Često nam je teško naslutiti da iza
zaprljane, sive fasade Crkve živi Bog. Slično je to kao i u muci
Kristovoj: Bog se krije pod krunom poruge i luđačkom košuljom.
U toj Crkvi živi Krist. Još i više, Crkva je sam Krist, njegov »drugi
život«. Na neshvatljiv način Krist je pojedine kršćane načinio dijelom
svog vlastitog života. Skrovito živi Krist u svakom kršćaninu. »Mi smo
tijelo Kristovo«, kaže Biblija, njegovo tajanstveno, mistično tijelo.
Pavao neumorno naviješta: »Vi ste tijelo Kristovo, a pojedinci udovi« (1
Kor 12,27).»... koja je njegovo tijelo - punina Onoga koji ispunja sve u
nama« (Ef 1,23).
Krist nam je ovu tajnu svog ujedinjenja s Crkvom opisao u usporedbi s
vinovom lozom: mi kršćani smo loze, Krist je čokot. Mi kršćani imamo s
Kristom jedan jedinstveni život. Još više: Krist živi svoj drugi život u
svojoj Crkvi, u nama.
U tajni zajedništva pokazuje Krist na vidljiv način da On u nama živi.
Ali to ne donosi svakom pojedinom kršćaninu samo ujedinjenje s Bogom,
nego čini da svi kršćani međusobno tvore jednu jedinstvenu cjelinu. Isti
Krist živi u svakom od nas. Svi smo mi zajedno jedan jedini Krist,
ujedinjeni na neshvatljiv način kao udovi njegovog tijela. Na bezbrojnim
mjestima govori Biblija: o toj tajni: »Ako je Krist u vama, vaše je
tijelo mrtvo zbog grijeha, a vaš je duh živ jer ste opravdani« (Rim
8,10). »Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je mrtvo,
novo je, evo, nastalo« (2 Kor 5,17). Tko može shvatiti taj misterij?
Samo u usrdnoj, dubokoj molitvi možemo naslutiti koliko smo prisno
ujedinjeni s Kristom i »u njemu živimo«.
Još od trenutka krštenja živi Krist u nama, jer tada smo primili »njegov
duh, Duh Božji«. No Krist živi u nama kao sjemenka koja tek treba da se
razvije. Krist mora u nama rasti, kako kaže Pavao: »Dok svi zajedno ne
dođemo k jedinstvu u vjeri i u pravoj spoznaji Sina Božjega, k savršenom
čovjeku, k mjeri punine veličine Kristove« (Ef 4,13). Život Kristov
razvit će se u nama u svoj punini, kada se budemo prepustili vodstvu
njegovog Duha, Duha Božjeg. Tada smijemo u punom smislu riječi govoriti
kao Pavao: »Živim - ali ne više je, nego Krist živi u nama: život koji
sada provodimo u tijelu, provodimo u vjeri u Sina Božjega, koji mi je
iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao« (Gal 2,20).
Odvajanje od Crkve znači u najvećoj mjeri u isto vrijeme i odvajanje od
Krista. Iz Crkve ne možemo istupiti kao iz nekog udruženja, društva.
Otpad od Crkve smatra se još od najstarijih vremena kao jedan od
najtežih grijeha.
U toj Crkvi susrećemo Krista: Crkva nam naviješta njegovu nepogrešivu
istinu, pa još i više: Sam krist naviješta po toj Crkvi svoju poruku,
vijest. Krist nam govori u ispovjedaonici na usta svećenika. Krist nas
blagosiva rukama svoje Crkve. Krist nam daje u toj Crkvi svoje vlastito
tijelo. Pri tome je svećenik u isto vrijeme ruka Kristova. Sam Krist
govori u trenutku pretvorbe na usta svećenika one svemoguće riječi: »Dok
su blagovali, uze Isus kruh, zahvali, i razlomi ga, pa ga davaše
učenicima govoreći: Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje« (Mt 26,26).
Crkva je drugi život Kristov. Na njoj se stoga ispunjava sudbina
Kristova.
Dovikivali su toj Crkvi bučno »Hosana«, htjeli su tu Crkvu proglasiti za
kraljicu svijeta; ali Crkvu su i ponižavali kao i Krista udarcima biča,
u luđačkoj košulji, otrovom i trnovom krunom. I Crkva je u toku vremena
proživljavala Kristov križni put, slomljena kao Krist, razapeta kao
Krist i činilo se da je zauvijek nestala. Ali i ona je isto kao Krist
ponovo uskrsnula u moći i proslavljana kao Krist. I uzeti će učešća u
vječnom životu Kristovom, koji na skrovit način i dalie u njoi živi.
