|
Knjiga treća
O unutarnjoj utjehi
Glava 24 - 29
Glava 24
Valja se kloniti znateželjnog
ispitivanja o tuđem životu
Gospodin:
1. Sinko, ne budi znatiželjan, niti se bavi
nepotrebnim brigama.
»Što je tebi do ovoga ili onoga? Ti hajde za
mnom«.
Što spada na te da li je onaj ovakav ili onakav,
ili da li ovaj tako i tako radi ili govori?
Ti ne moraš odgovarati za druge nego ćeš
polagati račun za sebe. Čemu se dakle uplićeš?
Evo, ja poznajem sve i vidim sve što se zbiva
pod suncem, i znam kako je s kime, što misli,
što hoće i kamo smjera njegova nakana. Sve valja
dakle povjeriti meni; a ti lijepo ostani na miru
i pusti nemirnjaka raditi što ga je volja.
Odgovarat će za sve što god bude učinio ili
rekao, jer mene ne može prevariti.
2. Neka te ne
muči briga za veliko ime, jer je to samo
sjena; a niti za prijateljstvo mnogih, ni da
li te ljudi ljube.
To rađa samo rastresenošću i velikom tminom
srca.
Rado bih ti progovorio riječ i otkrio tajne
kad bi marljivo pazio na moj dolazak i
otvorio mi vrata srca. Budi na oprezu i bdij
u molitvama pa se ponizi u svemu.
Glava 25
U čemu se
sastoji stalni mir srca i pravi napredak
Gospodin:
1. Sinko, rekao sam: »Mir vam svoj
ostavljam, mir vam svoj dajem: ne dajem
ga kao što svijet daje«. Svi žele mir;
ali se svi ne brinu za ono što dovodi do
pravoga mira.
Mir je moj s onima koji su blaga i
ponizna srca.
Tvoj će mir biti u mnogoj strpljivosti.
Ako me budeš slušao i slijedio glas moj,
uživat ćeš veliki mir.
Sluga:
2. Što mi dakle valja činiti?
Gospodin:
3. Pazi na sebe u svakoj stvari što
činiš i što govoriš; i svu svoju nakanu
usmjeri na to da omiliš jedino meni i da
izvan mene ništa ne želiš i ne tražiš.
Ali ni o riječima ili djelima drugih ne
sudi nepromišljeno, niti se miješaj u
stvari, koje na tebe ne spadaju; i onda
ćeš se rijetko ili malo uznemiriti.
Ali ne oćutjeti nikada nikakve smutnje i
ne podnositi nikakve tegote srca ili
tijela, to nije moguće u ovom životu
nego to spada na vječni mir.
Nemoj dakle misliti da si polučio pravi
mir ako ne oćutiš nikakve poteškoće;
niti da je sve dobro onda ako nemaš
nikakvoga protivnika; niti da je sve
savršeno onda kad sve biva po tvojoj
volji.
A ne smatraj se nečim velikim ni kad si
veoma pobožan, ili se ugodno ćutiš; jer
se po tom ne prepoznaje pravi ljubitelj
kreposti, niti se u tome sastoji
napredak i savršenstvo čovjekovo.
Sluga:
4. U čemu je dakle, Gospodine?
Gospodin:
5. U tom da se svim srcem svojim predaš
u volju Božju; ne tražeći ono što je
tvoje ni u malom ni u velikom, ni sada
ni u vječnosti; tako da jednakim srcem
ustraješ zahvaljujući
Bogu i u sreći i nesreći važući sve
jednakom vagom.
Ako i postaneš tako jak i strpljiv u
nadi da budeš spreman u svome srcu još i
na veće patnje, kad ostaneš bez
unutarnje utjehe te se ne budeš pravdao
kao da ne bi smio ovo i ovoliko trpjeti,
nego mene u svim odlukama mojim
proglasiš pravednim i smatraš svetim:
onda hodaš istinskim i pravim putem
mira. I možeš se pouzdano ufati da ćeš
opet u slavi i radosti gledati moje
lice.
Pa ako dođeš do potpunog preziranja
samoga sebe, znaj da ćeš onda uživati
obilati mir koliko je to za života na
zemlji moguće.
Glava
26
O
uzvišenosti slobode duha, koja se
postizava više poniznim molitvama nego
učenjem
Sluga:
1. Gospode, to je značajka savršenoga
čovjeka da nikada ne odvrati dušu od
promatranja nebeskih stvari, i da
među mnogim brigama živi kao bez
brige, ne iz kakove lijenosti nego po
nekom pravu slobodnoga duha koji ne
prianja neurednom sklonošću uz nijedno
stvorenje.
2. Molim te, preblagi
Bože moj, sačuvaj me od briga ovoga
života da se odviše ne zapletem; od
mnogih potreba tijela da me ne zarobi
pohota, od svih duševnih zapreka da
slomljen nevoljama ne postanem
malodušan.
Ne kažem da me sačuvaš od onih stvari
koje svim srcem traži svjetska taština;
nego od ovih bijeda koje dušu sluge
tvojega pod skupnim prokletstvom
čovječanstva bolno opterećuju i
sprečavaju da ne može polučiti slobode
duha onoliko koliko bi to htio.
3. O Bože moj, neiskazana
milino, obrati mi u gorčinu svaku
tjelesnu utjehu koja me odvraća od
ljubavi prema vječnim dobrima i vabi na
nesreću k sebi pod vidom nekog
vremenitog veselja.
Neka me ne svlada, Bože moj, neka me ne
svlada tijelo i krv, neka me ne prevari
svijet i kratkotrajna slava njegova,
neka mi ne podmetne nogu đavao i njegova
lukavština.
Daj mi snage da se oduprem, strpljivosti
da podnosim, postojanosti da ustrajem.
Daj mi umjesto svih svjetovnih utjeha
ono preblago pomazanje duha tvoga, a
umjesto putene ljubavi ulij mi ljubav
prema imenu tvojemu.
4. Evo: jelo, pilo,
odijelo i sva ostala sredstva koja su
potrebna za uzdržavanje tijela, teret su
revnome duhu. Daj nam se umjereno
služiti takvim okrepama, a ne da se
zapletemo u njih od prevelike žudnje. Ne
smijemo svega odbaciti, jer moramo
podržavati život; ali tražiti više nego
što je potrebno i što više godi
zabranjuje nam sveti zakon; jer bi se
inače tijelo uzoholilo protiv duha.
Neka me dakle u tom, molim, ruka tvoja
ravna i poučava da ne prekoračim
granice.
Glava 27
Samoljubljenje nas
odvraća od najvišeg dobra
Gospođin:
1. Sinko„ moraš dati sve za sve i da
ništa ne bude tvoje.
Znaj da ti samoljublje više škodi nego
sve drugo na svijetu. Kako koju stvar
zavoliš i uzljubiš, tako ona više ili
manje prione uza te.
Ako tvoja ljubav bude čista, jednostavna
i sređena, onda te stvari neće zarobiti.
Nemoj žuditi za onim čega ne smiješ
imati; nemoj imati ono što ti može
smetati i lišiti te unutarnje slobode.
Čudno je da se svim srcem ne povjeriš
meni sa svime što možeš poželjeti ili
imati.
2. Čemu se izjedaš nepotrebnom
žalošću?
Zašto se umaraš suvišnim brigama?
Drži se moje volje i nećeš trpjeti
nikakve štete. Ako tražiš ovo ili ono, i
hoćeš biti sad ovdje, sad ondje, radi
svoje koristi i ugodnosti, nećeš nikada
biti miran ni bez brige, jer će se u
svakoj stvari naći kakav nedostatak i na
svakom će ti se mjestu tkogod protiviti.
3. Ne pomaže nam dakle ako koju stvar
stečemo ili umnožimo izvana, nego
naprotiv ako
je prezremo i s korijenom izbacimo iz
srca.
To pravilo ne vrijedi samo za blago i
bogatstvo, nego i za čast i za taštu
slavu, jer i sve to nestaje sa svijetom.
Položaj pruža malo zaštite ako ti manjka
revnost duha; i neće dugo potrajati
onaj izvanjski mir koji si stekao ako
nema pravoga temelja u raspoloženju
srca, to jest ako se ne osloniš na mene.
Vanjštinom se možeš promijeniti, ali ne
poboljšati. Jer kad se pruži prilika i
poslužiš se njome, naići ćeš na ono od
čega si bježao, čak i još više.
Molitva za očišćenje srca i za
nebesku mudrost
4. Utvrdi me, Gospode, po
milosti Duha Svetoga!
Podaj mi snage da ojačam u unutarnjosti
i da svoje srce lišim svake nepotrebne
brige i stiske, te da me ne zavedu razne
želje za bilokakvom nevrijednom ili
dragocjenom stvari; nego sve da
promatram kao prolazno i sebe kao
prolaznoga skupa s njima. Jer ništa nije
trajno pod suncem gdje je sve taština i
muka za dušu.
O kako je mudar koji tako gleda na
stvari!
5. Daj mi, Gospode, nebesku mudrost da
se naučim tebe nadasve tražiti i
nalaziti, nadasve osjećati i ljubiti, a
ostalo, po zakonu tvoje mudrosti,
shvatiti kako jest.
Daj da se razborito klonem laskavaca, a
strpljivo podnosim protivnika; jer je
velika mudrost ne dati se pokolebati od
svakoga vjetra riječi i ne poslušati
Sirenu koja laskajući vabi na zlo, onda
se sigurno hoda započetim putem.
Glava 28
Protiv klevetničkih jezika
Gospodin:
1. Sinko, neka ti ne bude teško ako neki
zlo misle o tebi te govore što ne bi
rado čuo. Ti
moraš još gore misliti o sebi i ne
smatrati nikoga slabijim od sebe. Ako
živiš kao unutarnji
čovjek, onda nećeš mnogo vagati riječi
koje lete. Nije mala mudrost šutjeti u
pravo vrijeme i dušom se obratiti k meni
pa se ne dati smesti ljudskim
prosuđivanjem.
2, Neka ne bude tvoj mir u ustima ljudi:
bilo naime da o tebi sude dobro ili zlo,
nisi ti zato postao drugi čovjek. Gdje
je pravi mir i prava slava? Zar nije u
meni! Tko ne teži za
tim da se ljudima svidi, i niti se ne
boji, da im se omrzi, taj će uživati
mnogo mira. Iz neuredne ljubavi i
taštoga straha rađa se sav nemir
srca i sva rastresenost sjetila.
Glava 29
Kako valja zazivati i slaviti Boga
kad navali kušnja
Sluga:
1. »Budi ime tvoje, Gospode,
blagoslovljeno do vijeka«, što si htio
da ova napast i nevolja dođe na mene. Ne
mogu joj izbjeći, nego se moram k tebi
uteći da me pomogneš i svedeš je na
dobro. Gospode, sad sam u nevolji i nije
dobro srcu mojemu, nego me mnogo muči
sadanja patnja. I sada, Oče ljubljeni,
što ću reći? Nahrupila je na me
tjeskoba. »Izbavi me iz ovoga časa«. Ali
zato dođoh u ovaj čas, »da se ti
proslaviš« kad budem veoma ponižen i kad
me ti oslobodiš. »Udostoj se, Gospode,
izbaviti me«, jer što mogu ja siromah
učiniti i kamo ću ići bez tebe? Daj mi,
Gospode, strpljivosti i ovaj put. Pomozi
me, Bože moj, i neću se bojati ma koliko
bio pritisnut!
2. I što ću međutim reći? »Gospode, neka
bude volja tvoja«. Ja sam zbilja
zaslužio biti u nevolji i teškoći.
Moram dakako trpjeti; i kamo sreće da
bih trpio strpljivo dok prođe oluja i
bude bolje.
A moćna je, Svemogući, ruka tvoja da i
ovu kušnju uzmeš od mene i ublažiš
njezin bijes te da posve ne podlegnem;
kako si i prije češće radio sa mnom,
Bože moj, milosrđe moje!
I što je meni teže, to je tebi lakše
»ova promjena desnice Svevišnjega«.
|
