|
Knjiga prva
Opomene korisne za duhovni život
Glava 6 - 10
Glava 6
O neurednim sklonostima
1. Kad god čovjek za
nečim neuredno teži, odmah je u sebi nemiran. Oholica i lakomac
nikada ne miruju; siromah i ponizan duhom živi u velikom miru.
Čovjek, koji nije još posve upokorio sebe, brzo pada u napast,
te ga sitne i bezvrijedne stvari svladaju. Slab duhom i na neki
način još puten je sklon sjetilnim stvarima, teško se može posve
oteti zemaljskim željama. I zato se često žalosti kad si što
uskrati; rado se također srdi, ako mu se tko opire.
2. Ako pak slijedi ono za čim žudi, odmah ga tišti grižnja
savjesti; jer je slijedio svoju strast koja ništa ne pomaže da
dođe do mira što ga je tražio. Pravi se dakle mir srca nalazi u
opiranju strastima, a ne služenju strastima. Nema dakle mira u
srcu putena čovjeka, niti u srcu čovjeka odana izvanjskim
stvarima, nego u revnom i duhovnom.
Glava 7
O izbjegavanju ludog pouzdanja i obijesti
1. Lud je tko svoju
nadu stavlja u ljude ili u stvorenja. Ne stidi se služiti
drugima iz ljubavi prema Isusu Kristu i izgledati siromahom na
ovom svijetu. Ne oslanjaj se na samoga sebe, nego postavi svoju
nadu u Boga. Učini koliko je to do tebe, a Bog će pomoći tvojoj
dobroj volji. Ne ufaj se u svoje znanje ili u lukavštinu bilo
kojeg živog bića, nego radije u milost Božju koja pomaže
ponizne, a ponizuje one koji se preuzetno uzdaju u se.
2. Ne hvali se, ako si bogat ili ako imaš moćnih prijatelja,
nego se diči Bogom koji sve daje, a nadasve želi dati samoga
sebe. Ne diči se veličinom ili ljepotom tijela koju neznatna
bolest kvari i nagrđuje. Ne dopadaj se sam sebi radi svoje
sposobnosti ili duha da ne bi omrznuo Bogu čije je sve što god
imaš dobra po naravi.
3. Ne smatraj se boljim od drugih da ne bi možda bio smatran
gorim pred Bogom, koji zna što je u čovjeku. Ne uzoholi se radi
svojih dobrih djela, jer sudovi Božji glase drukčije nego sudovi
ljudski; i njemu se često ne dopada što se ljudima sviđa. Ako je
što dobra u tebi, o drugima misli još bolje da sačuvaš
poniznost. Ne škodi ako se svima podložiš; ali škodi veoma ako
se ispred ikoga postavljaš. U poniznoga je neprekidan mir; a u
srcu oholice često je zavist i srdžba.
Glava 8
Valja se čuvati prevelike povjerljivosti
1. Ne otkrivaj svakome
čovjeku svoga srca (Sir 8, 22) nego s mudrim i bogobojaznim
čovjekom pretresaj svoju stvar. Budi rijetko u saobraćaju s
mladim ljudima i strancima. Nemoj se ulagivati bogatašima i ne
pojavIjuj se rado pred velikašima. Druži se s poniznima i
priprostima, s pobožnima i čestitima, i bavi se onim što služi
za popravljanje. Ne budi posebno povjerljiv ni s jednom ženom,
nego općenito sve dobre žene preporuči Bogu. Samo Bogu i
anđelima žudi biti prijatelj, a kloni se poznanstva ljudi.
2. Ljubiti moramo sve ljude, ali prevelika prisnost nije od
koristi. Katkada se događa da nam nepoznata osoba svijetli radi
dobrog glasa koji se čuje o njoj, a ipak njezina prisutnost
neugodna je onima koji je gledaju izbliza. Mislimo katkada da se
radi našeg drugovanja sviđamo drugima, a počinjemo im bivati
mrski radi loših običaja koje u nama opažaju.
Glava 9
O poslušnosti i podložnosti
1. Vrlo je velika stvar
biti vezan poslušnošću, živjeti pod poglavarima i ne biti svoj
gospodar. Mnogo je sigurnije biti podređen nego poglavar. Mnogi
se dadu vezati poslušnošću više iz nužde nego iz ljubavi; i
takovi osjećaju muku te rado mrmljaju: a nikad neće polučiti
slobodu duha, ako se svim srcem ne podvrgnu poradi Boga. Trči
amo ili tamo, nećeš naći mira, osim u poniznoj podložnosti pod
upravom poglavara. Utvaranje da je drugdje ljepše i promjena
mjesta mnoge je prevarilo.
2. Istina je da svaki voli raditi prema svome mišljenju, i više
se priklanja onima koji osjećaju s njime. No ako je Bog među
nama, onda je potrebno da radi dobra mira napustimo katkada
svoje mišljenje. Tko je tako mudar da bi mogao sve potpuno
znati? Nemoj se dakle odviše pouzdavati u svoje mišljenje, nego
nastoj rado poslušati također mišljenje drugih. Ako je tvoje
mišljenje dobro, pa ga ipak radi Boga napustiš, više ćeš time
napredovati.
3. Čuo sam, naime, često da je sigurnije slušati i primati
savjet, negoli ga davati. Može se također dogoditi da je svačije
mišljenje dobro; ali ne htjeti pristati uz druge, kad to
zahtijeva razum ili pametan razlog, znak je oholosti i
tvrdoglavosti. Glava 10
Čuvajmo se suvišnih riječi
1. Čuvaj se ljudske
buke kolikogod možeš; jer mnogo smeta baviti se svjetovnim
poslovima, makar se to vrši i u dobroj nakani. Taština nas naime
brzo prlja i zarobljuje. Mnogo puta bih volio da sam šutio i da
nisam bio među ljudima. No zašto tako rado razgovaramo i
međusobno pričamo, kad se ipak rijetko vraćamo na šutnju bez
povrede savjesti? Zato se tako rado razgovaramo, jer se
međusobnim razgovorima nastojimo utješiti i želimo olakšati
srce, izmučeno raznim mislima. I veoma rado volimo razgovarati i
misliti o onome što jako volimo ili za čim žudimo, ili što
osjećamo da nam je protivno.
2. Ali nažalost! Često brbljamo tašto i bez svrhe. Jer ta
izvanjska utjeha nanosi veliku štetu unutarnjoj i božanskoj utjehi. Zato moramo
bdjeti i moliti da vrijeme ne potrošimo uzalud. Ako je od koristi i ako se može
govoriti, onda govori ono što služi za duhovno uzdizanje. Zla navika i nemarnost
oko našeg napretka mnogo pridonosi neopreznosti naših usta. Ali je pobožni
razgovor o duhovnim stvarima od velike koristi za duhovni napredak, napose gdje
su združeni u Bogu oni koji su jednog srca i duše. |
