budu prikladni za učenje i dobro
organizirani život. Ovaj dobri i veliki posao zahtijeva pomoć onih
među laicima u kojima je ljubav prema vjeri i domovini spojena s
učenjem i vrlinama života. Spajajući nastojanja i svećenika i laika,
borite se, časna braćo, da ljudi savjesno upoznaju i vole Crkvu; jer
što je veće njihovo znanje i ljubav prema Crkvi, više će ih odbijati
nedopuštena društva.
I zato, ne bez razloga koristimo ovu prigodu da ponovno naznačimo
što smo drugdje rekli, naime, da bi treći red Sv Franje, čiju smo
disciplinu malo prije oprezno ublažili, trebao biti razvijan i
podupiran: jer cijeli je predmet ovog reda, kao što ga je osnovao
njegov utemeljitelj, da poziva ljude na oponašanje Isusa Krista, na
ljubav prema Crkvi, i na vršenje svih kršćanskih vrlina; i zbog toga
bi trebao biti od velikog utjecaja u suzbijanju zaraze od zlih
društava. Pustite, zato, ovo sveto bratstvo da ojača svakodnevnim
povećavanjem. Među mnogim dobrobitima koja se očekuju od njega biti
će dobrobit privlačenja umova ljudi prema slobodi, bratstvu, i
jednakosti u pravima; ne onako kako slobodni zidari apsurdno
zamišljaju, nego onako kako je Isus Krist postigao za ljudski rod i
za čim je težio Sv. Franjo: sloboda, mislimo, sinova Božjih, kroz
koju možemo biti slobodni od ropstva Sotoni ili našim strastima, a
oboje su jako zli gospodari; bratstvo čiji temelji su u Bogu,
zajedničkom Stvoritelju i Ocu svih nas; jednakost koja, zasnovana na
pravdi i milosrđu, ne odnosi sve razlike među ljudima, nego, od
različitosti života, dužnosti, i poslova, tvori tu zajednicu i to
jedinstvo koje prirodno teži dobru i dostojanstvu države.
Na trećem mjestu, postoji predmet kojeg su mudro postavili naši
preci, ali u tijeku vremena zanemaren, koji se sada može koristiti
kao nacrt i oblik nečeg sličnog. Mislimo na udruge ili gilde
radnika, za zaštitu, pod vodstvom vjere, i njihovih građanskih
interesa kao i onih moralnih. Ako su naši preci, dugom upotrebom i
iskustvom, osjetili dobrobiti ovih gildi, naše doba će je osjetiti i
više zbog mogućnosti koju će gilde dati za rušenje moći sekti. Oni
koji se pomažu radom svojih ruku, pored toga što su, svojim stanjem,
vrijedniji zbog milosrđa i utjehe, također su posebno izloženi
mamcima ljudi čije ponašanje karakteriziraju varke i obmane. Zbog
toga njima treba pomoći s najvećom mogućom Ijubaznošću, i pozvati ih
da se priključe društvima koja su dobra, da ne bi bili privučeni
onima drugima koja su zla. Zbog tog razloga, želimo, zbog spasenja
ljudi, da se, pod okriljem i pokroviteljstvom biskupa, i u prikladno
vrijeme, ove gilde mogu obnoviti. Na naše veliko veselje,
povezivanje na ovaj način kao i društva učitelja, već su u mnogim
mjestima osnovana s namjerom da pomažu poštenim radnicima, da
zaštite i čuvaju djecu i obitelji, i da u njima razvijaju pobožnost,
osnove kršćanstva i moralnog života. I ovdje ne možemo ne spomenuti
ono primjerno društvo, nazvano po svom utemeljitelju, Sv. Vinku,
koje je zavrijedilo pohvale zbog brige o ljudima nižih slojeva.
Njegova djela i pomoć su dobro poznati. Njegova briga je dati pomoć
siromašnim i bijednim. Članovi društva to čine promišljeno i
jednostavno; i što se manje vide, bolje su uklopljeni u izražavanje
kršćanskog milosrđa, i za ublažavanje patnji.
Na četvrtom mjestu, kako bi lakše postigli što želimo, vašoj
vjernosti i budnosti na poseban način preporučamo mlade, jer su oni
nada ljudskog društva. Posvetite najveći dio vaše brige njihovom
učenju; i ne mislite da bilo koja mjera može biti dovoljna da ih
očuva od učitelja i škola gdje se osjeća zagađeni dah sekti koje će
biti zastrašene pod vašim vodstvom, neka roditelji, vjerski
učitelji, i svećenici imajući lijek za duše, koriste svaku priliku,
u svom kršćanskom učenju, i da upozore svoju djecu o sramotnoj
prirodi ovih društava kako bi mogli naučiti na vrijeme čuvati se
različitih prevarantskih djela koja njihovi promotori koriste da
zavode ljude. Svi oni koji naučavaju mlade u vjerskom znanju pametno
će postupiti, ako potaknu sve da se odluče i da se nikada ne vezuju
za bilo koje društvo bez znanja svojih roditelja, ili savjeta
svećenika ili ravnatelja.
Dobro znamo, ipak, da naši udruženi napori nisu sasvim dovoljni za
plijevljenje ovog kobnog sjemenja s polja našega Gospodina, bez
pomoći Nebeskog Gospodara vinograda u ovim našim pokušajima. Moramo,
s toga, s velikom pažnjom, zatražiti od Njega pomoć koju veličina
opasnosti i potreba zahtjevaju. Sekta slobodnih zidara prikazuje se
drska i ponosna na svoj uspjeh, i izgleda kao da neće staviti
ograničenja na svoju upornost. Njeni sledbenici, udruženi zajedno
zlim sporazumom i tajnim vijećima, pomažu jedni druge, i potiču se
na drskost u zlim djelima. Tako žestoki udarac zahtijeva jednaku
obranu - naime, da svi dobri ljudi trebaju osnovati najveću moguću
udrugu za akciju i molitvu. Zakljinjemo ih, zbog toga, združenim
srcima, da stoje zajedno i čvrsto protiv nadolazeće sile sekti; i da
tugujući i moleći rašire ruke prema Bogu, moleći da kršćansko ime
procvjeta i napreduje, da Crkva može uživati svoju potrebitu
slobodu, da se oni koji su zastranili mogu vratiti pravom smislu, da
zablude budu zamijenjene istinom, a porok vrlinom. Uzmimo za našeg
pomagača i zagovornika Djevicu Mariju, Majku Božju, tako da ona,
koja je od trenutka svog začeća svladala Sotonu, može pokazati svoju
moć nad ovim zlim sektama, u kojima je obnovljen tvrdokorni duh
demona, zajedno sa njegovom nepokorenom podmuklošću i obmanom.
Zazivajmo Mihaela, kneza nebeskih anđela, koji je istjerao paklene
protivnike; i Josipa, muža Najsvetije Djevice, i nebeskog Zaštitnika
Katoličke Crkve; i velike apostole, Petra i Pavla, očeve i
pobjednike kršćanske vjere. Njihovom zaštitom, i ustrajnošću u
zajedničkoj molitvi, nadamo se da će Božja volja milosrdno i
pravovremeno pomoći ljudskoj rasi, koja je okružena tolikim
opasnostima.
Kao zalog nebeskih darova i naše dobrohotnosti mi najljepše darujemo
u Gospodinu, vama, časna braćo, i svećenicima i svim ljudima
predanim vašoj brizi, naš apostolski blagoslov. |
