|
1. Psalam 107. koji je sada predložen pripada nizu psalama iz
časoslova, koji su predmet naših kateheza. Taj psalam, na prvi
pogled, pokazuje iznenađujuću značajku. Riječ je o kompoziciji u
kojoj su spojena dva ulomka već postojećih psalama, jedan preuzet iz
psalma 56 (r. 8-12), a drugi iz psalma 59 (r. 7-14). Prvi ulomak ima
ton pohvale, drugi obilježje prošnje, ali s Božjim odgovorom koji
molitelju daje radost i pouzdanje.
Iz tog spajanja proizašla je nova molitva i ta nam činjenica služi
za primjer. Naime, također kršćanska liturgija često spaja zajedno
dva različita biblijska ulomka tako da tvore novi tekst, koji ima za
cilj rasvijetliti nove situacije. Ostaje ipak povezanost s izvornom
osnovom. Psalam 107 zapravo (ali ne samo on; vidjeti, toliko da se
podsjeti na drugo svjedočanstvo, psalam 143) – pokazuje kako je već
Izrael u Starom zavjetu opetovano koristio i aktualizirao objavljenu
Božju riječ.
2. Psalam nastao tim spajanjem je, dakle, nešto više od jednostavnog
zbroja ili stavljanja jednog pored drugog dvaju već postojećih
ulomaka. Namjesto da započne jednostavnom poniznom prošnjom poput
psalma 56, "Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni" (r. 2), novi
psalam započinje odlučnim proglasom pohvale Bogu: "Moje je srce
sigurno, Bože ... pjevat ću i svirati" (Ps 107,2). Ta se pohvala
stavlja upravo na mjesto tužaljke koja tvori početak drugog psalma
(usp. Ps 59,1-6), i postaje tako temelj Božjeg odgovora koji slijedi
(Ps 59,8-10 = Ps 107,8-10) te ponizne prošnje koja ga okružuje (Ps
59,7.11-14 = Ps 107,7.11-14).
Nada i teška briga se spajaju u jedno i postaju glavna os nove
molitve, koja je sva ustremljena sijati pouzdanje također u vrijeme
kušnje koju živi čitava zajednica.
3. Psalam, dakle, započinje radosnim himnom hvale. To je jutarnja
molitva praćena harfom i citrom (usp. Ps 107,3). Poruka je jasna i
ima u središtu Božju "dobrotu" i "vjernost" (usp. r. 5): na
hebrejskom hésed i ’emèt su tipični izrazi za opisivanje
Gospodinove, ljubavlju ispunjene, vjernosti prema savezu s njegovim
narodom. Na temelju te vjernosti narod je siguran da ga Bog neće
nikada napustiti u bezdanu ništavila i očaja.
Ponovnim čitanjem tog psalma u kršćanskoj perspektivi dolazi se do
osobito sugestivnog tumačenja. U r. 6. psalmist veliča
transcendentalnu Božju slavu: "Uzvisi se, (to jest "uzdignut budi")
Bože, nad nebesa". Komentirajući taj psalam Origen, glasoviti
kršćanski pisac iz trećeg stoljeća, upućuje na Isusove riječi: "A ja
kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi" (Iv 12,32) koje
se odnose na raspeće. One imaju za posljedicu ono što kaže sljedeći
redak: "Da ti se ljubimci izbave" (Ps 107,7). Zaključuje, dakle,
Origen: "Kakvo divno značenje! Razlog zbog kojeg je Gospodin raspet
i uzdignut jeste taj da njegovi ljubimci budu izbavljeni... Ono za
što smo molili obistinilo se: on je bio uzdignut a mi smo
izbavljeni" (Origen-Jeronim, 74 omelie sul libro dei Salmi, Milano
1993., str. 367).
4. Prijeđimo sada na drugi dio psalma 107, koji je kao što smo rekli
djelomični navod psalma 59. U tjeskobi Izraela, koji doživljava Boga
kao odsutnoga i dalekog ("O Bože, što nas odbaci?": r. 12), podiže
se glas Gospodinova odgovora koji se razliježe u hramu (usp. r.
8-10). U toj se objavi Bog predstavlja kao sudac i gospodar cijele
svete zemlje, od grada Šekema do doline Sukot s onu stranu Jordana,
od istočnih predjela Galada i Manašea do onih jugoistočnih Efrajima
i Judeje, da bi stigao također do pokorenih, ali stranih, područja
Moaba, Edoma i Filisteje.
Slikama iz vojnog života i pravnog obilježja proglašava se božansko
gospodstvo nad obećanom zemljom. Ako Gospodin kraljuje, ne treba se
bojati, ne bacaju nas amo-tamo mračne sile sudbine i kaosa. Uvijek
postoji, također u mračnim trenucima, viši naum koji vodi povijest.
5. Ta vjera pali baklju nade. Bog će ipak pokazati put izlaza, to
jest "utvrđeni grad" smješten na području Idumeje. To znači da će
se, unatoč kušnji i šutnji, Bog vratiti da se objavi, podupre i
povede svoj narod. Samo od njega može doći odlučujuća pomoć, a ne od
vanjskih vojnih saveza, to jest od snage oružja (usp. r. 13). I samo
će se s njim postići sloboda i učinit će se "velike stvari" (usp. r.
14).
Sa sv. Jeronimom prisjetimo se posljednje pouke psalmiste,
protumačene u kršćanskom ključu: "Nitko ne smije očajavati zbog tog
puta. Imaš Krista i bojiš se? On će biti naša snaga, on naš kruh, on
naš vođa" (Breviarium in Psalmos, Ps. CVII: PL 26,1224).
|
