|
"Svetim pomazanjem bolesnikâ i
molitvom svećenikâ cijela Crkva preporučuje bolesne trpećem i proslavljenom
Gospodinu, da im olakša boli i da ih spasi, štoviše potiče ih da se slobodno
sjedine s Kristovom mukom i smrću i tako doprinesu dobru Božjega Naroda". (KKC
1499)
Primatelj i sluzitelj ovog
sakramenta:
U teškoj bolesti Bolesnička
pomast "nije sakrament samo za one koji se nalaze u skrajnjoj životnoj
pogibelji. Sigurno je već prikladno vrijeme za njegovo primanje netom se vjernik
zbog bolesti ili starosti nalazi na početku smrtne pogibelji". Ovaj se sakrament
može ponoviti ako bolesnik po primljenoj pomasti prizdravi, a onda nastupi druga
teška bolest. U tijeku iste bolesti sakrament se može ponoviti ako nastupi
pogoršanje. Prije pogibeljna kirurškog zahvata prikladno je primiti bolesničku
pomast. Isto vrijedi i za starije osobe kojih nemoć biva sve veća. (KKC 1514 –
1515) Služitelj
bolesničkog pomazanja:
§ 1. Bolesničko pomazanje valjano
podjeljuje svaki svećenik i samo svećenik.
§ 2. Svi svećenici kojima je
povjereno dušobrižništvo imaju dužnost i pravo podjeljivati bolesničko pomazanje
vjernicima povjerenima njihovoj pastoralnoj službi; zbog opravdana razloga može
svaki drugi svećenik podijeliti ovaj sakrament s barem pretpostavljenim
pristankom svećenika o kojemu se gore govori.
§ 3. Svakome je svećeniku
dopušteno nositi sa sobom blagoslovljeno ulje da bi, ako je potrebno, mogao
podijeliti sakrament bolesničkog pomazanja. (CIC kan. 1003)
Primatelj bolesničkog pomazanja:
§ 1. Bolesničko pomazanje može se podijeliti
vjerniku koji se, pošto je stekao sposobnost da se služi razumom, počne nalaziti
u pogibelji zbog bolesti ili starosti.
§ 2. Ovaj se sakrament može
ponoviti ako bolesnik, pošto je prizdravio, ponovno teško oboli, ili ako se za
trajanja iste bolesti pogibelj povećala.
U dvojbi da li je bolesnik stekao
sposobnost da se služi razumom, da li je opasno bolestan ili je mrtav, neka se
sakrament podijeli. (CIC kan. 1004 - 1005)
|