|
Posljednjih godina otkrića u Qumranu izazvala
su izvanrednu pažnju. Ovi podaci najnovijih istaraživanja pokazuju na
čudesan način pouzdanost Biblije. Obilje detalja, koji su izneseni u
Evanđeljima i knjigama Staroga Zavjeta, tim su nalazom dokazani.
1947. godine pronađene su u pećinama na sjevernoj obali Mrtvog mora stotine
dragocjenih svitaka (spisa). Po svoj prilici je samostanska zajednica Židova
Esena za vrijeme židovskog rata (66-70) pohranila tamo u suhim pećinama
svete tekstove. Starost tih pronađenih svitaka sa tekstom Staroga Zavjeta
procjenjujemo na više od 2000 godina: 100-200 godina prije Kristova rođenja.
Gotovo sve knjige Staroga Zavjeta nalaze se u tom prijepisu. Potpuna
procjena tražit će do cjelovitog prikaza oko 50 godina. Izvještaji Evanđelja
o Ivanu Krstitelju mogu se pomoću ovog nalaza provjeriti. Oni izvještaji,
naime, da je Ivan Krstitelj kao dječak živio u »pustinji« (Lk 3,2). Danas
znamo da je kraj u kojemu su živjeli pustinjaci iz Kumrana nazivan kraj u
»pustinji«. Ivan Krstitelj je možda proveo svoje djetinjstvo u samostanu
redovnika iz Qumrana.
Čak i ishrana Ivana Krstitelja »skakavcima / divljim medom« danas zvuči
vjerodostojnije (M1 3,4). Rukopis iz Damaska potvrđuje nam, naime, da su
prženi skakavci i divlji med činjenične sačinjavali uobičajeno posno jelo
ljudi iz Qumrana.
Također je sada razumljiviji susret Ivana Krstitelja s kraljem Herodom
Antipom (od 4. prije do 36. poslije Kr.): Macharus (Maheront), palača kralja
Heroda nalazila se točno nasuprot Qumra-na.
Nalaz iz Qumrana baca također novo svjetlo na Ivanovo Evanđelje. Jezično
blago Ivanovih spisa je u zapanjujućem suglasju sa onim iz Qumrana: na pr.
misao vodilja o borbi između svjetla i tmine i mnogi pojedinačni izrazi kao
»Sinovi svjetla« (Iv 12,36), svjetlo života, hodanje u tmini (Iv 8,12),
činiti pravdu (Iv 3,21), Gospodar svijeta (Iv 14,30), izvršiti Božja djela
(Iv 6,28) i dr.
Čini nam se kao novi dokaz, da je Ivanovo Evanđelje stvarno napisao Ivan
Evanđelist. Jer on je bio učenik Ivana Krstitelja, koji je po svoj prilici
odrastao u Qumranu. - Qumran je bio 10. poslije Kr. razoren. Prema tome
Ivanovo Evanđelje nije moglo znatno kasnije nastati.
Na temelju nalaza danas znamo i to, da su mnoge stvari, koje je Krist kod
apostola pretpostavljao kao poznate, što je u to vrijeme činjenično već bilo
poznato. Na pr. krštenje vodom kao simbol očišćenja, neka vrsta ispovijedi
kao javno umirenje savjesti pred najstarijim članom zajednice, izlivanje
Duha Svetoga, dolazak Mesije, navještaj kraja svijeta i posljednji sud,
upravljanje zajednicom sa 12 »biskupa«, liturgijske svečanosti, posve slične
onima iz kasnije Crkve prvih vremena, vigilijske svečanosti, slavljenje
kvatembarskih svečanosti prije početka Nove Godine... Saznanja iz Qumrana
pokazuju nam stoga da mnogi izvanjski simboli, obredi, običaji i učenja nisu
uvedeni tek u praksi religiozne zajednice iz Qumrana. Stoga je Krist mogao
sa nekoliko riječi ukratko simbolima naznačiti njihovo krajnje ispunjenje.
Apostoli su znali na što je Isus mislio: »Kojima oprostite grijehe,
oprošteni su im; kojima zadržite, zadržani su im.« (Iv 20,23) »Tko bude
vjerovao i pokrstio se, spasit će se.« (Mk 16,16)
|
