Kako funkcionira ta savjest?

Odlomci iz djela Temelji vjere, Herberta Madingera, tiskanog u izdanju Obiteljskog centra i Biblioteke U pravi trenutak, Zagreb i Đakovo, 1998. Urednici: Ivan Zirdum i Marijo Živković. Prijevod djela s njemačkog jezika: Stjepan Gut. Naslov originala: Fundamente des Glaubens.

-------

Kako zapravo funkcionira savjest? To je zapravo Božja tajna. Ali nešto malo možemo i mi možda shvatiti što se ovdje zbiva: sve stvorene stvari (bića) su naime slika, simbol beskonačnog: sva su bića Bogu slična. Ona ne mogu biti sasvim različita od Boga, jer bi inače mogla posjedovati nešto što sam Bog nema. Tada bi Bog bio »ograničen« što je nemoguće, kao što smo to već spoznali. Stvorena bića ne mogu također biti Bogu apsolutno slična, jer bi tada sva bića morala biti vječna, beskonačna kao sam Bog. Kako stvorena bića niti su od Boga posve različita niti su mu posve slična, to moraju biti Bogu samo »slična«: ta su bića simboli Boga. - Čovjek dakle ima sposobnost te simbole beskonačnog odgonetnuti. Sposobni smo da iza tih simbola spoznamo i doživimo samo beskonačno, iako često samo kao u magli.

Činjenica da je čovjek sposoban shvatiti simbole beskonačnosti uviđamo već kroz religiju prastarih kultura. Plodnost zemlje, tajanstvena moć životinja, životvorna snaga sunca, neshvatljiva mudrost patrijarha itd. bili su tamo jasno shvaćeni kao simbol beskonačnoga! Ta spoznaja bila je čak toliko intenzivna da su simboli Boga bili zamijenjeni sa samim Bogom: štovali su Boga u liku životinje, sunca, praoca, majke zemlje i drugih simbola.

I suvremeni čovjek doživljava često u stvorenim bićima beskonačno. Ljudi na pr. govore o tome da na vrhuncima planina, na beskonačnoj pučini mora, pod mirnim zvjezdanim nebeskim svodom, osjećaju da im je Bog bliži i da su oni Bogu bliži: oni doživljavaju u tim simbolima Boga! Također u ljubavi između dvoje ljudi doživljavamo ljubljenog tako divno, da naliči beskonačnom Bogu. Jezik to izražava riječima: »obožavana« i, »božanski suprug«, »nebeski« itd. Kada ljudi doživljavaju u stvorenim bićima beskonačno, tada se instinktivno klanjaju pred tim beskonačnim i pred simbolom beskonačnoga. Biće koje spoznajemo kao sliku beskonačnoga, doživljavamo sada kao »vrijednost.« Oni poštuju tu vrijednost samo radi toga, jer pod tim bićima zamagljeno slute beskonačno. »Vrijednosti« su stoga slike beskonačnoga, na pr. istina, ljubav, ljepota, dostojanstvo, pravda, život, zajednica, red, poredak ...

To »moraš« nastaje dakle tako, što smo mi ljudi sposobni pod »vrijednostima« (simbolima beskonačnoga) podrazumijevati, spoznavati samo beskonačno. Mi se tada klanjamo pred tim beskonačnim i ne usuđujemo se da ga uvrijedimo! Mi se tada klanjamo također i pred tim simbolima beskonačnog, »vrijednostima«, jer imaju udjela u veličanstvu beskonačnog.

Sad shvaćamo i to da su Deset zapovijedi kod svih ljudi u biti jednake: svi ljudi doživljavaju vrijednost »beskonačnog« koga zovu Bog (1. do 3. zapovijedi), vrijednost »zajednice« i »autoriteta« (4. zapovijed), vrijednost »života« (5. zapovijed), vrijednost »ljubavi« između muža i žene (6. zapovijed), vrijednost »vlasništva« (7 zapovijed), vrijednost »istine« i »vjernosti« (8. zapovijed). Savjest je dakle sposobnost čovjeka da pod »vrijednošću« spozna beskonačno kao i težnju čovjeka za tom vrijednošću. Drugačije rečeno: naša savjest je sposobnost čovjeka da spozna beskonačno pod simbolima beskonačnoga (vrijednostima) i težnja čovjeka za tim beskonačnim! Prema tome mogli bismo uistinu reći: savjest je težnja i čežnja čovjeka za beskonačnim Bogom. Ako tu savjest, tu težnju za beskonačnim slijedimo, tada idemo pravo u susret Bogu. Savjest - naš vodič ka Bogu.

-------

Veritas, 23. listopada 2002.

Rubrike

Catalogus