|
Dolazak
Gospodina
Sretna
Nova Godina! Dok smo još u vremenu građanske
godine, Crkva slavi početak nove Liturgijske
godine s Prvom nedjeljom Došašća. Došašće - od latinske riječi ad venio,
što znači doći - liturgijsko vrijeme
očekuje Adventus Domini, Dolazak
Gospodina. Dok dani postaju kraći i hladniji,
pripremamo se za “Sunce Pravde” koje dolazi kako
bi zapalilo naša srca svojim svjetlom i svojom
ljubavlju.
Vječna Riječ, koja je van svakog vremena,
postala je Utjelovljena Riječ u vremenu, te
stoga posvetila svo vrijeme. U vremenu Došašća
očekujemo dolazak Krista kao djeteta u štali u
Betlehemu (prošlost), kao milost u našim dušama
(sadašnjost), te kao suca na kraju vremena
(budućnost).
Vrijeme Došašća ispunjeno je pripremanjem i
iščekivanjem. Svatko se priprema za Božić -
kupovinom i ukrašavanjem, spremanjem kolača i
čišćenjem. Prečesto, naime, se zaokupimo
materijalnim pripremama, te gubimo iz vida prave
razloge našeg djelovanja: Utjelovljena Riječ
dolazi boraviti među nas. Mi kršćani bi trebali
usredotočiti pažnju na duhovnu stranu Božića, za
razliku od sekulariziranog potrošačkog svijeta
oko nas.
Usred silne žurbe tipične za ovo doba godine
pokušajmo učiniti od ovog vremena Došašća
vrijeme iščekivanja i čežnje, obraćenja i nade,
razmišljanja o nevjerojatnoj ljubavi i
poniznosti. Prilikom kupovine i spremanja
kolača, prisjetimo se nešto kupiti i
pripremiti za potrebite. Dok ukrašavamo
prostorije svojih domova, ne smijemo zaboraviti
pripremiti mirno mjesto u našim srcima, u kojem
će boraviti naš Spasitelj.
Težište na
liturgiji
U
vremenu Došašća uvijek su četiri nedjelje, iako
ne obavezno i četiri tjedna. Liturgijska boja
vremena je ljubičasta, osim u treću nedjelju
Došašća (ružičasto). Slava se ne govori u
ovo vrijeme, nego Aleluja.
Proroštva Izaije često se čitaju u vrijeme
Došašća, ali sva se čitanja u ovom vremenu
usredotočuju na ključne osobe Starog i Novog
Zavjeta, koje su bile pripremljene i odabrane od
Boga kako bi Utjelovljenje bilo moguće: Blažena
Djevica Marija, sveti Ivan Krstitelj, sveti
Josip, sveta Elizabeta i Zakarija. Iščekivanje
se pojačava od 17. prosinca do 24. prosinca kada
liturgija odzvanja prekrasnim proročkim
naslovima antifona.
Vrijeme Došašća također ima i Marijansko
pro-life težište. Razmišljamo o ovoj divnoj
tajni Utjelovljene Riječi revno kao i Njegova
Majka Marija, pripremna i očekujući rođenje
svoga Sina.
Povijest Došašća
490. godine, biskup Perpetuus iz Toursa službeno
je proglasio Došašće pokorničkim vremenom u
franačkoj crkvi, naređujući post u tri dana
svakog tjedna od 11. studenog (blagdan svetog
Martina) do Božića. Ovo četrdesetodnevno vrijeme
posta, slično Korizmi, originalno se nazivalo
Quadragesima Sancti Martini
(Četrdesetodnevni post svetog Martina). Čitanja
prilikom euharistijskog slavlja uzimala su se iz
Korizmenog vremena.
Vrijeme Došašća Rimske liturgije, koja se
razvila stoljeće nakon one franačke crkve, nije
bilo pokorničko, nego slavljeničko, vrijeme
radosti i priprema za Božić. Kada je Crkva
ujedinila liturgijsko vrijeme, nepokornička
priroda rimskog Došašća bila je u sukobu sa
dužom i pokorničkom praksom galskog Došašća. U
trinaestom stoljeću je postignut kompromis, koji
je kombinirao post i pokornički karakter galskog
običaja s misnim tekstovima i kraćim
četverotjednim ciklusom rimske liturgije
Došašća. Liturgija Došašća ostala je
nepromijenjena sve do II. Vatikanskog koncila,
koji je uveo manje izmjene kako bi jasno odredio
duh korizmenog i vremena Došašća.
|
