|
Knjiga prva
Opomene korisne za duhovni život
Glava 21 - 25
Glava 21
O skrušenju srca
1. Ako želiš štogod
napredovati ostani u strahu Božjem i nemoj biti odviše
raspušten, nego obuzdaj sva svoja osjetila i ne podaj se
neskladnom veselju.
Skruši se radije u srcu i postat ćeš pobožan.
Skrušenost donosi mnoga dobra koja razuzdanost običava brzo
izgubiti.
Čudno je da se čovjek ikada može savršeno radovati u ovom životu
kad razmatra svoje progonstvo i tolike pogibelji za svoju dušu
pa o tome razmišlja.
2. Poradi lakoumnosti srca i nemarnosti za svoje pogreške ne
ćutimo boli svoje duše; nego se često smijemo gdje bismo s
pravom morali plakati.
Nema prave slobode ni pravog veselja osim u strahu Božjemu, a uz
dobru savjest.
Sretan, koji je u stanju odstraniti svaki uzrok rastrešenosti i
usredotočiti se na svetu skrušenost.
Sretan koji odbacuje od sebe sve što bi moglo zaprljati ili
otežati njegovu savjest.
Bori se odvažno. navika se savladava navikom.
Ako budeš znao ne pačati se u ljude, i oni će pustiti tebe da
mirno vršiš svoj posao.
3. Ne miješaj se u tuđe stvari niti se uplići u poslove viših.
Nadziri uvijek ponajprije sebe i osobito opominji samog sebe
prije svih koji su ti dragi.
Ako ti ljudi nisu skloni, nemoj se radi toga žalostiti; nego
neka ti bude teško to što se ne svladavaš dosta dobro i oprezno,
kao što se pristoji sluzi Božjemu i pobožnom redovniku.
Često je korisnije i sigurnije da čovjek nema mnogo utjehe u
ovom životu, osobito što se tiče ljudske utjehe.
No i ako nemamo božanske utjehe, ili ako je rjeđe osjećamo, sami
smo krivi, jer ne idemo za skrušenošću srca i ne odričemo se
taštih i izvanjskih utjeha.
4. Priznaj da si nedostojan božanske utjehe, a više vrijedan
svakojake tuge.
Kad je čovjek savršeno skrušen, onda mu je dosadan i gorak cio
svijet.
Dobar čovjek nalazi dovoljno razloga da tuguje i plače.
Bilo naime da promatra sebe, bilo da misli na drugoga, zna da
nitko ovdje ne živi bez tuge.
I što se pomnjivije ispituje, to više i tuguje.
Predmet pravedne boli i unutarnje skrušenosti naši su grijesi i
mane u kojima ležimo tako zapleteni da smo rijetko u stanju
razmatrati nebeske stvari.
5. Kad bi češće mislio na svoju smrt nego na dug život, nema
sumnje da bi revnije nastojao oko svoga popravka.
Kad bi također otvoreno vagnuo buduće kazne u paklu i
čistilištu, mislim da bi rado podnosio napore i boli i da ne bi
strepio pred nikakvom strogošću.
No, jer te stvari ne dopiru do srca, a još uvijek volimo što nam
godi, zato ostajemo hladni i posve lijeni.
6. Često je kriva nestašica duha što se jadno tijelo tako lako
žali.
Moli se dakle ponizno Bogu da ti dade duh skrušenja i govori s
prorokom: »Nahrani me, Gospode, kruhom suza i napoji me obilno
suzama« (Ps 79, 6).
Glava 22
O razmatranju ljudske bijede
1. Bijedan ti, bio gdje
mu drago i okrenuo se kuda hoćeš, ako se ne obratiš k Bogu.
Što se uzrujavaš, ako ti ne uspijeva kako hoćeš i želiš?
Tko je taj koji ima sve prema svojoj volji? Niti ja, niti ti,
niti itko od ljudi na zemlji.
Nema nikoga na svijetu bez neke žalosti i stiske, makar bio
kralj ili Papa.
A komu je ipak bolje? Svakako onom koji je u stanju da trpi
nešto za Boga.
2. Mnogi slabi i nestalni kažu: evo, kako lijep život ima onaj
čovjek! Kako je bogat! Kako velik! Kako moćan i uzvišen!
Ali pogledaj na nebeska dobra i vidjet ćeš da sva ta vremenita
dobra nisu ništa; nego vrlo nesigurna i više tegobna, jer ih
nikada ne posjedujemo bez brige i straha.
Ne sastoji se sreća čovjekova u izobilju zemaljskih dobara, nego
je dovoljna srednja mjera.
Zaista je bijeda živjeti na zemlji.
Koliko čovjek nastoji biti duhovniji, toliko mu je sadašnji
život mučniji: jer bolje ćuti i jasnije vidi manjke ljudske
raspadljivosti. Jer jesti, piti, bdjeti, spavati, počivati,
raditi i biti podvrgnut drugim potrebama naravi zaista je velika
bijeda i muka za pobožnog čovjeka koji bi rado htio biti riješen
i slobodan od svakoga grijeha.
3. Jer tjelesne potrebe veoma pritištu unutarnjeg čovjeka na
ovom svijetu. Zato prorok pobožno moli da bi bio izbavljen od
njih, govoreći: "Izbavi me iz tjeskoba mojih, Gospode!" (Ps 24,
17).
No jao onima koji ne poznaju svoje bijede! A još više onima koji
ljube ovaj bijedni i raspadljivi život!
Jer toliko su se neki prilijepili uz njega (makar radom ili
prosjačenjem jedva zasluže najpotrebnije) da se ne bi nimalo
brinuli za kraljevstvo Božje kad bi mogli uvijek ovdje živjeti.
4. O, ludi i nevjerna srca koji su tako duboko ogrezli u
zemaljštini da samo zemaljski misle!
Ali će bijednici na koncu života teško oćutjeti kako je bilo
nisko i ništavno što su ljubili.
Sveci pak Božji i svi pobožni prijatelji Kristovi nisu gledali
na ono što se sviđa tijelu, niti što je ugledno na ovom svijetu;
nego je sva njihova nada i nakana smjerala na vječna dobra.
Sva se njihova želja dizala gore, prema onome što je trajno i
nevidljivo, da ih ne bi ljubav prema vidljivim stvarima povukla
u blato.
5. Ne gubi, brate, nade da ćeš napredovati duhovno; jer imaš
vremena i sad je čas.
Zašto želiš odgoditi svoju odluku?
Ustani i odmah počni i reci: »Sad je vrijeme za rad, sad je
vrijeme borbe, sad je zgodno vrijeme da se popravimo.«
Kad si u bijedi i nevolji, tada je vrijeme štogod zaslužiti.
Moraš proći kroz vatru i vodu prije nego dođeš na čistinu.
Ako sam sebe ne prisiliš, nećeš nadvladati mane.
Dokle god smo u ovom krhkom tijelu, ne možemo biti bez grijeha,
niti živjeti bez muke i boli.
Htjeli bismo biti prosti od svake bijede; no jer smo grijehom
izgubili nevinost, izgubili smo i istinsko blaženstvo.
Stoga moramo biti pametni i čekati na Božje milosrđe dok prođe
nepravda i dok život ne proguta što je smrtno.
6. O, kako je krhka ljudska narav, uvijek sklona na grijehe!
Danas ispovijedaš svoje grijehe, a sutra nanovo počinješ ono što
si ispovijedio.
Sada odlučiš da ćeš se čuvati, a za koji čas radiš kao da nisi
ništa odlučio.
Imamo dakle razloga poniziti sami sebe i nikada ne misliti što
veliko o sebi, jer smo tako krhki i nestalni. Vrlo brzo možemo
izgubiti nemarnošću što smo mnogim trudom i konačno jedva stekli
milošću.
7. Što će još biti s nama na koncu kad smo tako rano postali
mlitavi?
Jao nama, ako se hoćemo tako predati miru, kao da već vlada mir
i sigurnost, dok još nema ni traga pravoj svetosti u našem
vladanju.
Bilo bi vrlo potrebno da nanovo kao dobri novaci budemo poučeni
kako se najbolje vladati; pa bi možda bilo nade za popravak i za
veći duhovni napredak u budućnosti.
Glava 23
O razmatranju smrti
1. Brzo će biti svršeno
ovdje s tobom; stoga pogledaj kako je s tobom: danas je čovjek
živ, a sutra ga više nema.
A kada ga nestane s očiju, brzo nestana i iz srca.
O ludog li i tvrdog srca ljudskoga što gleda samo na sadanje
stvari, a ne predviđa radije ono što će doći! U svakom činu i
misli tako se vladaj kao da ćeš danas umrijeti.
Kad bi imao čistu savjest, ne bi se mnogo bojao smrti.
Bolje se čuvati grijeha nego izbjegavati smrt.
Ako danas nisi spreman, kako ćeš biti sutra?
Sutra je nesiguran dan i tko zna da li će biti na raspolaganju?
2. Što koristi dugo živjeti kad se tako malo popravljamo?
Ah, dug život ne popravlja uvijek čovjeka, nego često još više
umnaža krivnju.
Kamo sreće da smo barem jedan dan čestito živjeli na ovom
svijetu!
Mnogi broje godine nakon obraćenja, ali je često slabi plod
poboljšanja.
Ako je teško umrijeti, možda će još pogibeljnije biti dulje
živjeti.
Blažen koji uvijek ima pred očima čas svoje smrti i svaki dan se
na nju pripravlja.
Ako si vidio kada čovjeka kako umire, onda drži na pameti da ćeš
i ti istim putem poći.
3. Kad dođe jutro, drži da nećeš doživjeti večer. A kad dođe
večer, ne usuđuj se nadati jutru.
Budi dakle uvijek spreman i tako živi da te smrt nikada ne
zateče nepripravna. Mnogi umiru na mjestu i iznenada. Jer, »u
čas, u koji ne mislite, doći će Sin čovječji« (Lk 12, 40).
Kad dođe ona zadnja ura, počet ćeš mnogo drukčije misliti o
čitavom svom prošlom životu i veoma ćeš žaliti što si bio tako
nemaran i mlitav.
4. Kako je sretan i razborit koji nastoji biti sada u životu
onakav, kakav želi biti u smrti!
Veliku nadu u sretnu smrt ulit će ti posvemašnje preziranje
svijeta, žarka želja napredovati u krepostima, ljubav prema
stegi, nastojanje oko pokore, spremnost na poslušnost, odricanje
samog sebe i podnošenje svake protivštine iz ljubavi prema
Kristu.
Mnogo dobra možeš učiniti dok si zdrav; ali kad oboliš, ne znam
što ćeš moći.
Malo se njih popravi radi bolesti; tako se i oni rijetko
posvećuju koji mnogo idu na hodočašća.
5. Ne pouzdavaj se u prijatelje i bližnje i ne odlazi za
budućnost svoga spasenja, jer će te ljudi brže zaboraviti nego
li misliš.
Bolje se sada pravodobno pobrinuti i nešto dobra pred sobom
poslati nego se pouzdati u tuđu pomoć.
Ako nisi sada sam za sebe zabrinut, tko će biti za tebe zabrinut
u budućnosti? Sada je veoma dragocjeno vrijeme.
»Sada su dani spasenja, sada je pravo vrijeme« (2 Kor 6, 2).
Ali je žalosno da ga korisnije ne trošiš gdje bi mogao zaslužiti
da uzmogneš jednom vječno živjeti! Doći će vrijeme kad ćeš
zaželjeti jedan sat ili čas da se popraviš, ali ne znam da li
ćeš ga izmoliti.
6. Gle, predragi, iz kakve bi se pogibelji mogao osloboditi, iz
kako velikog straha izbaviti kad bi se sada bojao i mislio na
smrt! Nastoj sada tako živjeti da se u času smrti možeš više
radovati nego bojati.
Uči se sada umirati svijetu da onda počneš živjeti s Kristom.
Uči se sada sve prezirati da onda možeš slobodno poći Kristu.
Obuzdavaj sada svoje tijelo pokorom da se onda uzmogneš sigurno
pouzdati.
7. Ah, luđače, što razmišljaš da ćeš dugo živjeti, kad nisi
siguran ni za jedan dan?
Kako su se mnogi prevarili i iznenada se rastavili s tijelom!
Koliko put si čuo gdje govore kako je onaj pao od mača, onaj se
utopio, onaj padnuvši s visine slomio šiju, onaj se ukočio od
jela, onaj umro za vrijeme igre.
Jedan je umro od ognja, drugi od željeza, jedan od kuge, jedan
od razbojničke ruke; i tako svi svršavaju smrću, a život ljudski
prolazi brzo kao sjena.
8. Tko će se sjećati tebe poslije tvoje smrti? I tko će moliti
za tebe? Što god možeš činiti, čini, predragi, čini sada, jer ne
znaš kada ćeš umrijeti, a ne znaš ni što te iza smrti čeka.
Dok imaš vremena, skupljaj sebi besmrtno blago. Ne misli ni o
čem drugom nego o svom spasenju; brini se samo za ono što je
Božje.
Priskrbi si sada prijatelje štujući svece Božje i nasljedujući
njihove čine; da te oni, kad odeš s ovoga svijeta, »prime u
vječne stanove« (Lk 16, 9).
9. Vladaj se kao putnik i gost na zemlji koga se ništa ne tiču
svjetski poslovi.
Neka ti srce ostane slobodno i uzdignuto k Bogu, »jer ovdje
nemamo grada koji će ostati« (Heb 13, 14).
Tamo upravljaj molitve i svagdanje uzdahe sa suzama da tvoja
duša zasluži iza smrti sretno prijeći Gospodinu. Amen.
Glava 24
O sudu i kaznama grešnika
1. U svemu gledaj na
konac i kako ćeš stajati pred Sucem kojemu nije ništa sakriveno;
koji se ne da ublažiti darovima i ne prima isprike; nego će
suditi kako je pravo.
O bijedni i ludi grešniče! Što ćeš odgovoriti Bogu koji zna za
sve tvoje opačine; ti, koji se katkada bojiš pogleda rasrđenog
čovjeka?
Zašto se ne pobrineš za sebe za dan suda kad te nitko drugi neće
moći opravdati ili braniti; nego će svaki biti sam sebi dovoljan
teret?
Sada je tvoj trud koristan, sada može biti primljen tvoj plač,
uslišani uzdasi, sada tvoja bol zadovoljava i pročišćuje.
2. Strpljiv čovjek prolazi kroz veliko i spasonosno čistilište
kad podnoseći nepravde više tuguje radi tuđe zlobe nego radi
nepravde sebi nanesene; kad se rado moli za one koji mu se
protive, i od srca oprašta krivice; kad ne krzma moliti
oproštenje od drugih; kad se radije smiluje nego rasrdi; kad
često nanosi samome sebi silu i nastoji na svaki način
podvrgnuti tijelo duhu.
Bolje se sada očistiti od grijeha i iskorjenjivati mane nego ih
ostavljati za čišćenje u budućem životu.
Zaista varamo sami sebe radi neuredne ljubavi kojom ljubimo
tijelo.
3. Što će drugo proždirati onaj oganj ako ne tvoje grijehe?
Što više sada štediš sam sebe i ugađaš tijelu, toliko ćeš
bolnije poslije otplaćivati i veću građu spremaš za gorenje.
U čemu je tko pogriješio, u onom će biti i teže kažnjen. Tamo će
goniti lijenčine ražarenim šiljcima, a neumjerene u jelu i piću
mučit će silnom žeđom i glađu.
Tamo će bludnike i ljubitelje naslada polijevati gorućom smolom
i smrdljivim sumporom; a zavidnici će od bola zavijati kao
bijesni psi.
4. Neće, biti ni jedne mane koja neće imati svoje posebne muke.
Tamo će oholice biti zasićeni svakom sramotom, a lakomce će
pritisnuti najveća oskudica.
Tamo će biti teži jedan sat kazne nego li ovdje sto godina
najstrože pokore.
Tamo nema nikakva počinka, nikakve utjehe za osuđene; ovdje ipak
katkada otpočinemo od rada i uživamo u utjehi prijatelja.
Pobrini se sada i oplakuj grijehe svoje da uzmogneš na dan suda
biti siguran s blaženima.
Tada će naime »pravednici s velikom sigurnosti stupiti nasuprot
onima koji su ih nekoć pritiskivali i tlačili« ( Mudr 5, 1).
Tada će ustati da sudi onaj koji se sada ponizno podvrgava
suđenjima ljudskim.
Onda će siromah i ponizan biti pun pouzdanja, a oholica će
strahovati kud god se okrenuo.
5. Onda će se vidjeti da je bio mudar na svijetu onaj koji se
naučio radi Krista biti lud i prezren.
Onda će nam biti mila svaka nevolja strpljivo podnesena i "svaka
će zloća zatvoriti svoja usta" (Ps 106, 42).
Onda će se radovati svaki pobožni čovjek, a tugovat će svaki
bezbožac.
Onda će se tijelo izmučeno pokorom više radovati nego da smo ga
uvijek hranili nasladama.
Onda će sjati prosto odijelo, a potamnjeti svaka fina odjeća.
Onda ćemo više hvaliti siromašnu kućicu nego pozlaćenu palaču.
Onda će više značiti postojana strpljivost nego sva moć ovoga
svijeta.
Onda će biti više uzdignuta priprosta poslušnost nego sva
svjetska lukavost.
6. Onda će nas više veseliti čista i dobra savjest nego učena
filozofija.
Onda će više značiti prezir bogatstva nego sve zemaljsko blaga.
Onda ćeš biti više utješen radi pobožne molitve nego radi
izabranih jela. Onda ćeš se više veseliti radi obdržavane šutnje
nego radi dugoga pričanja.
Onda će više vrijediti sveta djela nego mnoge lijepe riječi.
Onda će se više dopadati strog život i oštra pokora nego sve
zemaljske naslade.
Uči sada malo trpjeti da onda budeš oslobođen od težih stvari.
Kušaj najprije ovdje što ćeš moći poslije.
Ako sada možeš tako malo podnositi, kako ćeš moći podnositi
vječne muke?
Ako te sada kakva mala muka čini tako nestrpljivim, što će istom
učiniti pakao?
Evo, zaista ne možeš dva veselja uživati: veseliti se ovdje na
svijetu i poslije kraljevati s Kristom.
7. Da si sve do današnjeg dana živio uvijek u častima i
nasladama, što bi ti sve to koristilo kad bi ovaj čas morao
umrijeti?
Sve je dakle taština osim ljubiti Boga i njemu jedinome služiti.
Tko naime ljubi Boga svim srcem, on se ne boji ni smrti, ni
kazne, ni suda, ni pakla; savršena ljubav pribavlja siguran
pristup k Bogu.
A koga još i sada veseli griješiti, nije čudo ako se boji smrti
i suda.
Ako te još ljubav nije kadra odvratiti od zla, ipak je dobro da
te barem strah od pakla obuzdava.
Ali tko zabacuje strah Božji, neće moći dugo ustrajati u dobru
nego će brzo upasti u mreže đavlove.
Glava 25
O revnom popravku sveha našeg života
1. Budi revan i marljiv
u službi Božjoj i često razmišljaj o tome: čemu si došao i zašto
si napustio svijet? Zar ne zato da živiš za Boga i postaneš
duhovan čovjek?
Revnuj dakle za napretkom, jer ćeš za kratko vrijeme primiti
plaću za svoj trud; i tada neće više biti ni straha ni boli u
tvojoj blizini.
Sada ćeš malo raditi, a steći ćeš veliki mir, dapače vječnu
radost.
Ako ti ostaneš vjeran i revan u radu, i Bog će bez sumnje biti
vjeran i velikodušan u nagradi.
Moraš zadršati dobru nadu da ćeš polučiti palmu; ali ne valja se
smatrati sigurnim da se ne zalijeniš ili ne uzoholiš.
2. Kad je netko tjeskoban kolebao između straha i nade, te
jednog dana pritisnut žalošću kleknuo pred oltarom u crkvi na
molitvu, ovako je razmišljao u sebi: »O, kad bih znao da ću
ustrajati!« I odmah je čuo u nutrini božanski odgovor: »Kad bi
to znao što bi onda htio činiti? Čini sada što bi onda htio
činiti, i bit ćeš posve umiren.«
I odmah se, utješen i ojačan, predao u volju Božju; i prestalo
je mučno kolebanje. I nije više htio znatiželjno istraživati da
dozna što ga čeka u budućnosti; nego je više nastojao istražiti
što je sveta i savršena volja Božja pa da svako dobro djelo
počne i dovrši.
3. »Uzdaj se u Gospoda i čini što je dobro! Tada ostaješ u
zemlji i uživaš dobra njezina« (Ps 36, 3), govori prorok.
Jedno je, što mnoge odvraća od napretka i revnog popravka; a to
je strah pred poteškoćama, muka u radu.
Dakako, najviše od ostalih napreduju u krepostima oni koji
muževnije nastoje pobijediti sve što im je teško i protivno.
Jer ondje čovjek više napreduje i zaslužuje veću milost gdje
više svladava samog sebe i mrtvi se u duhu.
4. Ali nemaju svi jednako mnogo da svladaju i umrtve.
Ipak će marljiv revnitelj jače napredovati, makar bio opterećen
s više strasti, nego li drugi koji je dobra ponašanja, ali koji
je manje revan u krepostima.
Dvoje nam osobito pomaže za veliki popravak; naime, silom se
otrgnuti od onoga na što narav grešno naginje, i revno nastojati
oko dobra koje nam je najviše potrebno.
Nastoj se također čuvati i svladavati u onome što ti se češće ne
dopada kod drugih.
5. Neka ti sve služi za napredak; te se oduševi za nasljedovanje
ako vidiš ili čuješ za dobre primjere.
Ako si pak opazio nešto ukora vrijedno, čuvaj se da i ti isto ne
učiniš, ili, ako si kada učinio, nastoj se što brže popraviti.
Kao što tvoje oko promatra druge, tako i drugi paze na tebe.
Kako je ugodno i milo vidjeti revnu i pobožnu braću, spremnu na
dobro i punu ljubavi za stegu!
Kako je žalosno i bolno vidjeti one koji neuredno žive i koji ne
vrše ono na što su zvani!
Kako je štetno zanemariti odluku, stvorenu u svom zvanju, i
priklanjati se onome što na nas ne spada!
6. Sjeti se odluke koju si stvorio i drži pred očima sliku
Raspetoga.
Kad promotriš život Isusa Krista, možeš se zbilja sramiti što se
nisi trudio postati mu više sličan, premda već dugo hodaš putem
Božjim.
Redovnik, koji se revno i pobožno vježba u nasljedovanju života
i muke Gospodnje, naći će tamo obilato sve što mu je korisno i
potrebno i neće mu trebati tražiti išta bolje izvan Isusa.
O, kad bi raspeti Isus došao u naše srce, kako bismo brzo i
dovoljno bili učeni!
7. Revan redovnik sve rado podnosi i poduzima što mu nalože.
Nemarnog i mlitavog redovnika hvata žalost za žalošću i svuda je
podvrgnut stisci, jer unutarnje utjehe nema, a vanjske ne smije
tražiti.
Redovnik koji živi bez stege izvrgnut je teškom padu.
Tko ide za blažim i lakšim, uvijek će živjeti u stisci, jer mu
se ovo ili ono neće sviđati.
8. Kako rade toliki drugi redovnici koji dosta skučeno žive po
strogim samostanskim pravilima?
Rijetko izlaze, povučeno žive, siromaški se hrane, grubo se
odijevaju, mnogo rade, malo govore, dugo bdiju, rano ustaju,
produljuju molitve, često čitaju (korisne stvari) i strogo se
drže reda.
Pogledaj Kartuzijance, Cistercite i redovnike i redovnice raznih
Družbi: kako svaku noć ustaju da pjevaju Gospodu.
I zato bi bila sramota da ti ljenčariš u tako svetom poslu, dok
toliko mnoštvo redovnika počinje klicati Bogu.
9. O, kad ne bismo imali nikakve
druge dužnosti, osim hvaliti Gospoda Boga svoga svim srcem i
ustima!
O, kad ne bi nikada trebao jesti, ni piti, ni spavati, nego kad
bi mogao uvijek Boga hvaliti i baviti se samo duhovnim stvarima!
Onda bi bio mnogo sretniji nego što si sada kad služiš tijelu u
kojekakvim potrebama.
Kamo sreće kad ne bi bilo tih potreba, nego samo duhovna okrepa
duše koju, nažalost, dosta rijetko okusimo.
10. Kad čovjek stigne dotle da ni u
jednom stvorenju ne traži svoje utjehe, onda mu istom Bog
počinje savršeno goditi; onda će biti sasvim zadovoljan, zbilo
se što mu drago.
Onda se neće zbog obilja radovati, niti zbog sitnice žalostiti;
nego će se potpuno i s povjerenjem smiriti u Bogu koji mu je sve
u svemu; komu ništa ne pogiba i ne umire, nego komu sve živi i
bez krzmanja mu po volji služi.
11. Misli uvijek na svršetak i da se izgubljeno vrijeme ne
vraća.
Bez brižljivosti i marljivosti nećeš nikada postići kreposti.
Ako počinješ bivati mlak, počet ćeš padati.
Ali ako postaneš revan naći ćeš veliki mir i posao će ti biti
lakši radi milosti Božje i Ijubavi prema kreposti.
Revan i marljiv čovjek spreman je na sve.
Veća je muka opirati se manama i strastima nego znojiti se na
tjelesnom radu.
Tko ne izbjegava male pogreške, upast će pomalo u veće.
Radovat ćeš se uvijek navečer ako dan korisno sprovedeš.
Bdij nad samim sobom, potiči sam sebe, opominji sam sebe; i što
god bilo s drugima ne zanemari samoga sebe.
Toliko ćeš napredovati koliko sam sebe nadvladaš. Amen.
|
