|
Toma Kempenac: Nasljeduj Krista
u prijevodu kardinala Alojzija
Stepinca |
|
Knjiga treća
O unutarnjoj utjehi
Glava 1 - 5
Glava 1
O unutarnjem govoru Krista
vjernoj duši
1. »Da poslušam što mi govori Gospod Bog«.
Blažena duša koja čuje u sebi Gospodina kad govori, te prima iz njegovih
usta riječ utjehe!
Blažene uši koje čuju unutarnji božanski šapat, a ne primjećuju ništa od
šaptanja ovog svijeta!
Zaista blažene uši koje ne prisluškuju glas što napolju zvuči, nego istinu
koja uči unutra!
Blažene oči koje su zatvorene za vanjštinu, a paze na unutarnjost!
Blaženi koji poniru u unutarnjost i nastoje pripravljati se sve više i više
svakodnevnim vježbama za razumijevanje nebeskih tajna!
Blaženi koji se žele baviti Bogom i otresaju se svake svjetske zapreke!
Pazi na to, dušo moja, i zatvori vrata svoje sjetilnosti da uzmogneš čuti
što govori u tebi Gospod Bog tvoj.
2. Ovako govori Ljubljeni tvoj: »Ja sam spas
tvoj, mir tvoj i život tvoj. Ostani kod mene i naći ćeš mir«.
Pusti sve prolazno i traži ono što je vječno. Što je sve vremenito nego
varavo zavođenje? I što će ti pomoći sva stvorenja ako te napusti
Stvoritelj?
Odrekni se zato svega, (dušo moja), nastoj biti draga i vjerna svome
Stvoritelju da uzmogneš postići istinsko blaženstvo.
Glava 2
Istina govori unutra bez buke riječi
Sluga:
1. »Govori, Gospođine, jer sluša sluga tvoj«.
»Ja sam sluga tvoj; prosvijetli me da razumijem svjedočanstva tvoja.
Prikloni srce moje k svjedočanstvima tvojim«.
»Kao dažd neka se spusti nauk tvoj«.
Govorili su nekoć sinovi Izraelovi Mojsiju: »Govori ti s nama i slušat ćemo!
A Bog neka ne bi govorio s nama! Inače mi pomrijesmo!«
Ne tako, Gospodine, tako ja ne molim: nego radije te ponizno i željno molim
s prorokom Samuelom: »Govori, Gospođine jer sluša sluga tvoj«.
Neka mi ne govori Mojsije ili koji od proroka, nego radije govori ti,
Gospode Bože, koji nadahnjuješ i prosvjetljuješ sve proroke; jer ti me
jedini možeš i bez njih savršeno poučiti, a oni bez tebe neće moći ništa
učiniti.
2. Riječi njihove doduše mogu zvučiti, ali ne mogu dati
duha.
Lijepo govore, ali ako ti šutiš, ne upaljuju srca.
Naučavaju slova, ali ti otkrivaš smisao. Iznose otajstva, ali ti otvaraš
značenje njihovo.
Izriču zapovijedi, ali ti pomažeš da se izvrše.
Pokazuju put, ali ti daješ snagu za putovanje.
Oni rade samo izvana, ali ti poučavaš i prosvjetljuješ srca.
Oni izvana natapaju, ali ti daješ plodnost.
Oni zovu riječima, ali ti daješ razumijevanje onome što čujemo.
3. Neka mi dakle ne govori Mojsije, nego ti, Gospode Bože
moj, vječna Istino: da možda
ne umrem i ne ostanem bez ploda ako budem samo izvana opomenut, a unutra ne
budem raspaljen; da mi ne bude na osudu riječ koju sam čuo, ali je nisam
izvršio — koju sam spoznao, ali je nisam ljubio — koju sam vjerovao, ali je
nisam obdržavao.
»Govori dakle, Gospode, jer sluša sluga tvoj«. »Jer ti imaš riječi vječnoga
života«.
Govori dakle meni, na barem malu utjehu mojoj duši i radi popravka svega
života mojega, a Tebi pak na hvalu i slavu i vječnu diku.
Glava 3
Riječi Božje valja ponizno slušati, ali mnogi ne
razmišljaju o njima
Gospodin:
1. Poslušaj, sinko, riječi moje, riječi premile, koje nadilaze svu znanost
filozofa i mudraca ovoga svijeta.
Riječi su moje »duh i život« i ne smije ih se prosuđivati po ljudskom
shvaćanju.
Ne smije ih se tumačiti po taštoj samodopadnosti, nego ih valja tiho slušati
i prihvatiti sa svom poniznošću i s velikom čežnjom.
Sluga:
2. I rekoh; »Blago onomu koga ti, Gospode odgajaš i u zakonu svojemu
poučavaš da mu
dadneš mir u zle dane« i da ne ostane bez utjehe na zemlji.
Gospodin:
3. Ja sam, govori Gospodin, poučavao proroke od početka i ne prestajem sve
dosada govoriti svima, ali mnogi su na moj glas gluhi i tvrdi.
Mnogi radije slušaju svijet nego Boga, spremnije slijede požudu svoga tijela
nego volju Božju.
Svijet obećaje vremenite i sitne stvari i služe mu veoma požudno; a ja
obećajem najvrednije i vječne stvari pa ipak srca ljudska ostaju ledena.
Tko služi i u svemu se pokorava meni tako brižno kao što služi svijetu i
njegovim gospodarima?
»Srami se, Sidone, govori more«.
A ako pitaš za razlog, čuj zašto.
Za neznatnu kakvu zaradu — prevaljuju veliki put; a za vječni život — mnogi
jedva jednom podignu nogu od zemlje. Traže neznatnu nagradu: katkada se
sramotno svađaju za jedan novčić, ne boje se mučiti danju i noću za kakvu
taštu stvar i ludo obećanje.
4. O, sramote! Za nepromjenjivo dobro, za neprocjenjivu vrijednost, za
najvišu čast i slavu koja ne svršava, lijeni su da se i malo potrude.
Zastidi se, dakle, lijeni i čangrizavi slugo, što su oni spremniji za
propast nego ti za život.
Oni se više vesele taštini nego ti istini.
I oni se često prevare u svojoj nadi a moje obećanje nikoga ne vara, niti
pušta praznoga koji se u me pouzdaje. Što sam obećao, to ću i dati; što sam
rekao, to ću i ispuniti; samo ako tko ostane vjeran u mojoj ljubavi do
konca.
Ja nagrađujem sve dobre i kušam jako sve pobožne duše.
5. Zapisi riječi moje u srcu svome i marljivo o njima razmišljaj, jer će ti
biti veoma potrebne u vrijeme kušnje.
Čega ne razumiješ dok čitaš, shvatit ćeš u vrijeme pohoda.
Na dvostruki način običajem pohoditi svoje izabrane, naime kušnjom i
utjehom.
I dvije im pouke dajem svakodnevno; jednu: koreći njihove mane; drugu:
potičući ih na veće kreposti.
»Tko prezire mene i ne prima mojih riječi, ima već suca svojega: riječ, koju
sam ja navješćivao, ona će mu suditi u posljednji dan«.
Molitva za milost pobožnosti
Sluga:
6. Gospode Bože moj, ti si sve dobro moje.
I tko sam ja da se usuđujem s tobom govoriti?
Ja sam siromašni sluga tvoj i odbačeni crv: mnogo siromašniji i prezira
vredniji nego što to spoznajem i usuđujem se reći.
Sjeti se ipak, Gospode, da sam ništa, da nemam ništa i da ništa ne mogu.
Ti si jedini dobar, pravedan i svet, ti sve možeš, sve daješ, sve napunjaš,
a samo grešnika otpuštaš prazna.
»Sjeti se smilovanja svojih« i napuni srce moje milošću svojom kad nećeš da
djela tvoja ostanu bez ploda. 7. Kako ću podnositi ovaj bijedni život ako me ne ojači tvoje milosrđe i
milost?
Nemoj odvratiti lica svoga od mene, nemoj odgađati pohođenja svojega, nemoj
uskratiti utjehe svoje, da ne postane »duša moja kao suha zemlja bez tebe«.
Gospode, »Nauči me vršiti volju tvoju, nauči me živjeti pred
tobom dostojno i ponizno, jer si ti mudrost moja koji me dobro poznaješ
i poznavao si me prije nego je svijet postao i prije nego sam se rodio
na svijetu.
Glava 4
Valja hodati pred Bogom u istini i poniznosti
Gospodin:
1. Sinko, hodaj preda mnom u istini; i traži me uvijek u
jednostavnosti srca svojega.
Tko bude hodao preda mnom u istini, bit će zaštićen od zlobnih
navala i istina će ga osloboditi od zavodnika i ogovora opakih
ljudi.
Ako te bude istina oslobodila, onda ćeš zaista biti slobodan i neće
te zabrinjavati prazne ljudske riječi:
Sluga:
2. Gospodine, istina je što govoriš; i molim neka tako bude sa mnom.
Istina tvoja neka me uči; ona neka me čuva i sačuva do spasonosnog
svršetka. Ona neka me oslobodi od svake zle sklonosti i neuredne
ljubavi pa ću onda hodati s tobom u velikoj slobodi srca.
Gospodin:
3. Ja ću te poučiti, govori Istina, što je pravo i ugodno preda
mnom. Razmišljaj o svojim
grijesima s velikom boli i žalošću i ne misli nikada da si nešto
radi svojih dobrih djela.
Uistinu si grešnik i mnogim strastima podložan i vezan.
Po sebi uvijek težiš za onim što ništa ne vrijedi: brzo padaš, brzo
bivaš pobijeđen; brzo bivaš smeten, brzo raspušten.
Nemaš ničega čime bi se mogao hvaliti, ali mnogo toga radi čega
moraš sebe prezirati: jer si mnogo bjedniji nego možeš shvatiti.
4. Neka ti se dakle ništa od svega što činiš ne pričinja velikim.
Ništa neka ti ne izgleda veliko, ništa uistinu hvale vrijedno i
poželjno osim onoga što je vječno.
Neka ti nadasve bude mila vječna Istina, a tvoja velika podlost
uvijek mrska.
Ničega se tako ne boj, ničega tako ne kori i ne izbjegavaj kao svoje
mane i grijehe koji te moraju više boljeti nego ikoja šteta u
stvarima.
Neki ne hodaju iskreno preda mnom nego su vođeni znatiželjnošću i
drskošću. Žele doznati moje tajne i zreti u dubine Božje ne mareći
za sebe i svoje spasenje.
A jer im se ja protivim, to ovakovi često upadaju u velike kušnje i
grijehe radi svoje oholosti i znatiželjnosti.
5. Boj se sudova Božjih, plaši se srdžbe Svemogućega.
Ali nemoj ispitivati djela Svevišnjega, nego istražuj svoje opačine;
u čemu si pogriješio i koliko si dobra propustio.
Neki iznose svoju pobožnost samo u knjigama, neki u slikama, neki
u vanjskim znakovima i likovima.
Nekoji me imadu na ustima, ali malo u srcu.
Ima ih koji prosvijetljeni u razumu i očišćeni u volji uvijek žude
za onim što je vječno; nerado slušaju o zemaljskim stvarima, bolno
im je služiti potrebama naravi; i ovakvi čuju što Duh istine govori
u njima.
Jer ih uči prezirati zemaljske, a ljubiti nebeske stvari; ne mariti
za svijet, a za nebom čeznuti cijeli dan i noć.
Glava 5
O divnom učinku ljubavi
Božje
Sluga:
1. Blagoslivljam te, Oče nebeski, Oče Gospodina moga Isusa Krista, jer
si se udostojio sjetiti mene siromaha. O, Oče milosrđa i Bože svake
utjehe, zahvaljujem ti, što okrepljuješ katkada svojom utjehom mene,
nedostojnog ikakve utjehe.
Blagoslivljam te uvijek i slavim s jedinorođenim Sinom tvojim i Duhom
Svetim Tješiteljem u vijeke vjekova.
Ah, Gospodine Bože, sveti ljubitelju moj, kad ti budeš došao u srce
moje, klicat će sve
što je u meni.
Ti si slava moja i veselje srca mojega.
Ti si nada moja i »utočište moje u dan kušnje moje«.
2. Ali, jer
sam još slab u ljubavi i nesavršen u kreposti, zato me moraš jačati i
tješiti; pohodi me dakle češće i pouči me u svetoj nauci. Oslobodi me od
zlih strasti i oslobodi srce moje od svih neurednih sklonosti da
ozdravljen i dobro očišćen unutra budem sposoban ljubiti, jak trpjeti,
stalan ustrajati.
Gospodin:
3. Velika je stvar ljubav, veliko zaista dobro; jer samo ona olakšava
svaki teret i nosi
jednako sve što je nejednako.
Jer teret nosi bez tereta; i sve gorko čini slatkim i ugodnim.
Plemenita ljubav k Isusu nagoni na velika djela; i pobuđuje želju za sve
savršenijim.
Ljubav hoće uvis i ne da se sputati nikakvim niskim stvarima.
Ljubav hoće biti slobodna i daleko od svake svjetovne sklonosti, da ne
bude zapreke njezinoj unutarnjoj sklonosti; da se radi vremenitog
dobitka ne zaplete ili da ne podlegne radi gubitka.
Ništa nije slađe od ljubavi, ništa jače, ništa više, ništa šire, ništa
ugodnije, ništa potpunije ni bolje, ni na nebu ni na zemlji; jer je
ljubav rođena od Boga i samo u Bogu može počivati mimo svih stvorenja.
4. Onaj, koji
ljubi, leti, trči, veseli se; slobodan je i nije vezan. Daje sve za sve,
ima sve u svemu; jer počiva u jednom i iznad svih najvišem dobru, iz
kojega svako dobro izvire i proizlazi. Ne gleda na darove, nego se naimo
svih dobara obraća na darovatelja.
Ljubav često ne zna mjere, nego bukti preko svake
mjere.
Ljubav ne ćuti tereta, ne gleda na trud, žudi više nego može. Ne
navodi kao razlog nemogućnost, jer misli da sve može i smije.
Za sve je dakle sposobna i mnogo toga ispunja i polučuje uspjeh,
gdje bi onaj koji ne ljubi klonuo i podlegao.
5. Ljubav bdije te ni u snu ne spava. Nju umor ne
umori, stiska ne smrvi, strah ne smete; nego poput živog plamena i
goruće baklje diže se prema gore i sigurna prodire. Ako tko ljubi,
onda znade što taj glas vapije. Velik je vapaj u ušima Božjim sama
goruća čežnja duše koja govori: »Bože rnoj, ljubavi moja: ti si sav
moj, a ja sam tvoj!
Sluga:
6. Usavrši me u ljubavi da se učim unutarnjim jezikom srca kušati
kako je slatko ljubiti, i u ljubavi se rastapati i plivati.
Neka me obuzme ljubav da se izdignem nad sebe od prevelikog žara i
udivljenja.
Neka pjevam pjesmu ljubavi, neka slijedim u visinu tebe ljubljenoga
svoga, neka duša moja klone hvaleći te i kličući od ljubavi. Neka
ljubim tebe više nego sebe, a sebe samo radi tebe; i svakoga od onih
koji te zaista ljube, daj da ljubim u tebi kao što to traži zakon
ljubavi koji odsijeva od tebe.
Gospodin:
7. Ljubav je brza, iskrena, pobožna, ugodna i mila, jaka, strpljiva,
vjerna, razborita, velikodušna, hrabra i nikada ne traži sebe.
Kad naime netko traži samog sebe, onda se odriče ljubavi. Ljubav je
obzirna, ponizna i čestita; nije mekoputna, nije lakoumna, niti teži
za taštim stvarima; ona je trijezna, čista, stalna, mirna, držeći na
uzdi sva sjetila.
Ljubav se podvrgava i poslušna je poglavarima; sama sebe malo cijeni
i prezire; Bogu je odana i ugodna; i uvijek se u njega pouzdava i
nada, pa i onda kad ne osjeća slasti: jer bez boli se ne živi u
ljubavi.
8. Tko nije spreman sve trpjeti i stajati na
raspoloženje ljubljenome, nije dostojan zvati se ljubiteljem.
Ljubitelj mora rado prihvatiti sve tvrdo i gorko radi ljubljenoga,
te ne smije od njega otpasti ako se što nezgodna dogodi.
|
|
------- |
|
Veritas, 27. siječnja 2007. |
|
|
|
|
