|
U Palestini postoje dva jezera. Jedno je
slatkovodno i u njemu žive ribe. Obale su mu ukrašene zelenilom. Stabla šire
grane nad njim i produžuju žedno korijenje kako bi se napila te ljekovite
vode.
Rijeka Jordan to jezero puni bistrom vodom s
okolnih brežuljaka. I tako se ono smiješi na suncu. A ljudi uz njega grade
kuće, ptice svijaju gnijezda, i svaki je oblik života sretniji zato što se
nalazi upravo ondje.
Rijeka Jordan potom teče prema jugu i ulazi u
jedno drugo jezero. Ovdje ribe ne iskaču ne površinu, ovdje ne šušti lišće,
nema pjesme ptica, nema dječjeg osmjeha. Putnici odabiru neki drugi smjer,
osim ako im se silno ne žuri. Zrak je nad tom vodom težak, a ne želi je piti
ni čovjek, ni životinja, ni ptica.
I u čemu je ta silna razlika između dvaju
susjednih jezera?
Stvar nije u rijeci Jordanu. Ona i u jedno i u
drugo donosi istu kvalitetnu vodu. Nije stvar ni u zemlji u kojoj se nalazi,
ni u krajoliku oko njih.
Evo u čemu je razlika: Genezaretsko jezero
prima, ali ne zadržava rijeku Jordan. Za svaku kapljicu vode koja uđe u
jezero, jedna iz njega istekne. Davanje i primanje jednakih su razmjera.
Drugo je jezero lukavije i ljubomorno gomila
ono što prima. Ne dopušta da ga u iskušenje dovede bilo kakav velikodušni
poticaj. Zadržava svaku kap koju primi.
Genezaretsko jezero i dalje živi. Drugo jezero
ne daje ništa. Nazivamo ga Mrtvim morem.
Na ovom svijetu žive dvije vrste ljudi. U
Palestini postoje dva jezera.
|
