|
Netko je morao isplanirati
ovaj svijet |
|
Odlomci iz djela Temelji vjere,
Herberta Madingera, tiskanog u izdanju Obiteljskog centra i
Biblioteke U pravi trenutak, Zagreb i Đakovo, 1998. Urednici:
Ivan Zirdum i Marijo Živković. Prijevod djela s njemačkog
jezika: Stjepan Gut. Naslov originala: Fundamente des Glaubens.
|
|
------- |
|
Taj čudesni svjetski
plan koji vidimo svuda oko sebe doživljavamo u savršenom planu
zajedničke suradnje svih organa tijela. Stotine tisuća stanica
surađuju zajedno kao uređena vojska pod jednom jedinom komandom.
Time mora netko upravljati i rukovoditi, a to je onaj koji je
sve to promislio! Upravo moderna biologija uči nas da se uvijek
sve više i sve dublje čudimo što dublje istražujemo čuda života.
U ljudskom organizmu odvijaju se milioni pojedinačnih procesa
koji svi moraju funkcionirati ukoliko sistem treba ostati u
radu. Koliko je mnoštvo upravljanja i opreznosti ovdje potrebno.
Kada danas američke motore na mlazni pogon upravljaju električni
mozgovi sve je to još vrlo malo u poređenju sa čudesnim
upravljanjem životnih procesa. Istraživanje takozvanih
»vitamina« pokazalo je da i najmanje količine takovih vitamina
mogu čak iz temelja izvršiti revoluciju u organizmu.
Pri primjeni fermenta katalaza može na pr. jedna jedina molekula
u jednoj sekundi rastvoriti u 10 000 drugih molekula. Ovim
fermentima ravnaju više instance: hormoni i vitamini. Malo
molekula ovih tvari određuju poneki puta već temeljni biološki
karakter. I nad tim hormonima i vitaminima nalaze se kao najviša
instanca geni, nosioci nasljednih osobina. Oni su ti koji
određuju postanak drugih vitamina, hormona i upravljačkih
mehanizama u stanici. Zar ne naslućujemo čuđenje puno
strahopoštovanja upravo najvećih istraživača kada se nadaju na
izvorima života, kada promatraju tako čudesno djelo puno
mudrosti. Nije li to djelo najvećeg duha koji je sve to već
ranije promislio?
Prema planu smišljena suradnja organa u najmanju ruku danas je
već poznata. Da krv na pr. služi kao transportno sredstvo koje
prenosi hranu iz crijevnih zidova u sva tkiva tijela, i to je
već svima poznato. Pri tome krv prenosi (transportira) i kisik,
koji prima u plućima, u sve stanice tijela. Kao transportno
sredstvo služe pri tome crvena krvna zrnca kojih u jednom kubnom
milimetru ima 5 miliona. Osim toga krv služi kao redarstvena
služba. Bijela krvna zrnca proždiru, naime, sve uljeze: odumrle
stanice, strana tkiva. Krv je također i čuvar vrata. Kod povreda
poteče krv i zatvara vrata. Sastav krvi, koji je od najvećeg
značenja, automatski se raspoređuje. Tko je sve to isplanirao?
Također mora biti poznato da je srce jedan veličanstveni šmrk na
tlak i usisna pumpa. Srce radi decenijama sa 70 otkucaja u
jednoj minuti. Njegova dnevna aktivnost (kapacitet) iznosi cca
87 000 kg. Srce bi dakle dnevno moglo ispumpati iz zemlje 9
željezničkih vagona. Da li je naša tehnika već proizvela jedan
takav uređaj ? Tri puta u svakoj minuti tjera srce krv kroz
tijelo. Na taj se način može u bubrezima očistiti od svih
štetnih otrovnih tvari i da se iz bubrega odvedu dragocjene
bjelančevine i šećerne tvari. Osim toga ovim kružnim tokom krvi
omogućeno je preuzimanje kisika iz pluća. Da bi pluća ovu ulogu
mogla izvršiti posjeduju oko 1800 miliona malih mjehurića, da bi
u kratkom vremenu od jedne sedamdesetine minute (jedan otkucaj
srca) krv bila ponovo opskrbljena kisikom.
Oko prima svakog sata tisuću snimaka. Utiskuje ih u pamćenje kao
slike u boji. Jedan jedini štapičasto-jezičasti aparat i jedan
promjenljivi zaslon na šarenici staraju se o tome da pri
snimanju u najtamnijoj noći kao i u najblistavijem sunčevom
svjetlu uvijek bude ono osvjetljenje koje najbolje odgovara.
Određivanje rastojanja slijedi automatski pomoću jednog mišića
koji presvođuje očnu leću. Pri tome je oko na najbolji mogući
način zaštićeno, elastično smješteno kao na jastuku. Pri tome
očni kapci i trepavice funkcioniraju kao brisači stakla,
usisivači prašine i kao automatska zaštita protiv vode i snažnog
svjetla. Osim toga oko je začuđujuće neosjetljivo na hladnoću.
Ono je sposobno da funkcionira čak i onda kada su uši, ruke i
nos već odavno smrznuti. Tko je isplanirao ovo čudesno djelo -
oko? Tamo gdje postoji plan, mora postojati i onaj koji planira. |
|
|
|
|