|
Ukazanja u San
Nicolasu
Kao što je napisao svoje knjige o Međugorju, najpoznatiji
svjetski mariolog Rene' Laurentin napisao je i svoju knjigu o
Marijinom pozivu iz Argentine (knjiga je originalno tiskana u
Parizu 1990. godine, pod naslovom "Un appel de Marie en
Argentine"). Drugim riječima San Nicolas znači Marijin poziv s
južne hemisfere, jer su ta ukazanja diskretno započela godine
1983. u gradu koji je lociran 232 kilometra sjeverno od Buenos
Airesa. To je povijesni grad gdje se zbio utemeljiteljski
sporazum o Argentinskom Izbornom saboru. Ujedno to je grad koji
je stoljeće posvećen Djevici Mariji. Nakon što je Djevica počela
davati poruke vidjelici Gladys Herminia Quiroga de Motta (Zvat
ćemo je jednostavno Gladys), tisuće molitvenih grupa utemeljeno
je diljem Argentine. Ime grada, San Nicolas, posvećeno je
biskupu Nikoli iz Barija.
Marija, Majka i
Škrinja zavjetna
Glavno vrelo: Otkrivenje 11 - 12
Ključ poruka se nalazi u Otkrivenju 11,19 i 12, 1-17. Marija se
pojavljuje u Raju na dva načina:
Prvo, kao Škrinja zavjetna (11,19 - posljednji stih u odlomku),
a zatim (bez promjene) kao žena odjevena Suncem (12,1), Majka
Mesije (12, 2-5) i svih ljudi - “njenog potomstva” (12,17); sve
to u strašnoj borbi protiv demona gdje ona stoji pokraj svog
Sina, Mesije, i druge svoje djece, učenika (19, 25-27), gdje
umirući Isus povjerava Mariji ovaj majčinski zadatak.
Prvo pročitajmo ponovo biblijski tekst:
U Raju, Božje svetište se otvara i Škrinja zavjetna pojavljuje
se u svetištu (…). Onda se veliki znak pojavljuje na Nebu: žena
odjevena u Sunce, mjesec joj pod nogama. Na njenoj glavi kruna
od 12 zvijezda. Bila je trudna i jecala je u porođajnim mukama.
(Is, 66:7).
Zatim drugi znak se pojavio na nebu: veliki crveni zmaj sa sedam
glava i deset rogova (…), a njegov rep vukao je trećinu zvijezda
s Neba, bacio ih na zemlju i zmaj je stao pred ženu koja je
rađala s namjerom da proguta njeno dijete kada rodi. I ona je
rodila sina, muškića (dječaka), koji mora vladati svim narodima
kraljevskom vlašću (Ps, 29). Njeno dijete je odvedeno Bogu i
Njegovu prijestolju (Uzašašće), a žena je pobjegla u pustinju
(…). Bio je rat na Nebu: Mihael i njegovi anđeli vodili su rat
protiv zmaja i njegovih anđela. (Otkrivenje 11,19 - 12,7).
Poruka iz San Nicolasa spominje ovu borbu 29. rujna 1989., na
proslavu Svetih arkanđela: “Imala sam viziju”, rekla je Gladys,
”da su se tri bijela svjetla, jednaka po veličini i jakosti,
spustila na mene. I Blažena Djevica je u sredini još jačeg
bijelog svjetla. Rekla mi je: Kćeri moja, danas imaš posebnu
zaštitu arkanđela. Oni se bore neustrašivo protiv zla u svim
njegovim oblicima kao Božji glasnici. Oni brane dušu od
opasnosti đavla. Oni šalju zraku svjetla duši u sred tame. Oni
obnavljaju zdravlje tijela i pripremaju tijelo za jaču želju za
spasenje po duhu.” Otkrivenje nastavlja (12, 13-17): Kada je
zmaj bačen na zemlju, progonio je ženu koja je rodila muško
dijete. I dva krila velokog orla su dana ženi da odleti u
pustinju, u svoje sklonište (…), daleko od lica zmije. A zmija
je izbacila iz svojih usta, za ženom, vodu kao rijeku da je
odnese (rijekom), ali zemlja je pritekla ženi u pomoć, otvorila
je svoja usta i progutala rijeku koju je zmaj izbacio iz svojih
usta. I zmaj se razbjesnio na ženu i pošao je u rat protiv
ostatka njenog potomstva: onih koji čuvaju Božje zapovijedi i
koji drže svjedočanstvo Isusa (Otkrivenje 12, 8-17).
Potrebno je razumjeti slijed događaja. Marija se pojavljuje kao
“Škrinja zavjetna”, zatim kao “žena”, majka Mesije, Kralja
svemira, ali u sukobu sa zmajem. Porođajne muke se ne odnose na
rođenje na Božić (prototip rođenja bez bolova), nego na bol
rođenja Muke, kako je A. Feuillet lijepo pokazao. ”To je
tragičan trenutak kada Marija, dok gubi svog Sina koji umire,
postaje majka učenika (Iv 19, 25-27).”(A. Feuillet, Jesus et sa
Mere, Paris, Gabalda, 1974, str.141.).
Kada je njen Sin uzašao na nebo (Uzašašće), Marija je ostala na
zemlji. Ona će je nastaviti posjećivati, jer jača Crkvu. Ona je
Crkva, kao što kaže poruka iz San Nicolasa. Ona sudjeluje u
borbama - borbama svoje djece, učenika kristovih, spomenutih u
posljednjem stihu (Otkrivenje 12,17 i Iv 19, 25-27).
Poruke iz San Nicolasa predstavljaju Mariju jasno kao ženu iz
Otkrivenja 12: Gospodin je označio ovo vrijeme znakom: žena
odjevena suncem. Ona predstavlja nadu kojoj se njena djeca
moraju prikloniti. Ona se također pojavila kao majka svoje djece
u nevolji, i na njih gleda s ljubavlju. Poruka nastavlja: Majka
te je pogledala. Ti trebaš usmjeriti svoje oči i svoje srce
prema Bogu, tako da se svaka slava da Njemu. Prije nego je dala
ove riječi objašnjenja, Marija se je ukazala Gladys, tiho i u
sjaju, kao “žena odjevena u Sunce”, koje je Krist, Sin pravde.
Na ovakav način ona se već ukazala 1531. u Guadalupeu, zatim
1830. u ulici Bac, i u Lourdesu 1858. Njeno svjetlo (ono Božje)
prethodilo je ukazanju i nestalo je poslije njega. ”Svjetlo je
bilo Bog”, rekli su vidioci u Fatimi.
Marija je bila prisutna u Zavjetu
Ali prije nego kažemo kako je majka Krista također Škrinja
zavjetna o kojoj govori Otkrivenje, pogledajmo u bit stvari.
Stanje našeg svijeta, koji je zaboravio Boga i prepušten
grijehu, rezultat je pada. Poslije borbi u Starom Zavjetu, Bog
je ustanovio Novi zavjet sa i kroz Mariju. Kroz nju i s njom, On
je izveo Svoju Inkarnaciju, i On je želio njenu prisutnost podno
Križa, u okrutnom satu Otkupljenja, kada je on njoj povjerio
misiju majke učenika. Danas je ovaj zavjet prekinut u našem
svijetu, namjerno je oskvrnut, sekulariziran i materijaliziran.
Izgleda da Bog više nema svoje mjesto u njemu, jer je
“praktični” materijalizam slobodnih zemalja ponekad privlačniji,
umirujući ili perverzan, nego “ideološki” materijalizam zemalja
istoka. Ovaj gubitak ljubavi i poštovanja za Boga je izvor
podjela, poniženja, razjedinjenja i sukoba, a svi imaju korijen
u grijehu.
Prekinut Zavjet
Buntovnici koje vidim širom svijeta su očajni . Ispunjen sam
suosjećanjem za sve one koji su se odvojili od Boga.
Njima nedostaje ljubavi jer su odbacili Njega. Njihovi grijesi
su veći iz dana u dan. Oni ih žele i čine.
Da, naš se svijet odvojio od Boga. Ruga Mu se, ignorira Ga.
Statistike to potvrđuju. 1900. bilo je 225 000 ateista; danas ih
ima 262 miliona, tisuću puta više. Agnostika je bilo jedva 3
miliona na početku stoljeća. Danas ima ih više od milijarde. Ovo
su plodovi kulture koja je strogo znanstvena, tehnička,
materijalistična, sekularizirana i koja je izgubila svoju svetu
auru, i gdje su Bog i čovjek marginalizirani.
U velikim gradovima svijeta vlada ateizam i potpuna
indiferentnost prema Bogu. Zlo raste u nemiru; njegova zloća se
skriva i kontrolira slabe duše. Gospodin nas želi upozoriti.
Posljedice su teške:
Ljudi su u procesu padanja. Njihovo samouništenje se povećava.
Napuštena mladost
Naša mladost, slabo obrazovana u ovoj pogubnoj okolini, pati na
poseban način, i Marija kao Majka, je jako zabrinuta zbog toga.
Moli, moja kćeri, za svu malu djecu svijeta; za sve koji nemaju
kruha, za one kojima treba ljubavi, i posebno za one koji ne
primaju Riječ Božju. (…) Onaj koji je suosjećajan prema djetetu,
suosjećajan je prema Bogu. Onaj koji daje svoju ljubav djetetu,
daje je Bogu.Onaj koji Božju Riječ približava djetetu uistinu je
sin Božji.
Ona se brine na majčinski način, još ustrajnije za one mlade u
opasnosti:
Kćeri moja, vidim mlade bez cilja. Đavao ih salijeće i vodi u
grijeh. Moja djeca su proganjana od đavla i nered njihovih duša
je potpun. Svima njima kažem da zahvale Bogu na Njegovu
strpljenju, i da Ga mole za Njegovu zaštitu.
Čitajte Djela Apostolska 17, 25-26.
Moja draga djeco,mladi se suočavaju sa korumpiranim, užasnim
svijetom (…). Ne dozvolite da vas zavedu velike nesreće koje se
događaju pred vašim očima. Ne zaboravite da one vode u propast
potčinjavajući vas zlu. Molite, da postanete mladi posvećeni
Gospodinu; mladi koji traže mir. Neka ova devetnica bude
posvećena svim mladim ljudima i vi ćete potvrditi da Gospodin ne
odbija djecu koja ga traže.
Čitajte Matiju 18, 6-7.
Roditelji, za vrijeme ove devetnice preporučujte sebe neprekidno
Gospodinu, da on može poslati svjetlo za vašu djecu na njihovom
putu u ovom životu (…). Vi ste odgovorni za njihove korake. Vi
ih morate voditi Gospodinu tako da oni mogu reći: ”Bog je naš
početak i mi se vraćamo Njemu.”
Mladi su u stalna briga u porukama. 14. prosinca 1985., Isus je
rekao:
Mladi su u stalnoj neravnoteži i postoji opasnost totalnog
kolapsa. Većina ne gradi na istini jer ne pozna pravdu. Oni ne
vole Boga. Mladi ljudi ovog svijeta moraju znati da Bog ne
nameće ništa. Bog želi ostati među njima. Postoji zora koja
čeka. Postoje vrata kroz koja će proći oni koje je pozvao Moj
Otac, odabranici Mog Oca.
Slijedećeg 7. lipnja, Marija govori:
Pitam mlade ljude cijelog svijeta, one koji su otišli krivim
putem: Zašto onda činite tako mnogo glupih stvari? Jeste li
siročad? Zar nemate Boga? Zar nemate vašu nebesku Majku? Vrijeme
je da se očistite, moja draga djeco! Koliko ćete kasnije žaliti,
ako to ne učinite!
Čitajte Isaiju 45, 22-24.
Ona se neprekidno tome vraća (kao i u Međugorju):
Mladost žalosno srlja u svoju propast, lagodan život i droge.
Takav pogled postavlja zlo pred mlade ljude. Cijela niz
različitih grijeha odvaja ih od Boga sve više i više. Njima bi
bilo potrebno da gledaju prema Majci Božjoj, svojoj Majci, i ona
bi ih vodila Bogu. Oni se trebaju uvesti u srce Majke, da
slušaju glas Gospodina. Ne sakrivam se; neka me nitko ne
izbjegava!
Moja kćeri, moli za mlade ljude cijelog svijeta. Oni trebaju
božansku pomoć, jer im prijeti smrtna opasnost. Odavanje drogama
je stvarno velika opasnost za mlade. U ovom trenutku mnogo
mladih ljudi postaju robovi Sotone na najokrutniji način.
Gospodin ne želi više robove i potlačena bića. On želi duše koje
vjeruju u vječni život i u Isusa Krista, Spasitelja duša. Droge
su velika opasnost za mlade ljude. One ih vode da žive u
potpunom nemoralu. Nepoznavanje Boga čini ih podložnim tami.
Zato moraju biti više djeca koja poznaju Sveto Pismo, koja žele
da ih spasi Spasitelj, Isus Krist. Spasenje se mora
propovijedati na široko:to je potrebno.
Za sve ove namjere koje Marija nosi u svom srcu kao majka, San
Nicolas je mjesto milosti.
Opća zagađenost
U jednoj od prvih poruka ona je rekla:
Sav ljudski rod je zatrovan.
Marija je uočila ovu opasnost za svoju djecu, one koji su lišeni
svetosti Boga:
U ovom trenutku, ljudski rod visi o tankoj niti. Ako se ova nit
pusti, mnogi se neće moći spasiti. Zato vas molim da
razmišljate. Nemojte kasniti, jer se vrijeme bliži kraju, i neće
biti mjesta za one koji će zakasniti.
Ali “Bog želi da se svi ljudi spase” (1Tim 2:4). On potvrđuje
ove riječi Svetog Pisma kroz poruku u San Nicolasu.
Gospodin želi da svi mogu ući u Njegovo Kraljevstvo. Evo ovdje
je što ja kažem svima koji su se odvojili od Njega:
Dođite, priđite bliže, jer Isus Krist je blizu. Amen!
Objavljujte Ga!
Čitajte Hebrejima 4, 12-16.
Ovaj biblijski tekst zaključuje:
Krenite naprijed sa sigurnošću, prema prijestolju slave, da
primite milost i nađete milosrđe pravovremene pomoći.
Marija najavljuje Kristov povratak. Ona nas poziva da se
pripremimo za njega.
Dolazak Spasitelja je neizbježan. Kao što Sveto Pismo kaže,
nitko ne zna dan niti sat, ali čas će doći, i sigurno je da duša
kršćanina mora biti spremna za taj čas. Čak će i kamenje biti
svjedok tome. Zato, moja kćeri, Majka Marija želi da se upozna
Riječ njenog Sina.
Što treba reći? Osim da su ukazanja stupanj prema eshatološkom
povratku. Ona su (kairos): ključni trenutak koji se treba
dostići.
Došao je Marijin čas. Moje srce majke već je počelo pripremati
srca i raditi na njima. Dolazim s neba da vas vodim Kristu. Neka
se to zna.
Marija, eshatološka Škrinja zavjetna
Prekinuti zavjet se mora ponovno uspostaviti. Marija je zato
bila poslana. Ona je u potpunosti predodređena za ovu misiju,
jer je Ona nova Škrinja zavjetna, prema Novom Zavjetu (Lk
1:35.39-56) i Očevima Crkve. Otkrivenje 11:19 i 12:19 potvrđuju
ovu identifikaciju.
Zatim se pojavila na nebesima Božja Škrinja zavjetna.(Otkrivenje
11:19).
Što ovo znači?
Škrinja je znak prvog zavjeta. Mojsije, koji je vodio Židove
pustinjom za vrijeme Egzodusa dao ju je napraviti (Ex 25 i 40),
kako bi bila prebivalište Boga među Njegovim narodom, jer je Bog
došao živjeti u njoj.
(Svijetleći) Oblak prekrio je šator (u kojem je bila Škrinja
zavjetna) i slava Jahve ispunila je boravište.(Ex 30:24).
Oblak iznad označavao je neshvatljivost nepristupačnog Boga, a
sjajna slava unutra značila je Njegovu sveprisutnost,
familijarnost, komunikaciju: ukratko, Njegov savez sa njegovim
narodom.
Mojsije ju je onda smjestio pod šator, sličan onom lutajućeg
naroda. Ona ih je podsjećala da ljudi trebaju Boga i da je Bog s
njima. Drvena Škrinja bila je simbol. Bila je ispunjena u
Mariji, koja je postala (poslije nestanka Škrinje u vrijeme
izgona u Babilon) novo boravište utjelovljenog Boga za novi
Savez - Savez posljednjih vremena. Ona je tako postala “Škrinja
Živog saveza”, naznačili su Oci Crkve, jer Mojsijeva Škrinja je
bila samo nepomičan i neizvjestan komad drvenog namještaja.
Marija je osoba, koja prima Boga na sveti način i kao majka koja
ljubi, jer je Božji Sin postao njen Sin. Anđeo navještenja
otkriva joj njenu misiju eshatološke Škrinje zavjetne, uzimajući
doslovno riječi Exodusa o dolasku Boga u staroj Škrinji
zavjetnoj.
Duh Sveti će doći na te, i Božanska Sila će te osjeniti. Zato će
se On, koji će biti rođen (kojega ćeš ti roditi), zvati Sveti,
Sin Božji.(Lk 1:35, gdje se nalaze riječi Ex 40:35).
Kao u pustinji, Bog dolazi iznad i unutar. Ali kod Navještenja,
ova sveprisutnost je Inkarnacija (Utjelovljenje) Boga među
ljude. Svijetleća slava koja je sjala iz primitivne Škrinje
udvostručena je poniznom i diskretnom prisutnošću Sina Božjega,
začetog po Duhu Svetome, utjelovljenog u Mariji.
To nije bio nepredviđen događaj.Stoljećima, proroci (Soph 3) su
objavljivali novu Škrinju zavjetnu za posljednja vremena. I ovo
novo boravište Boga nije više bilo komad namještaja, nego živa
osoba, žena, kćer Siona, idealna personalizacija Božjeg naroda.
Nije se radilo samo o pukoj simboličnoj personifikaciji, nego o
stvarnoj personalizaciji, jer Marija ispunja savršenstvo naroda
koje Bog polako obrazuje, i njena milost počinje onu Svete
Crkve, koja je preporučena svima nama.
Žena, o kojoj su proroci onda tajno govorili, bila je Marija. A
anđeo Gabrijel uzima riječi Sophonia da objavi njoj, dolazak
Božjeg Sina u njenoj utrobi.
Evo usporedbe tekstova:
Stari Zavjet - Novi zavjet
Objava - Objava
proroka Izraelu - anđela Mariji
(Soph 3,14-17) - (Lk 1,28-33)
14. Raduj se, - 28. Raduj se,
Kćeri Siona - Milosti puna
15.ab. Jahve Kralj - Gospodin
Izraela je u tvojoj utrobi - je u tvojoj utrobi
16. Ne boj se, Sion - 30. Ne boj se, Marijo
17. Jahve, tvoj Bog - 31. Pazi, ti ćeš
u utrobi tvojoj - začeti u svojoj utrobi i rodit ćeš Sina i dat
ćeš Mu ime
17. Gospodin tvoj Bog je moćan. - 32. Jahve Spasitelj (= Isus)
On će spasiti - 33. On će vladati bez kraja.
Zaista, zatim, Marija je živa Škrinja zavjetna koja rađa Boga u
Njegovu narodu, izvanredno i novo čudo: ”Riječ je postala tijelo
i On boravi među nama”, rekao je Sv. Ivan Apostol, Marijin
rođak. I riječ “boravi” (grčki:eskenosen), je ista ona koju
Stari Zavjet koristi da odredi boravišno mjesto Boga u Škrinji
zavjetnoj.
Izvještaj posjeta (Lk 1, 39-56) preuzima ponovo ovu tipologiju,
uvijek kroz upotrebu biblijskih i proročkih izraza Starog
Zavjeta. Luka je upotrijebio istu ovu identifikaciju. On priča o
posjetu Marije Elizabeti dok ocrtava priču o prijenosu Škrinje -
kada je David nosi natrag u Jeruzalem (prema Samuelu 6, 1-23).
Tu je naglašeno da je Marija ispunila u potpunosti, misterij
Škrinje zavjetne, i Uznesenja Bogu u Njegov Sveti Grad
(R.Laurentin, Les Evangiles de Noel, Paris, Desclec.1985., str.
86-88).
U Svetom Nicolasu Isus sam predstavlja “Svoju Škrinju”, Mariju,
u viđenju 21. Veljače 1985.On kaže Gladys:
Ja se ne skrivam. Ja želim spasiti čovječanstvo. Ovaj put na
čvrstoj zemlji. Blizu sam svoje Škrinje. Blagoslovljen je tko
zaboravi sebe zbog Boga.
Dolazak Marije u San Nicolas stvorio je mjesto milosti, novi
Jeruzalem, Božji Grad u Obećanoj Zemlji:
“Vidim Blaženu Djevicu i iza nje se pojavljuje veliko svjetlo.
Ono je kao da se brdo otvara i unutar njega se vidi dolina
osvijetljena tim istim svjetlom.” Dijete, to je horizont
Gospodina: želim da sva moja djeca uđu u njega. Ja ih sve zovem.
Želim da me čuju. Želim osjetiti radost da me svi razumiju kao
svaka majka koja želi najbolje za svoju djecu.Amen. Amen!
Hoćemo li osjetiti Tajnu ove Prisutnosti?
Marija je njena osnova.
Samo zlo srce može dvojiti o prisutnosti Boga na ovom mjestu.
Samo jadna duša neće moći razumjeti da je Škrinja ovdje i da ima
dovoljno mjesta za one koji žele ući u nju. Gospodin me je ovdje
zaustavio, tako da odavde mogu zvati svoju djecu i primiti
ih.Amen. Amen!
Škrinja i Sidro
Marija, odana svojoj misiji nove Škrinje zavjetne, dolazi zatim
na obale rijeke Paranae da obnovi Božju kuću u Njegovu narodu.
Gladys ima viđenje toga:
“Vidim rijeku; Mislim da je naša, i veliki kanu Izgleda kao
arka. Djevica Marija mi kaže: ”Ja sam sidro. Ovdje sam pristala.
Ja sam Škrinja i želim voditi moju djecu Gospodinu.”
Ovdje, nije više slika Mojsijeve Škrinje, koju su ljudi nosili
na leđima, nego Noine arke, tog broda koji je spasio život od
valova poplave. Posljednja Kristova poruka to objašnjava:
Ranije, Noina arka je spasila svijet. Danas arka je moja Majka.
Kroz nju, duše će se spasiti zato jer će ih Ona voditi meni.
Marija je došla na obale Paranae da uspostavi sebe “na čvrstu
zemlju” kao poruku Isusa, od 21. Veljače 1985., već spomenutu.
Naša majka je bacila sidro, ne na močvarne otoke velike rijeke,
nego na čvrstu obalu gdje ljudi žive. Zraka svjetla pokazala je
mjesto gradnje buduće bazilike. To onda nije brod kojeg netko
želi izgraditi, nego kamena crkva. A crkva, Božja kuća, je
simbol Blažene Djevice Marije, jer je u njoj Bog uspostavio
svoje boravište kada je On došao na ovaj svijet. Zato su prve
velike Kršćanske crkve bile posvećene Našoj Majci. Sidro je to
što čuva brod od vjetrova i plime i oseke. Blažena Djevica došla
je da se smjesti u San Nicolas. Svetište gdje nas prima bit će
njeno nesavladivo sidro, mjesto koje je Ona odabrala i odredila
zrakom svjetla.
Dan kada su oni položili prvi kamen, ”kamen temeljac” svetišta,
Blažena Djevica je rekla Gladys:
Moja kćeri izabrana, tri godine neprekidno čuvam i primičem se
svoj mojoj djeci. Primi od Gospodina Njegov blagoslov na
današnji dan. S ovim kamenom temeljcem, majka Kristova ostaje od
danas i uvijek, usidrena ovdje odmah do svoje drage djece na
ovoj svetoj zemlji. Slava Bogu na vijeke.
Oni koji prikazuju škrinju prema biblijskoj arheologiji - drvena
kutija koju su nosili ljudi - bit će začuđeni kada Blažena
Djevica kaže: ”Bacila sam sidro u San Nicolasu.” Zašto ovaj
pomorski znak? Činjenica je da Marija uspoređuje njen dolazak na
obale Paranae pristajanju broda - lijepi znak Crkve i Nje, jer
“Marija je Crkva” prema poruci 18. ožujka 1987.
12. listopada 1984., Gladys je ponovno primijetila:
“Vidim sidro i na njegovoj strani ribu, i malo kruha. Sidro je
plavo.”
Dva dana kasnije Blažena Djevica jasno je rekla:
Ja sam ta koja sam sidro. Ovdje sam pristala.
Marijino svetište, nova Škrinja zavjetna, sagrađena u San
Nicolasu, je mjesto njenog učenja. Ona nas poziva da ostanemo s
njom i u njoj zbog našeg duhovnog oblikovanja, kao što je Isus
ostao tamo zbog Njegovog ljudskog oblikovanja. |
