|
Dva
poglavlja koja slijede, "Prisutnost Duha
Svetog" i "Nestvorena svjetlost"
jesu poglavlja iz "Razgovora sa Motovilovim"
i predstavljaju takozvano "Malo Preobraženje"
starca Sarafina. "Nestvorena svjetlost",
koja predstavlja bit pravoslavnog učenja,
razvijena posebice u spisima Georgija Palamasa
u 14. stoljeću, u samostanu na gori Atos,
u ovim se je poglavljima očitovala u jednoj
tamnoj ruskoj šumi, za vrijeme hladnog dana
u studenome.
"Nebo je bilo teško i sniježilo je, mirno i tiho: ništa nije
usporedivo sa vunenom blagošću jednog snježnog dana u Rusiji",
piše Irina Gorainoff. Starac Serafin razgovara sa jednim
mladićem, Motovilovim, koji sjedi na otpiljenom deblu jednog
stabla, nazivajući ga Teofilom, "Božjim prijateljem". Mladić
Motovilov predstavlja tražitelje Boga čistim srcem. On je
sveučilištarac na kojega je utjecao Zapad, strastvenoga
karaktera, nemirne duše, suvremenik onih bolesnika, svojih
vršnjaka, o kojima je jedan značajni psihijatar mogao reći da
trpe radi činjenica što im je život bez smisla i sadržaja.
Poznati tip iz ruske literature 19. stoljeća.
Starac će dakle Motovilovu, koji traži takav smisao, dati
odgovor: to je Duh Sveti.
Duh Sveti je sinonim za Kraljevstvo Božje, i starac Serafin se
pred očima mladića preobražava sjajeći onom svjetlošću Duha
Svetoga kojom je i Krist sjajio na gori Tabor. "Malo
Preobraženje" starca Serafina, pretpostavlja se, nije imalo
drugog svjedoka nego Motovilova zbog toga što bi širenje ove
vijesti izvan Sarova u onoj epohi bilo neumjesno. Rusija nije
bila spremna za Duha Svetoga, ostatak svijeta još manje.
Nije li upravo sada taj trenutak, u godini Duha Svetoga, 1998.,
da cijela Crkva, i zapadna i istočna, bude obasjana ovom
Svjetlošću?
U iščekivanju da takvo vrijeme dođe, potpomognut Duhom Svetim,
Motovilov je povjerio svoj dijalog sa starcem svojim Sjećanjima,
koje je ostavio svojoj ženi četrdeset godina kasnije, prije
smrti. Osjetivši sa svoje strane blisku smrt, žena je izvadila
izvještaj dijaloga iz ambara gdje ga je skrila, te ga je
povjerila jednom piscu u prolazu, koji je publicirao odlomak o
Duhu Svetome u "Moskovskom dnevniku" sa naslovom: "Kako se je
Božji Duh očitovao u Svetom Serafinu za vrijeme razgovora o
značenju kršćanskoga života". Mogao je reći "Sveti" Serafin jer
je kanonizacija starca bila u istoj godini 1903., sedamdeset
godina nakon njegove smrti i sedamdeset i dvije nakon razgovora
u šumi, blizu "Male Pustinje".
Mislimo da je autentično očitovanje Duha Svetoga kroz starca
Serafina bogatstvo koje se konačno može očitovati i u zapadnoj
Crkvi, u kojoj učenje o Duhu Svetom, nije postiglo takav stupanj
kao u teologiji pravoslavlja, a potom, kako vidimo, i u životu
tih ruskih svetaca. Kada bi se preko onog ruskog studenta
Motovilova, i njegova iskustva, mladež istočne Crkve po Duhu
Svetom sjedinila sa mladeži zapadne Crkve! Povjeravamo tu nakanu
Teotokos, Majci Božjoj.
Prisutnost Duha Svetoga
- Kako bih tada postigao da u sebi prepoznam prisutnost milosti
Duha Svetoga? - pitao sam oca Serafina.
- Vrlo jednostavno - odgovorio je. - Bog kaže: "Sve je
jednostavno za onoga koji priskrbi Mudrost" (Iz. 14, 6). Naša je
nesreća što ne tražimo tu božansku Mudrost, koja, ne bivajući od
ovog svijeta, nije umišljena. Ispunja ljubavlju za Boga i za
bližnjega, ona oblikuje čovjeka za njegov spasenje. Govoreći o
toj Mudrosti, Gospodin je rekao: "Bog hoće da svi budu spašeni i
stignu Znanju istine." (Tim 2,4). Svojim apostolima koji su bili
lišeni te Mudrosti reče: "Lude i spori u shvaćanju! Niste li
čitali Pisma?" (Lk 24, 25-27). I Evanđelje dodaje: "On im otvori
razum da bi mogli razumjeti Pisma." Kada je jednom usvojena ova
Mudrost, Apostoli bijahu uvijek u spoznaji da li Božji Duh
bijaše sa njima više ili manje i, puni tog Duha, mogli su
potvrditi da njihovo djelo bijaše sveto i drago Bogu. Zbog toga
su se u Pismu usudili pisati: "Nalikovao je posvema na Duh Sveti
i na nas ..." (Dj. 15, 28 ), i, uvjereni da su stvarno u
prisutnosti tog Duha, slali su svoje poruke.
Dakle, prijatelju Božji, vidiš li kako je jednostavno?
-Još ne razumijem kako bih ja mogao biti apsolutno siguran da se
nalazim u Duhu Svetome. Kako mogu zapaziti u sebi njegovo
očitovanje?
Otac Serafin odgovori:
- Već sam ti rekao da je vrlo jednostavno, i objasnio sam ti
pomno kako se ljudi nalaze u Duhu Svetome i kako bi trebalo
uhvatiti njegovo očitovanje u nama...Što bi još htio?
- Imam potrebu da to shvatim još bolje ...- odgovorih.
Nestvorena svjetlost
Tada me otac Serafin uhvati za ramena i reče mi:
- Obojica smo u prisutnosti Duha Svetoga. Zašto me ne gledaš?
- Ne mogu, Oče. Svjetiljke blješte u vašim očima, vaše je lice
postalo svjetlije od sunca. Bole me oči.
- Nemaj straha, prijatelju Božji; također si ti postao svijetao
kao ja. Također si ti sada u punini Duha Svetoga, drugačije me
ne bi mogao vidjeti.
Nagnuvši se prema meni, zažuborio mi je na uši:
- Zahvali Gospodinu da nam je udijelio ovu neizrecivu moilost.
Jesi li vidio da nisam učinio niti znak križa. U srcu sam tiho
molio: "Gospodine, učini ga dostojnim da vidi jasno, sa
tjelesnim očima, silazak Duha Svetoga, kako si to dopustio
svojim izabranim slugama, kada si se udostojao ukazati njima u
blistavilu svoje slave!" Bog je neposredno uslišao poniznu
molitvu jadnoga Serafina. Kako mu ne zahvaliti za taj izvanredni
dar koji je dopustio obojici? Niti velikim pustinjacima Bog ne
očituje uvijek svoju milost na taj način. Kao jedna osjećajna
majka, ova je milost izmoljena da utvrdi tvoje ucviljeno srce,
po zagovoru Majke Božje... Ali zašto me ne gledaš u oči? Pokušaj
gledati me bez bojazni: Bog je sa nama.
Na te riječi podigoh pogled prema njegovu licu i jedan još jači
strah uđe u mene. Pokušajte zamisliti čovjeka koji vam govori
dok je njegovo lice kao usred podnevnog sunca. Uspijte vidjeti
usne koje se pomiču, izraz lica koji se mijenja; uspijte čuti
zvuk njegova glasa, zapazite njegove ruke koje vam stišću
ramena, ali u isto vrijeme nećete moći zapaziti niti njegove
ruke niti njegovo tijelo niti vaše: ništa osim svjetlosti
zablješćujuće koja se širi naokolo, na nekoliko metara
razdaljine, obasjavajući snijeg koji pokrivaše livadu i koji
nastavljaše padati na mene i na starca. Kako opisati to što sam
iskušavao u tom trenutku?
- Kako se osjećaš sada? - pitao je Otac Serafin.
- Izvanredno dobro!
- Kako "dobro"? Što podrazumijevaš pod "dobro"?
- Moja je duša ispunjena neizrecivom tišinom i mirom.
- Prijatelju Božji, takav je mir o kojem je govorio Gospodin
kada je rekao svojim učenicima: "Dajem vas svoj mir, ne kao što
ga daje svijet. Ja sam vam ga dajem. Da ste od svijeta, svijet
bi vas volio; ali ja sam vas izabrao i svijet vas mrzi. Ipak
nemajte straha, ja sam pobijedio svijet" (Iv. 14, 27; 15,19; 16,
33). Tim ljudima, izabranim od Boga, ali omrznutima od svijeta,
Bog daje mir koji si ti sada zapazio, taj mir koji, kako kaže
Apostol,, "nadilazi svako razumijevanje" (Fil 4, 7). Apostol ga
zove tako jer nikakva riječ ne može izraziti duhovno blagostanje
koju on rađa u srcima ljudi u koja ga Bog ulijeva. Bog sam ga
naziva "svojim" mirom (Iv. 14, 27). Plod Kristove darežljivosti
i ne od ovoga svijeta, nikakva zemaljska sreća ne može ga dati.
Poslan od Boga samog je Mir Božji... Što još osjećaš?
- Jednu izvanrednu blagost (slatkoću).
- To je slatkoća o kojoj govori Pismo. "Zasitit će se od obilja
tvoje kuće i napojiti ih u bujici svoje slatkoće" ( Ps 36,9).
Ona izlazi iz našeg srca, širi se u vene i izaziva senzaciju
neiskazive sreće... Što još osjećaš?
- Izvanrednu sreću u cijelom srcu.
- Kada Duh Sveti siđe na čovjeka sa puninom svojih darova,
ljudska se duša ispuni neiskazivom srećom, jer Duh Sveti iznova
stvara u veselju sve ono što dotakne. To je radost o kojoj
govori Gospodin u Evanđelju kada veli: "Žena kada rađa pogođena
je budući je došao njezin čas; ali kada je dala na svijet
dijete, ne sjeća se više pogođenosti po sreći da je na svijet
došao čovjek. Tako ste također vi sada u žalosti; ali kada dođem
posjetiti vas, vaša će srca biti u veselju i nitko vam je neće
moći oduzeti" (Iv. 16, 21-22 ).
Koliko da je velika i tješiteljska radost što je iskušavaš sada,
nije ništa u usporedbi sa onom o kojoj govori Gospodin ustima
Apostola: "Radost koju je Gospodin pripremio onima koji ga ljube
iznad svega je što može biti viđeno, čuto i razabrano srcem
čovjeka u ovom svijetu " (1 Ko 2, 9 ). Koliko nam je dopušteno
sada samo je jedan dijelić one vrhovne radosti. I ako već sada
iskušavamo slatkoću, veselje i blagostanje, što ćemo reći o toj
drugoj radosti koja je rezervirana na nebu, nakon što smo na
zemlji plakali?
"... Bog 'izlazi' u svojim energijama i on je tu potpuno
prisutan. To su dva oblika postojanja i prisutnosti Boga: u
njegovoj transcendentnoj biti i s njegovim imanentnim
energijama. Energija nije nikada jedan dio Boga, ona je Bog u
njegovom otkrivenju bez da on gubi ništa od radikalne
'ne-izašlosti' i svoje biti. Energije su zajedničke Hipostazama
Trojstva, one su nestvorene i pristupačne su stvorenjima."
(Pavel Evdokimov)
Ti si već plakao dovoljno u svojem životu i vidi kakvu ti utjehu
Gospodin daje u veselju, počev odavle. Sada je na nama, Božji
prijatelju, da učinimo iz svih svojih sila uzdići se od slave u
slavu sve do "oblikovanja Čovjeka savršenog, u punini snage,
koji ostvaruje puninu Krista" (Ef. 4,13). "Oni koji se nadaju u
Gospodinu iznova dobivaju snagu, st avljaju krila kao orlovi,
trče ne mučeći se, hodaju ne umarajući se" (Iz. 40, 31). "Hodati
će sa vrha na vrh i Bog će se ukazati na Sionu" ( Ps. 84, 8).
Tako će se naša sadašnja radost, mala i kratka, očitovati u svoj
svojoj punini i nitko je neće moći ukrasti, ispunjenima kakvi
ćemo biti neiskazivim nebeskim željama ... Što još osjećaš,
Božji prijatelju?
- Jednu izvanrednu toplinu.
- Kako toplinu? Nismo li u šumi, u punoj zimi? Snijeg je po
zemlji, njime smo pokriveni i ne prestaje padati... O kakvoj se
toplini radi?
- O toplini usporedivoj sa onom od parne kupelji.
- I miris je isti?
- Oh ne! Ništa ne može biti uspoređeno sa tim mirisom. Kada je
još bila živa moja majka, godilo mi je plesati, I kada sam tamo
išao, ona me je poškropljavala mirisima kupljenima u najboljim
trgiovinama Kazana po najvišim cijenama. Ali njihov miris nije
usporediv sa ovom aromom.
Otac Serafin se nasmiješio.
- Znam to, Božji prijatelju, i baš sam te namjerno to pitao.
Imaš zaista pravo, nijedan miris na zemlji nije usporediv sa
ovim kojeg upravo udišemo; to je mio miris Duha Svetoga. Koji mu
može biti sličan na zemlji? Upravo si rekao da je toplo, kao u
kupki. Ali gledaj, snijeg koji nas pokriva ne rastapa se, i niti
ovaj kojeg gazimo. Toplina dakle nije u zraku, nego u nama. To
je toplina koju Duh Sveti čini da je zovemo u molitvi: "Neka nas
tvoj Duh Sveti zagrije!". Ta toplina dopuštaše pustinjacima,
ljudima i ženama, da se ne plaše hladnoće zime, zaogrnuti kakvi
bijahu u habit istkan od Duha Svetoga, sličan mantiji od kože.
Takve trebaju biti stvari, budući božanska milost boravi u nama,
u dubini našeg srca. Gospodin je rekao: "Kraljevstvo je nebesko
u vama" (Lk. 17, 21). Pod Kraljevstvom nebeskim Isus je
podrazumjevao milost Duha Svetoga. Ovo je Kraljevstvo Božje sada
u nama; Duh Sveti nas obajsava i ugrijava. Ispunjava zrak
prekrasnim mirisima, razveseljuje naše osjetila i hrani naša
srca jednom radosti neizrecivom. Naša je trenutna situacija
usporediva sa onom o kojoj govori Apostol Pavao: "Kraljevstvo
Božje nije pitanje hrane i pića, nego pravde, mira, veselja, u
Duhu Svetome" (Rim 14,17). Naša se vjera ne temelji na riječima
ljudske mudrosti, nego na očitovanjima snage Duha. Stanje u
kojem se nalazimo u ovom trenutku je ono koje je Gospodin imao
na umu kada govoraše: "U istini vam kažem, neki od prisutnih
neće umrijeti, a da nisu vidjeli Kraljevstvo Božje dolaziti u
moći" (Mk 9,1).
Eto, Božji prijatelju, kakvu je neopisivu radost Bog udostojao
pružiti nam. Eto što znači "biti u punini Duha Svetoga". To je
ono na što se odnosi Makarije Egipatski kada piše: " Ja se sam
nađoh u punini Duha Svetoga". Ponizne kakvi jesmo, Gospodin je
također nas ispunio puninom svojeg Duha. Čini se da mi od sada
nadalje nećeš više trebati upućivati pitanja, dragi prijatelju
Božji, o načinu na koji se objavljuje u čovjeku prisutnost
milosti Duha Svetoga.
Ovo će očitovanje ostati zauvijek utisnuto u tvojem sjećanju?
- Ne znam, Oče, da li će me Bog držati dostojnim da me podsjeća
na njega uvijek sa istom lucidnošću sadašnjeg trenutka. |
