Bog je danas današnje kršćane stavio u položaj koji traži bitno više
zahtjeve, nego je to bilo u srednjem vijeku. Očito Bog od suvremenih kršćana
očekuje više.
Mi se kao kršćani nalazimo danas usred svijeta koji misli na poganski način.
Ako danas još želimo biti kršćani, tada se u prvom redu moramo potruditi da
bolje upoznamo Kristove misli i njegova temeljna načela. Biblija, propovijed
na gori, riječi Isusove danas su nam potrebnije nego prije mnogo stoljeća,
kada je sve još bilo kršćansko. Moramo naučiti spoznavati ogroman ponor koji
postoji u mišljenju suvremenog mnoštva i Kristovih misli. .
Stvarno razumijevanje za riječi Kristove tek će se tada uspostaviti, kada
pokušamo živjeti prema tim riječima. Tek tada ćemo shvatiti silnu dubinu tih
riječi.
Tko danas kao kršćanin više ne proučava riječi Božje bit će ponesen strujom
poganskih misli. I suvremena kršćanska književnost pomaže nam da shvatimo
riječi Kristove: moramo mnogo više čitati, razmišljati, meditirati, da bismo
se oslobodili poganskog načina mišljenja, Tada i danas još možemo biti
kršćani koji posjeduju više od krsnog lista.
Tko danas usred svijeta nevjernika želi sačuvati duboku vjeru u Krista,
potrebuje mnogo dublje unutarnje vjersko iskustvo. Susreti s Bogom, kontakt
s beskonačnim, susreti s Kristom u molitvi, tvore ono unutarnje iskustvo, iz
kojeg izrasta duboka vjera. Pri tome se misli na molitvu u najširem smislu
riječi: molitva je sve, gdje »susrećemo« Boga, Krista. Svaki kontakt s Bogom
je u tom smislu molitva. To se može dogoditi na ulici, u tihim trenucima
večernjeg razmatranja, u slobodnim trenucima za vrijeme rada, u kratkom
pogledu gore. Tko ne ostvaruje taj kontakt s Bogom, imat će krhku vjeru,
koja se lako gubi. Tko ne može vjerovati, ne može to stoga, jer se ne moli.
Jedan dio našeg suvremenog svijeta, svijeta borbenog ateizma, ima izvanrednu
ideološku izgrađenost. Kao suvremeni ljudi moramo i mi kršćani polagati
računa o vjeri pred misaonim poganima suvremenog svijeta. Moramo znati
navesti razloge zbog kojih vjerujemo. Suvremeni kršćanin ne može se više
zadovoljiti samo sa svojim dnevnim »Oče naš« i nedjeljnom Misom.
Suvremeno doba pokušava iscrpsti sve mogućnosti zadovoljstava. Usred takvog
svijeta koji nudi sva moguća dobra suvremene industrije zadovoljstava,
kršćaninu će biti teško da svoje srce ne prikloni svijetu. Usred tih
primamljivih mogućnosti biti će potrebno mnogo askeze, samosvladavanja i
žrtava, ako želimo da Bog stvarno ostane u središtu našega života. Kao
suvremeni kršćani ne smijemo u svom našem vremenu uživati i sve što je
dopušteno, inače će naš religiozni interes na godišnjem sajmu zadovoljstava
propasti.
Kršćanina dvadesetog stoljeća mora krasiti velika ozbiljnost. Tko danas
svoju kršćansku vjeru uzima ozbiljno, taj mora znati da ga čekaju progoni.
Milijuni kršćana žive danas pod teškim pritiskom, spremni čak i na
posljednje što čovjek može dati.
Mi živimo u vremenu inflacije riječi na radio-televiziji, u tisku,
književnosti i u raznim programima, kada se riječi Kristove jedva čuju.
Djela osvajaju, a ne samo riječi. Kršćanstvo će u našem vremenu pribaviti
samo toliko slušalaca, koliko bude moglo svoje uvjerenje potkrijepiti
djelima.
Ljudi našeg vremena tapkaju i slijepo tumaraju oko nas. Ovdje vrijedi za
današnje kršćane više nego ikada ranije: »Što vam kažem u tami, recite na
svjetlu, što čujete u skrovitosti, propovijedajte na krovovima« (Mt 10,27).
Današnji kršćanin zna dovoljno o svrsi i smislu života. On ne smije to
svjetlo znanja u našem tamnom vremenu skriti pod posudom. Za današnjeg
kršćanina važi više nego ikada ranije riječ Pavlova: »I jao meni ako ne
propovijedam Radosne vijesti!« (I Kor 9,16)
