|
Knjiga treća
O unutarnjoj utjehi
Glava 12 - 17
Glava 12
O pojmu strpljivosti i borbi
protiv požuda
Sluga:
1. Gospode Bože, kako vidim veoma mi je potrebna
strpljivost, jer se u ovom životu zbivaju mnoge
protivštine.
Jer kako god se nastojao pobrinuti se za svoj
mir, život moj ne može biti bez borbe i boli.
Gospodin:
2. Tako je, sinko!
No moja je želja da ne tražiš takvog mira
koji bi bio bez kušnja, ili ne bi osjećao
protivština; nego smatraj da si našao mir
takođe i onda kad te budu mučile svakojake
nevolje, i kad budeš stavljen na kušnju radi
mnogih protivština.
Ako kažeš da ne možeš mnogo trpjeti, kako
ćeš onda podnositi oganj u čistilištu?
Između dva zla valja uvijek odabrati manje.
Da uzmogneš dakle izbjeći budućim vječnim
mukama nastoj ustrpljivo snositi radi Boga
sadanje nevolje.
Misliš li da ljudi ovoga svijeta ništa ili
malo trpe?
Nećeš takvo što naći makar tražio i među
onima koji najviše uživaju.
Sluga:
3. Ali oni raspolažu s mnogo užitaka i
slijede svoju volju; zato se ne obaziru puno
na svoje jade.
Gospodin:
4. Neka je, recimo, tako da imadu što god
žele: ali, što misliš kako će to dugo
potrajati?
»Evo, proći će kao dim« oni koji su
obilovali na ovom svijetu i neće ostati ni
spomena prošlim radostima.
Pa i dok još živu, ne uživaju u njima bez
gorčine i jada i straha.
Od iste naime stvari, odakle im dolazi
veselje, stiže ih često i bolna kazna.
I pravo im biva; jer oni koji neuredno traže
i slijede slasti, ne uživaju u njima bez
sramote i gorčine.
O kako je svaki svjetski užitak kratak, kako
je lažan, kako neuredan i sramotan!
Ali nažalost ne razumiju radi opojenosti i
sljepoće; nego poput nijemih životinja za
ono malo naslade raspadljivog života upadaju
u smrt duše.
Ti dakle, sinko, »ne idi za požudama svojim
i drži se daleko od pohota svojih«.
»Imaj svoju radost u Gospodu; on će ti
ispuniti što ti srce želi«.
5. Jer ako se
želiš istinski radovati i da te obilnije
tješim; evo, u preziru svega što je
svjetsko, i u odreknuću svakog prolaznog
veselja, »bit će blagoslov tvoj« i primit
ćeš obilatu utjehu.
I što se više otrgneš od svake zemaljske
utjehe, toliko ćeš naći u meni milije i jače
utjehe.
Ali isprvice nećeš je polučiti bez stanovite
žalosti i mučne borbe.
Protivit će ti se ustaljena navika, ali će
je pobijediti bolja navika
Tijelo će mrmljati, ali će ga obuzdati
revnost duha.
Podbadat će te i ljutiti stara zmija, ali će
je molitva natjerati u bijeg; osim toga će
joj i korisni rad uvelike spriječiti
pristup.
Glava 13
O
poslušnosti i poniznosti po primjeru Isusa
Krista
Gospodin:
1. Sinko, tko nastoji izbjeći
poslušnost, taj se lišava milosti: i tko
ide za osobnim, gubi što je zajedničko.
Tko se rado i dragovoljno ne podvrgava
poglavaru znak je da mu se tijelo još ne
pokorava potpuno, nego se često buni i
mrmlja.
Uči se dakle brzo podvrgavati svome
poglavaru ako želiš upokoriti vlastito
tijelo.
Jer se brže pobjeđuje vanjski
neprijatelj ako unutarnji čovjek nije
pokvaren.
Nema mučnijeg i goreg
neprijatelja duše nego što si ti sada,
kad se ne slažeš dobro s duhom.
Moraš na svaki način početi prezirati
sebe ako hoćeš nadvladati tijelo i krv.
A jer sebe još uvijek neuredno ljubiš,
zato se bojiš potpuno podložiti
volji drugih.
2. Pa zar je nešto veliko
ako se ti, koji si prah i ništica,
podvrgneš čovjeku radi Boga,
kad sam se ja, svemogući i Svevišnji,
koji sam sve iz ničega stvorio, ponizno
podvrgao čovjeku radi tebe?
Postao sam najponizniji i najzadnji od
svih da ti svoju oholost uzmogneš
pobijediti mojom poniznošću.
Uči se pokoravati, ti prahu zemaljski!
Uči se ponizivati, ti zemlja i blato, i
sagibati se pod nogama sviju. Uči se
lomiti svoju volju i uvijek biti spreman
na poslušnost.
3. Raspali se protiv sebe
i ne trpi nadutost u sebi; nego se
pokaži tako podložan i malen
da mogu svi po tebi hodati i gaziti te
kao blato na cesti.
Radi čega se imaš žaliti, bijedni
čovječe?
Što imaš protusloviti, prljavi grešniče,
onima koji ti prigovaraju, ti koji si
toliko puta Boga uvrijedio i toliko
puta pakao zaslužio?
Ali te je moje oko štedjelo, jer je bila
dragocjena tvoja duša preda mnom; da
spoznaš ljubav moju i da budeš uvijek
zahvalan za moja dobročinstva; i da
budeš rado spreman na poslušnost i
poniznost, i da strpljivo podnosiš
preziranje samoga sebe.
Glava 14
O razmatranju tajnih
sudova Božjih, da se ne uzoholimo u
dobru
Sluga:
1. Grme nada mnom sudovi tvoji, Gospode, i
strahom i trepetom tresu se sve kosti moje,
i veoma se prepala duša moja!
Stojim zapanjen; jer »ni nebesa nisu čista
pred tobom«.
»Ako si na anđelima otkrio zloću« i nisi ih
štedio, što će biti sa mnom?
»Zvijezde su pale s nebesa pa u što ću se ja
pouzdati?
Oni čija su djela izgledala hvale vrijedna,
pali su sasvim nisko; i one koji su se
hranili kruhom anđeoskim, vidio sam gdje se
vesele svinjskim mahunama.
2. Nema dakle
nikakve svetosti ako ti, Gospode, povučeš
svoju ruku. Ne koristi nikakva
mudrost ako ti prestaneš upravljati.
Ne koristi nikakva hrabrost ako ti prestaneš
čuvati. Nema nikakve sigurne čistoće ako je
ti ne štitiš. Ne koristi nikakva vlastita
straža ako nema tvoga svetoga čuvanja. Jer
čim smo ostavljeni, utapljamo se i ginemo; a
čim nas pohodiš, uspravljamo se i oživimo.
Nestalni smo doduše, ali nas ti učvršćuješ;
mlitavi smo, ali nas ti oduševljavaš.
3. O, kako
moram misliti o sebi samome ponizno i jadno!
Kako se moram smatrati ništavnim ako mi se i
čini da imam nešto dobra na sebi!
0, kako se duboko moram sniziti pod
neistraživim sudovima tvojim, Gospode: gdje
ne nalazim ništa drugo nego da sam ništica i
ništa!
O neizmjerna silo! O more koje se ne da
preplivati: gdje ne nalazim o sebi ništa do
li u svemu ništicu!
Gdje je dakle pribježište slave? Gdje
pouzdanje za umišljenu krepost?
Dubina sudova tvojih nada mnom progutala je
svu moju taštu slavu.
4. Što je
svako tijelo pred licem tvojim?
»Zar bi se glina proti lončaru mogla
uznositi?
Kako se može uzdizati hvalisavošću čije je
srce istinski podložno Bogu?
Čitav svijet neće naduti onoga koga je sebi
podložila istina, niti će čija hvala
uzdrmati onoga koji je svu svoju nadu
utvrdio u Bogu.
Jer eto i svi oni koji hvale, svi skupa nisu
ništa; nestat će ih skupa sa zvukom riječi.
»Istina pak Gospodnja ostaje u vijeke«.
Glava 15
Kako se
moramo držati i govoriti u svakoj poželjnoj
stvari
Gospodin:
1. Sinko, ovako govori u svakoj stvari:
Gospode, ako je tebi milo, neka ovo bude
tako!
Gospode, ako je to tebi na čast, neka
bude u ime tvoje!
Gospode, ako vidiš da će tako biti
bolje, i prosudiš da će biti od koristi
za mene, onda mi to daj, sebi na čast!
Ali ako prosudiš da će biti štetno za
mene i da neće koristiti spasu moje
duše, uzmi od mene takvu želju.
Nije naime svaka želja od Duha Svetoga,
pa makar se čovjeku činila ispravnom i
dobrom.
Teško je pravo rasuditi da li te nagoni
dobar ili zao duh, da želiš ovo ili ono;
ili te možda potiče tvoj vlastiti duh.
Mnogi su na koncu bili prevareni koji su
spočetka mislili da ih vodi dobar duh.
2. Uvijek dakle sa
strahom Božjim i s poniznošću srca valja
željeti i moliti što god poželjenoga
padne na um; a osobito sebe treba da se
odrečeš i sve prepustiš meni govoreći:
Gospode, ti znaš kako je bolje; neka
bude ovo ili ono kako ti se svidi. Daj
što hoćeš, i koliko hoćeš, i kad hoćeš.
Učini sa mnom kako znaš i kako ti se
bolje svidi i kako će biti tebi više na
čast.
Stavi me kamo hoćeš, i radi sa mnom
slobodno.
U tvojoj sam ruci, vodi me naokolo i
vrati kad hoćeš.
Evo, ja sam sluga tvoj, spreman na sve:
jer ne želim živjeti sebi nego tebi;
kamo sreće kad bih to mogao dostojno i
savršenp!
Molitva za izvršenje volje Božje
3. Podaj mi, predobrostivi Isuse, svoju
milost da sa mnom bude i radi i da sa
mnom ustraje do konca.
Daj mi uvijek željeti i htjeti ono što
je tebi milije i draže.
Tvoja volja neka bude moja, a moja volja
neka uvijek slijedi tvoju i neka se s
njom najbolje slaže.
Neka mi bude zajedničko s tobom htjeti i
ne htjeti, samo što ti hoćeš ili nećeš.
4. Daj da umrem svemu što
god je na svijetu; i radi tebe da mi
bude milo ako me preziru i ako budem
nepoznat na tom svijetu.
Daj mi iznad svega poželjnoga otpočinuti
u tebi i srce svoje smiriti u tebi.
Ti si pravi mir srca, ti si jedini
počinak; izvan tebe sve je tvrdo i
nemirno.
»U tom ću miru, to jest u tebi jedinom,
najvećem i vječnom dobru, spavati i
počivati«. Amen.
Glava 16
Pravu utjehu moramo
tražiti samo u Bogu
Sluga:
1. Što god mogu poželjeti ili pomisliti
za svoju utjehu, ne očekujem toga ovdje
nego u budućnosti.
Jer kad bih sam imao sve utjehe svijeta
i kad bih mogao uživati sve radosti,
sigurno je
da ne bi mogle dugo trajati.
Stoga se nećeš moći, dušo moja, potpuno
utješiti niti potpuno odmoriti osim u
Bogu, tješitelju siromaha i
podupiratelju poniznih.
Počekaj malo, dušo moja, počekaj
božansko obećanje i imat ćeš obilje
sviju dobara u nebu.
Ako odviše neuredno žudiš za vremenitim
dobrima, izgubit ćeš vječna i nebeska.
Ne možeš se zasititi nikakvim vremenitim
dobrom, jer nisi stvorena zato da njih
uživaš.
2. Pa kad bi imala i sva stvorena dobra,
ne bi mogla biti sretna i blažena; nego
se sve blaženstvo i sreća sastoji u Bogu
koji je sve stvorio: ne kakvu gledaju i
hvale ljudi ljubitelji svijeta nego
kakvu očekuju vjernici Kristovi, i
katkada predosjećaju oni koji su duhovni
i čista srca čija je domovina na nebu.
Tašta je i kratka svaka ljudska utjeha.
Blažena je i istinska ona utjeha koja
dolazi iznutra od Istine.
Pobožan čovjek nosi posvuda sa sobom
tješitelja Isusa i govori mu: Budi mi u
pomoć, Gospodine Isuse, na svakom mjestu
i u svako vrijeme.
To neka mi bude utjeha da volim rado
biti bez svake utjehe.
Ako bi uzmanjkala tvoja utjeha, neka mi
tvoja volja i pravedna kušnja bude
najvećom utjehom. »Jer se nećeš uvijek
gnjeviti, niti se dovijeka srditi«.
Glava 17
Svu brigu valja izručiti Bogu
Gospodin:
1. Sinko, pusti me da činim s tobom
što hoću; ja znam što je za tebe
korisno.
Ti misliš kako ljudi misle; ti osjećaš u
mnogome kako te nagovara ljudska
sklonost.
Sluga:
2. Gospode, istina je što kažeš. Veća je
tvoja briga za mene, nego sva briga koju
ja mogu voditi za sebe.
Odviše je naime prepušten slučaju tko
svu svoju brigu ne prepusti tebi.
Gospode, čini sa mnom kako god ti se
svidi, samo dok moja volja ispravna i
odlučna ustraje uz tebe.
Jer ne može biti nego dobro što god
učinio sa mnom.
Ako hoćeš da budem u tmini, budi
blagoslovljen; ako hoćeš da budem u
svjetlu, opet budi blagoslovljen.
Ako se udostojiš tješiti me, budi
blagoslovljen; a ako hoćeš da budem u
tuzi, budi isto tako blagoslovljen!
Gospodin:
3. Sinko, tako se moraš držati ako hoćeš
hodati sa mnom.
Moraš biti isto tako spreman na patnju
kao i na veselje.
Moraš isto tako rado biti ubog i siromah
kao i u izobilju bogat.
Sluga:
4. Gospode, rado ću trpjeti za te što
god budeš želio da me zadesi. Jednako ću
rado primiti iz tvoje ruke dobro i zlo,
slatko i veselo i žalosno; i za sve što
god me zadesi, zahvaljivat ću ti.
Čuvaj me od svakoga grijeha pa se neću
bojati ni smrti ni pakla.
Ako me samo ne odbaciš navijeke i ne
izbrišeš iz knjige života, neće mi
škoditi kakva god me nevolja snašla.
|
