Ono što nam je Krist navijestio u
propovijedi na gori, čini se mnogim današnjim ljudima upravo kao bajka
iz nekog drugog svijeta: Bog mora biti središte našega života: »Zato
najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se
nadodati« (Mt 6,33).
Naš život mora prožimati glad i žeđ za beskonačnim: »Ljubi Gospodina
Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameti svojom i
svom snagom svojom« (Mk 12,30).
Krist je mislio o velikoj ljubavi. U slici braka najbolje ćemo
razumjeti, kako ćemo doći do te velike ljubavi: ako se dvoje ljube, oni
žele biti zajedno. Ali bez molitve, bez susreta s Bogom i suživota s
njim, ta ljubav nije moguća. Dvoje koji se ljube, moraju naći vremena
jedno za drugo. Oni moraju podijeliti sve brige i o svemu se zajedno
dogovarati.
Krist nam preporuča još jedan značajan put, da bismo dospjeli do te
velike ljubavi Božje. I taj drugi ćemo najbolje shvatiti na slici braka:
ako netko svoju ženu iskreno i nježno ljubi, može li on pokraj nje još
jednu ljubiti na isti način? Ljubav se može samo nepodijeljena pokloniti
i nepodijeljena posjedovati. Ljubav traži cijelo srce. Svaka ljubav
prema drugoj ženi bila bi krađa nježne ljubavi prema svojoj vlastitoj
ženi. Isto je tako i u ljubavi prema Bogu: moraš ga ljubiti iz sveg
srca, jer je on tvoj zaručnik. Moraš osjetiti, kada »svijet« postaje
Božji suparnik. Ako novac, trgovina, posao, prijateljstvo, trka za
uspjehom, sport ili radio i televizija slabe tvoju ljubav prema Bogu,
tada je trka za tim stvarima izdaja u vjernosti Bogu, brakolomna ljubav
prema »svijetu«. Tada je novac tvoj gospodin Bog i auto tvoj novi idol.
To su onda »bogataši« kojima Krist proriče propast: ljudi, kojima je
»svijet« postao njihov Bog. Njihovo je srce ispunjeno novcem, koktel
partijama, automobilom, uspjehom... Njima je nemoguće ljubiti Boga
upravo stoga što njihovo srce zavisi isključivo o svijetu: »Nitko ne
može služiti dvojici gospodara, jer ili će jednoga mrziti, a drugoga
ljubiti, ili će uz jednoga pristajati, a drugoga prezirati. Ne možete
služiti Bogu i bogatstvu« (Mt 6,24). »Gdje je vaše blago, tu će biti i
vaše srce« (Lk 12,34). Opora logika. Ali tko je želi mimoići, taj vara
samoga sebe. »Lakše je devi proći kroz iglene ušice nego bogatašu ući u
kraljevstvo nebesko« (Mt 19,24).
»Zaista, kažem vam, mučno će bogataš ući u kraljevstvo nebesko.« (Mt
19,23) Cijela ljubav Isusova stoga pripada »siromaštvu«, njegovoj
ljubljenoj nevjesti: »Blago siromašnima u duhu jer je njihovo
kraljevstvo nebesko.« Nemojmo to krivo shvatiti: siromaštvo se ne može
izraziti u kunama, isto tako niti bogatstvo, kako je Krist učio. Isto
tako postoji i prosjački ponos, koji ne posjeduje niti pare, pa ipak je
na pr. željan priznanja ljudi. Doklegod netko u svojoj slijepoj požudi
želi samo »posjedovati«, tako dugo ga ubrajamo među gramzljive
»bogataše« u Kristovim očima. Isto vrijedi i o »bogatstvu«. Mogu se
dnevno tisuće upisivati na naš račun, a da radi toga ne moramo biti
»bogataši« u očima Kristovim: doklegod nas savjest ispravno vodi i
doklegod Bog tako želi, mi smo »upravitelji« tih Božjih dobara i smijemo
se u njima radovati.
U kojoj mjeri je to »siromaštvo« zaista dužnost kršćana? Siromaštvo nije
zapovijed. Ono je savjet i želja ljubavi. Ljubav se ne može nametnuti
zapovijedima. Ljubav želi da se slobodno daruje. Unutrašnja vjernost
prema ljubljenom je suviše nježna, a da bismo je mogli narediti. Ako
stoga gledaš željno prema »svijetu«, udaljit ćeš se od svog ljubljenog
Boga, ali brak s njim se time ne raskida. Ti sam ćeš odrediti mjeru
svoje ljubavi prema Bogu upravo kroz mjeru svog siromaštva: »Nitko ne
može služiti dvojici gospodara...« (Mt 6,24). Ali misli pri tome na
slijedeće: Kristovo »siromaštvo« ne odnosi se samo na novac.
»Siromaštvo« znači: biti slobodan za potpunu ljubav prema Bogu.
