Gospodin:
1. Što govoriš, sinko? Prestani se
žaliti i pogledaj muku moju i drugih
svetaca.
»Još se nisi opirao do krvi«. Malo je
što ti trpiš u poredbi s onima koji su
tako mnogo pretrpjeli, tako jako bili
iskušani, u tako teškoj nevolji bili,
tako mnogostruko prokušani i izmučeni.
Moraš dakle dozvati sebi u pamet teže
muke drugih da lakše snosiš, svoje koje
su sasvim neznatne. :
Pa ako ti se ne čine sasvim neznatne,
pripazi da i u tomu nije kriva tvoja
nestrpljivost.
No bilo da su velike ili male, nastoj
sve strpljivo podnositi.
2. Koliko se bolje
spremiš za stradanje, toliko mudrije
radiš i više zaslužuješ; lakše ćeš
također podnositi marljivo uvježbanim
duhom.
Ne reci: ne mogu toga trpjeti od takvog
čovjeka, niti mogu podnositi takva šta;
nanio mi je tešku štetu, predbacuje mi
čega nisam nikada mislio; no od drugoga
ću rado trpjeti i smatrati da moram
trpjeti. Luda je takva misao koja ne
gleda na krepost strpljivosti, niti na
to tko će je okrenuti, nego više gleda
na osobe i nanesene uvrede.
3. Nije istinski strpljiv
koji neće trpjeti nego koliko se njemu
bude činilo pravo i od kog mu se bude
svidjelo.
Istinski pak strpljiv ne gleda, koji ga
čovjek muči; da li njegov poglavar, da
li njemu jednak ili niži; da li dobar i
svet čovjek, ili opak i nedostojan.
Nego bez razlike, što god ga i koliko
god protivna zadesi od bilo kojeg
stvorenja, sve to zahvalno prima iz ruke
Božje i smatra za golemi dobitak; jer
kod Boga ništa, ma kako maleno bilo, ali
ako je za Boga pretrpljeno, neće moći
ostati bez zasluge.
4. Budi dakle spreman na
borbu ako želiš da budeš pobjednik.
Bez borbe nećeš polučiti krune
strpljivosti.
Ako ne želiš trpjeti, nije ti stalo da
budeš okrunjen.
Ako pak želiš da budeš okrunjen, onda se
muževno bori, strpljivo podnosi. Bez
rada se ne dolazi do počinka, bez borbe
se ne dolazi do pobjede.
Sluga:
5. Gospode, neka mi bude moguće po
milosti što mi se čini nemoguće po
naravi!
Ti znaš da malo mogu trpjeti, da brzo
postajem malodušan kad se pojavi kakva
neznatna protivština.
Neka mi svaka nevolja radi imena tvojega
postane mila i poželjna; jer trpjeti i
mučiti se radi tebe vrlo je spasonosno
mojoj duši.
Glava 20
Priznaj da si slab i da je ovaj život
bijedan
Sluga:
1. »Priznat ću nepravdu svoju«; priznat
ću tebi, Gospodine, slabost svoju.
Često je mala stvar koja me obara i
ožalošćuje.
Odlučim da ću junački raditi, a kad dođe
mala kušnja, onda sam u velikoj stisci.
Katkada je vrlo neznatna stvar koja mi
uzrokuje tešku kušnju.
I kad smatram da sam donekle siguran,
jer napasti ne osjećam, nađem se katkada
gotovo svladanim i od lakoga daha.
2. Vidi dakle, Gospodine,
poniznost moju i slabost moju tebi
svestrano poznatu.
Smiluj se i »izbavi me od blata, da se
ne udavim« i da ne ostanem zauvijek
zabačen.
Ono što me tako često muči i posramljuje
pred tobom, jest što sam tako nestalan i
slab da se oprem strastima.
Pa i ako me ne dovode do pristanka, ipak
mi je mučna i teška njihova navala, i
gadi mi se veoma živjeti tako svaki dan
u borbi.
Odatle mi biva jasna moja slabost što
odurne slike mašte mnogo lakše dolaze
nego prolaze.
3. O da bi, silni Bože
Izraelov, revnitelju vjernih duša,
pogledao na muku i bol sluge svojega i
bio uz njega u svemu što god poduzme!
Ojačaj me nebeskom snagom, da ne bi
prevladao stari čovjek: bijedno tijelo
koje još uvijek nije podvrgnuto duhu;
tijelo protiv kojega se moram boriti
dokle god dišem u ovom jadnom životu.
Jao, kakav je to život gdje ne manjkaju
nevolje i bijeda, gdje je sve puno zamki
i neprijatelja.
Jer tek što jedna nevolja ili kušnja
prođe, druga nadolazi; pa dok još traje
i prva borba, nadolaze već mnoge druge i
to iznenada.
4. Pa kako možemo i
ljubiti život skopčan s tolikim
gorčinama, podvrgnut tolikim nesrećama i
bijedama?
Kako se može i zvati životom kad rađa
tolikim smrtima i kugama?
Pa ipak ga mnogi ljube i nastoje se u
njemu veseliti.
Često prigovaramo svijetu da je lažan i
tašt, a ipak ga ne ostavljamo lako, jer
su požude tijela odviše jake. Ali jedno
nas nagoni da ga ljubimo, a drugo da ga
preziremo.
Na ljubav nas svijeta nagoni požuda
očiju, požuda puti i oholost života; ali
kazne i bijede koje ih slijede, rađaju
mržnjom i ogavnošću prema svijetu.
5. Ali nažalost opaka
naslada pobjeđuje srce odano svijetu da
smatra slašću robovati sjetilima; jer
miline Božje i unutarnji čar kreposti
nije niti vidjelo niti kušalo.
Oni pak koji potpuno preziru svijet i
trude se živjeti Bogu u svetoj stegi,
tima nije nepoznata božanska slast,
obećana onima koji se doista ođrekoše
svijeta i jasnije vide kako je svijet u
teškoj zabludi i kako se na razne načine
vara.
Glava 21
Valja tražiti mir u Bogu nad sva
dobra i darove
Sluga:
1. Nadasve i u svemu počivat ćeš, dušo
moja, uvijek u Gospodinu, jer je on
vječni počinak svetaca. Daj mi, preslati
i premili Isuse, počivati u tebi nad
svako stvorenje, nad svaki spas i
ljepotu, nad svaku slavu i čast, nad
svaku moć i dostojanstvo, nad svaku
znanost i umovanje, nad sve bogatstvo i
umjetnost, nad svako veselje i klicanje,
nad svaki dobar glas i pohvalu, nad
svaku milinu i utjehu, nad svaku nadu i
obećanje, nad svaku zaslugu i želju, nad
sve darove i poklone koje možeš dati i
pružiti, nad svaku radost i slavljenje,
koje duša može shvatiti i oćutjeti,
napokon nad anđele i arkanđele i nad svu
vojsku nebesku, nad sve vidljivo i
nevidljivo i nad sve što nisi Ti, Bože
moj!
2. Jer si ti, Gospode
Bože moj, najbolji od svega, ti jedini
najviši, ti jedini najmoćniji, ti
jedini najdovoljniji i najpuniji, ti
jedini najmiliji i najutješniji, ti
jedini najljepši i najljubežljiviji, ti
jedini najplemenitiji i najslavniji od
svega, u kome sva dobra zajedno i
savršeno jesu, uvijek su bila i bit će!
Zato je premalo i nedovoljno što god mi
daruješ osim sebe ili što god o sebi
objaviš ili obećaš, ako tebe ne vidim i
potpuno ne zadobijem.
Jer ne može srce moje zbilja istinski
počivati niti biti posve zadovoljno, ako
ne počine u tebi i ako se ne izdigne nad
sve darove i svako stvorenje.
3. O premili moj
zaručniče, Isuse Kriste, ljubitelju
prečisti, gospodaru svega stvorenja: tko
će mi dati krila istinske slobode da
poletim i počinem u tebi?
O kad će mi biti dozvoljeno da se sasvim
bavim s tobom i vidim kako si sladak,
Gospode Bože moj?
Kad ću se potpuno sabrati u tebi da od
ljubavi tvoje ne znam više za sebe, nego
samo za tebe, iznad svakog shvaćanja i
načina, na način koji nije svima poznat?
Sada pak često uzdišem i svoju nesreću
bolno nosim. Jer nailazim na mnoga zla u
ovoj dolini bijede koja me često smetu,
ražaloste i zastiru oblakom; češće me
smetaju i rastresaju, privlače i zapliću
da ne mogu slobodno k tebi i da ne
uživam u dragim zagrljajima s kojima
uvijek raspolažu blaženi duhovi. Neka te
gane moj uzdah i mnogostruka žalost na
zemlji.
4. O Isuse, sjaju vječne
slave, utjeho lutajuće duše, k tebi su
upravljena usta moja bez
glasa i govori ti moja šutnja.
Dokle će još krzmati da dođe Gospodin
moj? Neka dođe k meni siromašku svome i
razveseli me. Neka ispruži ruku svoju i
izbavi mene bijednika od svake tjeskobe.
Dođi, dođi; jer bez tebe neće biti
veselog ni jednog dana ni časa; jer si
ti radost moja i bez tebe je prazan stol
moj.
Bijedan sam i na neki način utamničen i
opterećen okovima dok me ne okrijepiš
svjetlom svoje prisutnosti i ne povratiš
mi slobodu i ne pokažeš mi ljubezno lice
svoje.
5. Neka drugi traže
mjesto tebe što god hoće; meni se
međutim ništa ne sviđa i ništa mi
se neće svidjeti nego samo ti, Bože moj,
nada moja i vječni spas.
Neću šutjeti, neću prestati moliti dok
se ne povrati milost tvoja i dok mi ne
progovoriš u nutrini.
Gospodin:
6. Evo me! Evo me kod tebe, jer si me
zazvao. Tvoje suze i želja duše tvoje,
tvoje poniženje i skrušenost srca
sklonili su me i doveli k tebi.
Sluga:
7. I rekoh: Gospodine, zazvah te i
zaželio sam te uživati, spreman
prezreti sve poradi tebe. Jer ti si
me prije potakao da te tražim.
Budi dakle blagoslovljen, Gospode, »jer
si učinio ovo dobro sluzi svojemu« prema
veličini milosrđa svojega.
Što ima drugo da kaže sluga tvoj pred
tobom nego da se veoma ponizi pred
tobom, sjećajući se uvijek vlastite
opačine i niskosti?
Nema naime sličnoga tebi među svim
krasotama neba i zemlje.
Tvoja su djela vrlo dobra, sudovi tvoji
istinski i tvoja providnost upravlja
sve. Neka ti dakle bude hvala i slava, o
Oče Mudrosti, neka te hvale i
blagoslivlju moja usta, moja duša, a
istodobno i sva stvorenja.
Glava 22
O sjećanju na mnogobrojna
dobročinstva Božja
Sluga:
1. Otvori, Gospode, srce moje zakonu
svojemu i uči me hodati putem
zapovijedi tvojih.
Daj mi spoznati volju tvoju i sjećati se
s velikim poštovanjem i marljivim
razmatranjem kako općenitih tako i
posebnih tvojih dobročinstava; da ti
uzmognem odsada dostojno zahvaljivati.
Zaista znadem i priznajem da ti ni za
najmanju stvarcu ne mogu dostojno
zahvaliti. Manji sam od svih primljenih
dobara; i kad gledam na tvoju
plemenštinu, ponestaje mi daha pred
njezinom veličinom.
2. Što god imamo, bilo
na tijelu bilo na duši, i što god
posjedujemo izvana ili iznutra,
po naravi ili vrhunaravno — tvoja su
dobročinstva; i hvale tebe,
dobročinitelja, blagoga i
dobroga, od koga smo primili sva
dobra. Pa makar je jedan primio
više, a drugi manje, ipak je sve
tvoje i bez tebe ne možemo imati niti
ono što je najmanje.
Onaj koji je primio više ne može se
dičiti svojom zaslugom, niti se uzdizati
nad druge, niti se rugati nižemu; jer je
onaj veći i bolji koji sebi manje
pripisuje i koji je u zahvaljivanju
ponizniji i vjerniji. I tko se smatra
gorim od svih i drži se za
nedostojnijega, taj je prikladniji da
dobije veće milosti.
3. Tko je pak manje
primio, ne smije se žalostiti niti
srditi, niti zavidjeti bogatijemu; nego
mora više gledati na tebe; i
hvaliti nadasve tvoju dobrotu, koja
tako obilato, tako badava i rado, ne
gledajući tko je tko, dijeli svoje
darove.
Sve je od tebe, zato te valja u svemu
hvaliti. Ti znadeŠ što je korisno kome
darovati; i zašto ovaj ima manje, a onaj
više.
0 tome nije odlučivati nama nego tebi
kod kojega su utvrđene zasluge
pojedinaca.
4. Stoga, Gospode Bože,
smatram takođe za veliko dobročinstvo
ako nemam mnogo onoga odakle — izvana i
prema ljudskom shvaćanju — izvire hvala
i slava.
I stoga kad netko promatra
siromaštvo i bijedu svoje osobe, ne
samo da ne smije radi toga osjećati
jada ili žalosti ili malodušnosti,
nego naprotiv utjehu i veliko
veselje; jer si ti, Bože, siromašne i
ponizne i od ovoga svijeta prezrene
izabrao sebi za pouzdanike i
prijatelje.
O tome svjedoče sami tvoji apostoli koje
si »postavio za prvake nad svom
zemljom«. Bez ikakve žalbe živjeli su na
svijetu; tako ponizni i priprosti, bez
svake zlobe i lukavštine, da su se
veselili što »mogu trpjeti pogrde radi
tvoga imena«; i veoma su rado primali
ono od čega svijet zazire.
5. Ništa dakle ne smije
onoga koji te ljubi i pozna tvoja
dobročinstva, tako veseliti kao to da je
tvoja volja u njemu i ono što se tebi
svidjelo odrediti odvijeka.
Mora biti posve zadovoljan i utješen da
isto tako voli biti najmanji kao što tko
drugi želi biti najveći.
I bit će tako miran i zadovoljan s
najzadnjim mjestom kao da je na prvom.
Prezren i odbačen, bez ikakvog imena i
glasa, bit će kao da je od drugih
časniji i veći na svijetu.
Jer tvoja volja i ljubav za tvoju čast
moraju nadvisiti sve: i moraju ga više
tješiti i više mu se sviđati nego sva
dobročinstva koja su mu dana ili će mu
se dati.
Glava 23
Četiri stvari, koje
donose veliki mir
Gospođin:
1. Sinko, sad ću te poučiti o putu mira
i prave slobode.
Sluga:
2. Učini, Gospodine, kako kažeš, jer
volim o tome slušati.
Gospodin:
3. Nastoj, sinko, radije vršiti tuđu
volju nego svoju.
Uvijek radije imaj manje nego više.
Traži uvijek niže mjesto i svima se
podvrgni.
Želi uvijek i moli da se volja Božja na
tebi potpuno ispuni.
Evo, takav čovjek ulazi u krajeve mira
i pokoja.
Sluga:
4. Gospode, taj tvoj kratak govor sadrži
u sebi mnogo savršenstva. Malen je
obzirom na broj riječi, ali pun značenja
i bogat plodom. Kad bih ga vjerno
slijedio, ne bih se smio tako lako
smesti.
Jer kad god osjetim da sam nemiran i
potišten, vidim da sam odstupio od te
nauke. Ali ti, koji sve možeš i uvijek
ljubiš napredak duše, umnoži mi milost
da mogu postupati po tvojoj nauci i
postići svoje spasenje.
Molitva protiv zlih misli
5. Gospode Bože moj, »ne udalji se od
mene; Bože moj, u pomoć mi pohitaj«.
Jer evo navališe na me razne misli i
veliki strah mučeći dušu moju. Kako ću
proći bez ozljede? Kako ću ih svladati?
6. »Ja ću — veliš — ići pred tobom, i
poniziti veličine zemaljske«.
Otvorit ću vrata tamnice i otkrit ću
ti duboke tajne.
7. Učini, Gospode, kao što govoriš, i
neka pobjegnu ispred lica tvojega sve
opake misli.
To je moja nada i jedina utjeha uteći se
u svakoj nevolji k tebi, u tebe se
pouzdati, zazvati te iz dubine srca i
strpljivo očekivati tvoju utjehu.
Molitva za presvjetljenje duha
8. Prosvijetli me, Isuse dobri, sjajem
unutarnjeg svjetla i otjeraj iz stana
srca mojega svaku tminu. Obuzdaj mnoge
prestupke i ukloni silovite napasti.
Bori se odlučno za me i potjeraj divlje
zvjeri, to jest zamarane požude; da
budem miran u kreposti tvojoj i da
odjekne izobilna hvala tebi u svetome
dvoru, to jest u čistoj savjesti.
Zapovjedi vjetrovima i olujama; reci
moru »umiri se« i sjevernom vjetru »ne
puši«; i nastat će velika tišina.
9. »Pošalji svjetlo svoje i istinu« da
svijetle nad zemljom, jer ja sam zemlja
pusta i prazna dok me ne prosvijetliš.
Izlij odozgo milost, natopi srce moje
nebeskom rosom, pusti vodu pobožnosti da
natopi lice zemlje i proizvede obilat i
najbolji plod.
Podigni duh, pritisnut težinom grijeha,
i usmjeri sve moje želje prema nebeskim
stvarima da, okusivši milinu nebeske
sreće, zamrzi misliti na zemaljštinu.
10. Ugrabi me i otrgni me od svake
prolazne utjehe i kojeg stvorenja, jer
ništa stvoreno
nije u stanju potpuno zadovoljiti moju
čežnju i utješiti me.
Priveži me uz sebe nerazrješivim vezom
ljubavi, jer si ti jedini dovoljan onome
koji ljubi, a bez tebe je sve
bezvrijedno.
