Gospodin:
1. Sinko, ne možeš polučiti savršene slobode, ako se posve ne odrekneš samoga sebe. Sputani su, nisu slobodni svi sebičnjaci, ljubitelji samih sebe, lakomci, znatiželjnici i lutaoci, koji traže mekoputnost, a ne što je Isusa Krista; nego često snuju i kuju što ne može opstati.
Propast će naime sve što god nije rođeno od Boga.
Zapamti ovu kratku i savršenu riječ: Pusti sve i naći ćeš sve, ostavi se požuda i naći ćeš mir. O tome razmišljaj u srcu, i kad to ispuniš onda ćeš sve razumjeti.
 

Sluga:
2. Gospode, to nije posao jednoga dana niti igračka za djecu, nego je što više u to malo
riječi uključeno sve savršenstvo redovnika.
 

Gospodin:
3. Sinko, ne smiješ se odmah odvratiti niti postati malodušan kad čuješ za put savršenih: nego te baš to mora poticati na uzvišeniji život ili u najmanju ruku da željno uzdižeš za njim.
Kamo sreće kad bi bio takav i kad bi do toga došao da ne bi ljubio samoga sebe, nego kad bi skroz stajao meni na raspoloženju i onome koga sam ti postavio za poglavara: onda bi mi se veoma sviđao i cijeli bi tvoj život prolazio ti u radosti i miru.
Još moraš mnogo toga ostaviti; i ako se u svemu ne predaš potpuno meni, nećeš postići ono što želiš.
»Savjetujem ti da kupiš od mene žeženog zlata, da obogatiš«, to jest: nebesku mudrost
koja gazi sve što je nisko.
Pusti zemaljsku mudrost i svaku ljudsku i vlastitu samodopadnost.
 

4. Velim da ti valja kupovati ono što je prezreno namjesto onoga što se smatra dragocjenim i visokim u ljudskom životu.
Jer se čini da je većma prezrena i bezvrijedna i gotovo potpuno predana zaboravu prava nebeska mudrosti: ne misliti visoko o sebi, niti tražiti da se uzvisiš na zemlji. Nju mnogi ustima propovijedaju, ali sasvim drukčije žive. Ona je ipak dragocjeni biser, mnogima sakriven.

 

Glava 33

O nestalnosti srca i konačnoj nakani, koja mora smjerati na Boga

 

Gospođin:
1. Sinko, ne vjeruj svojoj sklonosti; sadašnja će se brzo promijeniti u drugu.
Dokle god živiš podložan si promjeni i protiv svoje volje: te si sad veseo, sad žalostan; sad smiren, sad smeten; sad pobožan; sad nisi pobožan; sad marljiv, sad lijen, sad ozbiljan, sad neozbiljan.
Ali nad ovom promjenljivošću stoji mudar i u duhu dobro poučen čovjek ne pazeći što u sebi osjeća, ili s koje strane puše vjetar nestalnosti, nego na to da sva nakana srca njegova dođe do pravog i željenog cilja.
Tako će naime moći ostati jedan i isti i postojan kad mu bezazleno oko nakane kroz tolika razna zbivanja bude nepokolebivo upereno na me.
 

2. Koliko pak oko nakane bude čistije, toliko ćeš ti postojanije hodati u raznim olujama.
Ali kod mnogih je potamnilo oko čiste nakane, jer ga brzo svraćaju drugamo ako naiđu na nešto u čemu bi mogli uživati.
I rijetko je naći koga posve slobodnoga od ljage vlastitog samoljublja.
Tako su nekoć Židovi došli u Betaniju k Marti i Mariji, »ne samo radi Isusa, nego i da vide Lazara«. Valja dakle očistiti oko nakane da bude bezazleno i pravedno i uperiti ga u mene iznad svega raznolikog u svijetu.

 

Glava 34

Onome koji ljubi, Bog je draži iznad svega i u svemu

 

Sluga:
1. Evo, Bože moj i sve moje! Što hoću drugo i što blaženije mogu poželjeti?
O mile i slatke riječi! Ali onome koji ljubi Riječ, a ne svijet i ono što je na svijetu. Bože moj i sve moje!
Pametnome je dosta rečeno. Ali često ponoviti milo je onome koji ljubi.
Jer kad si ti prisutan, sve postaje milo, a kad te nema, onda se sve gadi.
Ti umiruješ srce i donosiš veliki mir i svečano veselje. Ti daješ da o svemu dobro mislimo i u svemu tebe hvalimo, I bez tebe nam ništa ne može biti trajno milo; nego ako nam želi biti drago i sviđati nam se, potrebna je tvoja milost i mora se začiniti tvojom mudrošću.
 

2. Komu se ti sviđaš što mu se zapravo neće sviđati. A komu se ti ne sviđaš što mu može biti ugodno?
Ali ne razumiju tvoje mudrosti mudraci ovoga svijeta i oni koji vole putenost: jer se ondje skriva velika taština, a ovdje smrt.
A koji slijede tebe, prezirući svijet i mrtveći tijelo, za njih se može reći da su zaista mudri, jer prelaze od taštine k istini, od tijela k duhu,
Njima je draži Bog; i što god dobra ima u stvorenjima, sve to prenose na slavu svoga Stvoritelja.
Oh, različita je i to vrlo različna slast što je pruža Stvoritelj i stvorenje, vječnost i prolaznost, nestvorena svjetlost i svjetlost koja prima svjetlo od drugoga.
 

3. O vječno svjetlo koje nadilaziš svako stvoreno svjetlo! Sijevni munjom s visine da prožme svu nutrinu srca mojega.
Očisti, razveseli, prosvijetli i oživi duh moj i njegove moći da prionem uz tebe u radosnom zanosu.
O, kad će doći taj blaženi i željeni čas da me nasitiš svojom prisutnošću i da mi budeš sve u svemu. Dokle god mi to ne bude dano, neće biti ni potpunog veselja.
Još uvijek (nažalost) živi u meni stari čovjek još nije čitav razapet, nije još potpuno umro. Još uvijek jako vojuje protiv duha, pokreće unutarnje ratove i ne pušta kraljevstvo duše na miru.
 

4. Ali ti, koji »vladaš nad silom morskom i buku valova njegovih krotiš« ustani, pomozi 'mi!
»Rasprši narode, koji žele ratove«; satri ih snagom svojom. Pokaži, molim te, veličinu svoju i neka se proslavi desnica tvoja; jer nema nikakve druge nade niti utočišta za me, osim u tebi, Gospode Bože moj!

 

Glava 35

Nema sigurnosti od napasti u ovome životu

 

Gospođin:
1. Sinko, nikad nisi siguran u ovome životu nego dokle god živiš uvijek ti je potrebno duhovno oružje. Boraviš među neprijateljima i napadaju te s lijeva i s desna.
Ako se dakle ne budeš odasvud služio štitom strpljivosti, nećeš dugo biti bez rana. Osim toga, ako srca svoga ne utvrdiš u meni, s jedinim ciljem sve trpjeti radi mene, nećeš moći dugo podnositi toga bijesa, niti polučiti palmu blaženika.
Moraš dakle srčano proći kroz sve to i poslužiti se jakom rukom protiv zapreka. Jer pobjednik dobiva manu nebesku, a lijenčini preostaje velika bijeda.
 

2. Ako tražiš počinka u ovome životu, kako ćeš onda doći do vječnoga počinka?
Ne spremaj se na mnogi počinak nego na veliku strpljivost.
Traži pravi mir ne na zemlji nego na nebu; ne u ljudima niti u ostalim stvorenjima nego jedino u Bogu.
Iz ljubavi prema Bogu moraš sve rado pretrpjeti, naime napore i boli, kušnje, muke, tjeskobe, stiske, slabosti, nepravde, ogovore, ukore, poniženja, sramote, opomene i preziranja.
To daje snage; to dokazuje Kristovog borca; to plete nebesku krunu.
Ja ću dati vječnu plaću za kratak rad i beskrajnu slavu za prolaznu sramotu.
 

3. Misliš li da ćeš ti imati uvijek duhovnih utjeha prema svojoj volji?
Moji ih sveci nisu uvijek imali, nego mnoge poteškoće, i razne kušnje, i velika razočarenja.
Ali su sve strpljivo podnosili i više su se pouzdali u Boga nego u se: znajući da »nisu ništa muke ovoga života prema budućoj slavi«.
Zar bi ti htio odmah imati što su mnogi jedva polučili poslije mnogih suza i velikih napora?
»Čekaj Gospodina, junački se bori« i budi jak, nemoj malaksati, nemoj se odmetnuti, nego izloži postojano i dušu i tijelo za slavu Božju.
Ja ću ti najobilnije vratiti; ja ću biti s tobom u svakoj nevolji.