|
Rim, 12. srpnja 2002.
– U vremenu kada se raspravlja o povijesnoj ulozi kršćanstva u
europskoj civilizaciji, važnost monaštva i uloga sv. Benedikta
ponovno se nalaze u fokusu.
U razgovoru s
Redovničkom informativnom službom Talijanske biskupske konferencije,
opat primas Benediktinske konferencije Notker Wolf govorio je o
ulozi monaštva u Europi.
P: Što monaštvo
predstavlja za europsku povijest?
Opat Wolf:
Samostani su mnogo doprinijeli europskoj povijesti. S vremena na
vrijeme, naravno, oni nisu mislili o razvoju ideje Europe. Njihova
aktivnost temeljila se na radu, molitvi i propovijedanju. Kako bi se
posvetili ispravno Božanskom oficiju, monasi su učili čitati i
pisati, stvarajući mrežu škola otvorenu svima. Na taj način, oni su
ujedinili grčko-rimsku tradiciju s kršćanstvom. I to je bio temeljni
korak za Europu.
Govorilo se
zajedničkim jezikom u samostanima, ispovijedala se zajednička vjera.
Prisjetimo se, na primjer, sv. Anselma iz Pijemonta, monaha u
Francuskoj, koji je kasnije bio biskup Engleske. Monasi su uvijek
bili više Europljani, nego mi to jesmo.
P: Mnogo se govori
o kršćanskim korijenima Europe koji bi se trebali prepoznati u
budućem Europskom Pravilu. Koja je obveza monaštva u tom pogledu?
Opat Wolf: Sigurno
nije politička. Monaštvo nema utjecaja tog tipa. Njegova važnost i
također njegov doprinos stvaranju Europe potvrđeni su kroz povijest.
Oni su dokaz onoga što je kršćanstvo dalo Europi: osnovu
demokracije.
Koncepti
jednakosti, bratstva i slobode, ponovno predloženi za vrijeme
Francuske revolucije, koncepti su u kršćanskim venama. Ali također
dodajem poštovanje prema osobi, prema njezinom dostojanstvu, ne samo
pravima. Benediktinska misao razvija viziju slobodnih ljudi,
korisnih i dobrodošlih. Pravilo sv. Benedikta jasno govori o ovom
odnosu.
P: Europa gleda
prema Istoku, kraju velikih cenobitskih tradicija. Ne mislite li da
njegovo proširenje također može pomoći ekumenskom dijalogu?
Opat Wolf: Ja se
nadam, iako se ne smiju izostaviti ni poteškoće. Mi imamo dva
samostana koja se, što je već tradicija, bave ekumenizmom – jedan u
Belgiji, a drugi u Njemačkoj. Ove dvije velike monaške tradicije
mogu mnogo učiniti u ponovnom buđenju religijske osjetljivosti
ljudi.
Siguran sam kako
smo tek na početku ovog dijaloga, koji će donijeti mnogo plodova,
osobito nakon nastojanja da se uzajamno upoznamo. Činjenica da se
molimo jednome Bogu jamstvo je rezultata. Nadalje, postoji poučan
primjer.
P: Koji je to?
Otac Wolf: Sv.
Benedikt. Blagdan “Prijenosa” ovoga sveca, 21. ožujka, jedan je od
nekoliko koje dijelimo s monasima Istoka. U našim samostanima,
tražimo iskustvo uzajamnog poznavanja. Na primjer, u zajednici sv.
Anselma u Rimu, postoji nekoliko pravoslavaca, te također jedan
student Moskovskog patrijarhata. Samo na taj način tamo može biti
odnos oslobođen nepovjerenja – lekcija o europskoj integraciji.
P: Uključuje li europska integracija kulturu, i svjetovnu i
katoličku?
Otac Wolf: Naravno.
Štoviše, mogu reći da već duže vremena europski monasi imaju
iskustvo “Unije” benediktinskih škola u Engleskoj, Njemačkoj,
Mađarskoj i drugim europskim zemljama.
To je put
okrunjenja sna jedinstva ljudske obitelji, započetog, točnije, sa
samostanima, ne samo kao mjestima duhovnosti nego također i kulture,
s apsolutno novom perspektivom koja kontemplira jedinstvo molitve,
rada i “knjige”. |
