|
Prirodna znanost
proteklog stoljeća poznata je po tome što je bila poprište
ateizma. Naša prirodna znanost još je zapravo vrlo mlada. Mladi
konji žele da se izbijesne, i mladi ljudi pucaju u početku preko
cilja. Također i svaka mlada znanost. Ali danas smijemo reći:
prirodna znanost je opet na putu ka Bogu.
Ateističko-materijalistička faza prirodne znanosti danas je
prošlost. Odnos između religije i prirodne znanosti temeljito se
promijenio. Profesor Max Planck, poznat nobelovac i osnivač
kvantne teorije i na taj način otac suvremene atomske znanosti,
kaže danas o religiji: »Kuda i kako duboko bacili pogled između
religije i prirodne znanosti nema nikakva protivurječja, nego
upravo u ključnim (odlučujućim) točkama vlada potpuno suglasje.
Religija i prirodna znanost ne isključuju se, kako mnogi danas
vjeruju ili se toga plaše, one se, naprotiv, nadopunjuju i
međusobno uvjetuju.«
Izvanredno mnogi prirodoslovci vjeruju danas u Boga. To su
najpoznatija imena: James Jeans (+ 1946.), osnivač po njemu
poznatog zakona; Edison (+ 1946.), Jakob von Uexkull (+ 1944.),
osnivač nauke o svijetu koji nas okružuje; Max Hartmann, nestor
njemačke biologije; Crassy Morrison, jedan od najuglednijih
američkih prirodoslovaca sadašnjice; Heinrich Vogt (+ 1951.),
astronom svjetskog glasa iz Heidelberga; Karl Friedrich von
Weizsacker, poznati profesor na Max-Planck-institutu; profesor
Herbert Kuhn, poznati prehistoričar; Pascual Jordan, jedan od
najuglednijih fizičara Njemačke; profesor Viktor Frankl, jedan
od naučnika koji su savladali psihoanalitički nihilizam; Ernest
Sauerbruch, poznati kirurg Njemačke; Arthur Compton, dobitnik
Nobelove nagrade za fiziku i pronalazač Comtonovog efekta;
Millikan, fizičar i nobelovac, i cijela armija istraživača
sadašnjice, koji svoju vjeru u Boga otvoreno priznaju. Albert
Einstein, osnivač teorije relativiteta, govori u ime svih tih
bezbrojnih ljudi i žena nauke, kada kaže: »Vjerujem u
personalnog Boga; najdublji i najuzvišeniji osjećaj, za koji smo
mi sposobni, je doživljaj mističnog.«
Odakle taj snažni preokret u prirodnoj znanosti? U prvome redu
bila su to velika otkrića u astronomiji. Svijet je po svoj
prilici imao početak i stoga je zaista morao imati nekoga, koji
ga je pokrenuo. Također i biologija nas je u posljednjim
desetljećima dovela do čuđenja. U istraživanju živoga susrećemo
tako mnogo mudrosti i plana, tako da smo prinuđeni izražavati
strahopoštovanje pred tom velikom inteligencijom. Jakob von
Uexkull, osnivač nauke o svijetu koji nas okružuje, kaže radi
toga: »Iz onog što nema smisla ne može proizaći nešto puno
smisla.« Etnologija i predhistorija, koje su ranije pračovjeka
smatrale poluživotinjom spoznaju sada, da je i pračovjek bio
biće puno duha i religiozno biće. Poznati predhistoričar, Dr
Herbert Kiihn, tvrdi: »Danas znamo« »Tamo gdje postoji čovjek,
ne postoji samo vatra i alati, nego također i Bog.« -Također i
psihoterapija danas ponovo otkriva dušu čovjeka i značenje
religioznog za duševno zdravlje čovjeka. »Psihoterapija povezuje
liječnika i svećenika.« Danas se potpuno otvoreno govori o tome,
da je uronjenost u Boga neophodna za duševno zdravlje čovjeka.
»Tamo gdje postoji strah od života, očajanje, osjećaj krivice,
tamo moramo čovjeka privesti Bogu«, kaže profesor Buchner,
poznati psihoterapeut iz Muenchena. Slično govori i barun von
Gagern: »Atmosfera materijalizacije (lišavanje čovjeka Boga),
sve veći otpad od Boga, uzrok je prekomjernih duševnih
oboljenja.«
Prije svega su suvremeni prirodoslovci, koji su doduše izgradili
atomsku bombu, ali ju više nisu mogli obuzdati, uvidjeli nužnost
religije u suvremenom svijetu. Bez religije čovječanstvo će opet
utonuti u barbarsko stanje, kaže Einstein. |
