|
Knjiga treća
O unutarnjoj utjehi
Glava 30 - 35
Glava 30
O traženju Božje pomoći i
pouzdanju da ćemo opet zadobiti milost
Gospodin:
1. Sinko, ja sam Gospod, »zaštita u dan
tjeskobe«. Dođi k meni kad ti ne bude dobro.
Najviše sprečava božansku utjehu to što se kasno
daješ na molitvu.
Jer prije nego mene revno zamoliš, ti tražiš u
međuvremenu mnoge utjehe i tješiš se izvanjskim
stvarima. Stoga se događa da sve malo koristi
dok ne opaziš da sam ja onaj koji izbavljam one
što se ufaju u me, te da izvan mene nema sigurne
pomoći ni korisna savjeta ni trajnoga lijeka.
Nego, pošto si nakon oluje došao k sebi, oporavi
se u svjetlu smilovanja mojih; jer sam blizu
(govori Gospodin) da obnovim sve, ne samo
potpuno nego i obilato i dovoljno.
2. Zar je meni
išta teško? Ili ću biti sličan onome koji
govori, a ne čini? Gdje je vjera
tvoja ?
Stoj čvrsto i ustrajno. Budi odvažan i
hrabar junak, primit ćeš utjehu u svoje
vrijeme. Čekaj me, čekaj; doći ću i ozdravit
ću te.
Napast je koja te muči i lud je strah koji
te plaši. Čemu zabrinutost za ono što će
biti u buduće, osim da se još više žalostiš?
»Dovoljno je svakom danu njegova zla«. Ludo
je i beskorisno uznemirivati se ili veseliti
za budućnost, jer se ona možda nikada i neće
ostvariti.
3. Ali to je
ljudski: dati se zavarati takvim utvarama a
pogotovo je znak slaboga duha: dati
se tako lako zavesti došaptavnjem
neprijatelja. On se naime ne brine da li je
koga nasamario i prevario istinom ili lažju,
da li ljubavlju prema sadanjim stvarima ili
strahom pred budućim događajima.
Neka se dakle ne straši tvoje srce i neka ne
strepi. Vjeruj u me i imaj pouzdanje u moje
milosrđe.
Kad misliš da si daleko od mene, često sam
ti veoma blizu. Kad misliš da je gotovo sve
propalo, onda često postoji prilika da se
postigne dobitak.
Nije sve izgubljeno kad se dogodi što
protivno. Ne smiješ suditi po sadanjem
osjećaju niti tako shvatiti i primiti kakvu
poteškoću — odakle god — kao da je ponestalo
svake nade za spas.
4. Ne smatraj
se posve napuštenim, makar ti za neko
vrijeme pošaljem kakvu nevolju, ili
ti uskratim žuđenu utjehu; jer se tako ide u
kraljevstvo nebesko.
I bez sumnje više koristi i tebi i ostalim
slugama mojim da vas muče protivštine nego
da imate sve po volji.
Ja poznam skrivene misli; jer je veoma
korisno za tvoj spas da katkada ostaneš bez
utjehe, kako se ne bi možda uzoholio dobrim
uspjehom i kako se ne bi pokušao dopasti
samome sebi u onom što nisi. Što sam dao,
mogu oduzeti — i opet vratiti kad mi se
svidi.
5. Kad dadem,
moje je; kad uzmem, nisam uzeo tvojega; jer
je od mene »svaki dobar dar i svaki savršeni
poklon«. Ako pripustim na te poteškoću ili
kakvu god protivštinu, nemoj se ljutiti i
neka ne klone srce tvoje. Ja mogu brzo
pomoći i svaki jad pretvoriti u radost. Ali
sam ipak pravedan i svake hvale vrijedan kad
tako radini s tobom.
6. Ako prvo
misliš i ispravno gledaš, ne smiješ se
nikada radi neprilika tako malodušno
žalostiti, nego se, naprotiv, moraš radovati
i zahvaljivati. Dapače, već samo to što te
ne štedim, kad te šibam nevoljama, moraš
držati za veselje.
»Kao što je Otac ljubio mene, tako i ja vas
ljubim« rekao sam svojim dragim učenicima
koje dakako nisam poslao za velike vremenite
radosti nego za velike borbe, ne za časti
nego za prezir, ne za odmor nega za trud, ne
za počinak nego da donesu obilan plod u
strpljivosti. Sinko moj, upamti ove riječi!
Glava 31
Sve
stvoreno treba zanemariti da možemo naći
Stvoritelja
Sluga:
1. Gospode, veoma mi je potrebna još
veća milost ako želim doći onamo gdje mi
nitko i nijedan stvor neće moći smetati.
Jer, dokle god me nešto zadržava, ne
mogu slobodno letjeti k tebi.
Želio je slobodno letjeti onaj koji je
govorio: »Tko će mi dati krila kao u
golubice, i poletjet ću i počivati«. Što
je mirnije od nevinog oka? I što je
slobodnije od čovjeka koji ne želi
ničega na zemlji?
Valja se dakle izdići nad svako
stvorenje i potpuno napustiti samoga
sebe, biti duha i spoznati, da ti,
stvoritelju svega, nemaš ništa
zajedničkoga sa stvorenjima. I ako se
tko posve ne odijeli od svih stvorenja,
neće se moći slobodno baviti božanskim
stvarima.
Zato naime ima malo kontemplativnih
ljudi, jer se malo njih znade potpuno
otrgnuti od prolaznih stvari i
stvorenja.
2. Velika se milost traži
za to da digne dušu i ponese je iznad
nje. I ako ne bude čovjek
uzdignut duhom i slobodan od svakoga
stvorenja i posve sjedinjen s Bogom, što
god znao i što god imao, ne znači mnogo.
Dugo će biti malen i ostat će nisko tko
smatra velikim što drugo osim jedino
neizmjerno, vječno dobro.
I što god nije Bog, to nije ništa, i
moramo smatrati ništicom. Velika je
razlika između mudrosti prosvijetljena i
pobožna čovjeka i znanja đaka koji iz
knjiga uči. Mnogo je plemenitija ona
nauka koja dolazi odozgo od božanskog
nadahnuća nego ona koju stiče trudom
ljudski duh.
3. Ima ih mnogo koji žele
razmatrati, ali se ne trude da vrše ono
što je potrebno za razmatranje.
Velika je zapreka što se zaustavljamo
kod znakova i osjetnih stvari, a od
savršenog mrtvenja malo se što vidi.
Ne znam što je i kakav nas duh vodi i
što mislimo mi koji hoćemo da nas zovu
ljudima duhovnim, kad toliko truda i
veliku skrb ulažemo oko prolaznih i
bezvrijednih stvari, a o svojoj
nutarnjosti jedva kada potpuno sabrani
razmišljamo.
4. Nažalost, nakon što
smo se malo sabrali, odmah bježimo
van i svoja djela ne važemo savjesnim
ispitivanjem. Ne pazimo kamo smjeraju
naša čuvstva i ne plačemo gorko što je u
nas sve nečisto. »Jer je sve
čovječanstvo u svom djelovanju bilo
pošlo po zlu«, došao je opći potop.
Budući da je naša unutarnja težnja veoma
pokvarena, nužno se onda kvari i djelo
što iz nje izlazi kao znak pomanjkanja
unutarnjeg života. Iz čista srca
proizlazi plod čestita života.
5. Pitamo koliko je tko
naučio, ali ne prosuđujemo tako pomno
koliko tko pokazuje kreposti u radu.
Istražujemo da li je bogat, jak, lijep,
vješt ili dobar pisac, dobar pjevač,
dobar radnik; ali je li siromašan duhom,
je li strpljiv i blag, pobožan i
duhovan, o tome mnogi šute.
Narav gleda na ljudsku vanjštinu; milost
se zanima za unutarnjost. Prva se često
vara, dok druga se uzda u Boga da se ne
bi prevarila.
Glava 32
O samoodricanju i
svladavanju svake požude
Gospodin:
1. Sinko, ne možeš polučiti savršene
slobode, ako se posve ne odrekneš samoga
sebe. Sputani su, nisu slobodni svi
sebičnjaci, ljubitelji samih sebe,
lakomci, znatiželjnici i lutaoci, koji
traže mekoputnost, a ne što je Isusa
Krista; nego često snuju i kuju što ne
može opstati.
Propast će naime sve što god nije rođeno
od Boga.
Zapamti ovu kratku i savršenu riječ:
Pusti sve i naći ćeš sve, ostavi se
požuda i naći ćeš mir. O tome razmišljaj
u srcu, i kad to ispuniš onda ćeš sve
razumjeti.
Sluga:
2. Gospode, to nije posao jednoga dana
niti igračka za djecu, nego je što više
u to malo
riječi uključeno sve savršenstvo
redovnika.
Gospodin:
3. Sinko, ne smiješ se odmah odvratiti
niti postati malodušan kad čuješ za put
savršenih: nego te baš to mora poticati
na uzvišeniji život ili u najmanju ruku
da željno uzdižeš za njim.
Kamo sreće kad bi bio takav i kad bi do
toga došao da ne bi ljubio samoga sebe,
nego kad bi skroz stajao meni na
raspoloženju i onome koga sam ti
postavio za poglavara: onda bi mi se
veoma sviđao i cijeli bi tvoj život
prolazio ti u radosti i miru.
Još moraš mnogo toga ostaviti; i ako se
u svemu ne predaš potpuno meni, nećeš
postići ono što želiš.
»Savjetujem ti da kupiš od mene žeženog
zlata, da obogatiš«, to jest: nebesku
mudrost
koja gazi sve što je nisko.
Pusti zemaljsku mudrost i svaku ljudsku
i vlastitu samodopadnost.
4. Velim da ti valja kupovati ono što je
prezreno namjesto onoga što se smatra
dragocjenim i visokim u ljudskom životu.
Jer se čini da je većma prezrena i
bezvrijedna i gotovo potpuno predana
zaboravu prava nebeska mudrosti: ne
misliti visoko o sebi, niti tražiti da
se uzvisiš na zemlji. Nju mnogi ustima
propovijedaju, ali sasvim drukčije žive.
Ona je ipak dragocjeni biser, mnogima
sakriven.
Glava 33
O nestalnosti srca i konačnoj nakani,
koja mora smjerati na Boga
Gospođin:
1. Sinko, ne vjeruj svojoj sklonosti;
sadašnja će se brzo promijeniti u drugu.
Dokle god živiš podložan si promjeni i
protiv svoje volje: te si sad veseo, sad
žalostan; sad smiren, sad smeten; sad
pobožan; sad nisi pobožan; sad marljiv,
sad lijen, sad ozbiljan, sad neozbiljan.
Ali nad ovom promjenljivošću stoji mudar
i u duhu dobro poučen čovjek ne pazeći
što u sebi osjeća, ili s koje strane
puše vjetar nestalnosti, nego na to da
sva nakana srca njegova dođe do pravog i
željenog cilja.
Tako će naime moći ostati jedan i isti i
postojan kad mu bezazleno oko nakane
kroz tolika razna zbivanja bude
nepokolebivo upereno na me.
2. Koliko pak oko nakane bude čistije,
toliko ćeš ti postojanije hodati u
raznim olujama.
Ali kod mnogih je potamnilo oko čiste
nakane, jer ga brzo svraćaju drugamo ako
naiđu na nešto u čemu bi mogli uživati.
I rijetko je naći koga posve slobodnoga
od ljage vlastitog samoljublja.
Tako su nekoć Židovi došli u Betaniju k
Marti i Mariji, »ne samo radi Isusa,
nego i da vide Lazara«. Valja dakle
očistiti oko nakane da bude bezazleno i
pravedno i uperiti ga u mene iznad svega
raznolikog u svijetu.
Glava 34
Onome koji ljubi, Bog je draži iznad
svega i u svemu
Sluga:
1. Evo, Bože moj i sve moje! Što hoću
drugo i što blaženije mogu poželjeti?
O mile i slatke riječi! Ali onome koji
ljubi Riječ, a ne svijet i ono što je na
svijetu. Bože moj i sve moje!
Pametnome je dosta rečeno. Ali često
ponoviti milo je onome koji ljubi.
Jer kad si ti prisutan, sve postaje
milo, a kad te nema, onda se sve gadi.
Ti umiruješ srce i donosiš veliki mir i
svečano veselje. Ti daješ da o svemu
dobro mislimo i u svemu tebe hvalimo, I
bez tebe nam ništa ne može biti trajno
milo; nego ako nam želi biti drago i
sviđati nam se, potrebna je tvoja milost
i mora se začiniti tvojom mudrošću.
2. Komu se ti sviđaš što mu se zapravo
neće sviđati. A komu se ti ne sviđaš što
mu može biti ugodno?
Ali ne razumiju tvoje mudrosti mudraci
ovoga svijeta i oni koji vole putenost:
jer se ondje skriva velika taština, a
ovdje smrt.
A koji slijede tebe, prezirući svijet i
mrtveći tijelo, za njih se može reći da
su zaista mudri, jer prelaze od taštine
k istini, od tijela k duhu,
Njima je draži Bog; i što god dobra ima
u stvorenjima, sve to prenose na slavu
svoga Stvoritelja.
Oh, različita je i to vrlo različna
slast što je pruža Stvoritelj i
stvorenje, vječnost i prolaznost,
nestvorena svjetlost i svjetlost koja
prima svjetlo od drugoga.
3. O vječno svjetlo koje nadilaziš svako
stvoreno svjetlo! Sijevni munjom s
visine da prožme svu nutrinu srca
mojega.
Očisti, razveseli, prosvijetli i oživi
duh moj i njegove moći da prionem uz
tebe u radosnom zanosu.
O, kad će doći taj blaženi i željeni čas
da me nasitiš svojom prisutnošću i da mi
budeš sve u svemu. Dokle god mi to ne
bude dano, neće biti ni potpunog
veselja.
Još uvijek (nažalost) živi u meni stari
čovjek još nije čitav razapet, nije još
potpuno umro. Još uvijek jako vojuje
protiv duha, pokreće unutarnje ratove i
ne pušta kraljevstvo duše na miru.
4. Ali ti, koji »vladaš nad silom
morskom i buku valova njegovih krotiš«
ustani, pomozi 'mi!
»Rasprši narode, koji žele ratove«;
satri ih snagom svojom. Pokaži, molim
te, veličinu svoju i neka se proslavi
desnica tvoja; jer nema nikakve druge
nade niti utočišta za me, osim u tebi,
Gospode Bože moj!
Glava 35
Nema sigurnosti od napasti u ovome
životu
Gospođin:
1. Sinko, nikad nisi siguran u ovome
životu nego dokle god živiš uvijek ti je
potrebno duhovno oružje. Boraviš među
neprijateljima i napadaju te s lijeva i
s desna.
Ako se dakle ne budeš odasvud služio
štitom strpljivosti, nećeš dugo biti bez
rana. Osim toga, ako srca svoga ne
utvrdiš u meni, s jedinim ciljem sve
trpjeti radi mene, nećeš moći dugo
podnositi toga bijesa, niti polučiti
palmu blaženika.
Moraš dakle srčano proći kroz sve to i
poslužiti se jakom rukom protiv zapreka.
Jer pobjednik dobiva manu nebesku, a
lijenčini preostaje velika bijeda.
2. Ako tražiš počinka u ovome životu,
kako ćeš onda doći do vječnoga počinka?
Ne spremaj se na mnogi počinak nego na
veliku strpljivost.
Traži pravi mir ne na zemlji nego na
nebu; ne u ljudima niti u ostalim
stvorenjima nego jedino u Bogu.
Iz ljubavi prema Bogu moraš sve rado
pretrpjeti, naime napore i boli, kušnje,
muke, tjeskobe, stiske, slabosti,
nepravde, ogovore, ukore, poniženja,
sramote, opomene i preziranja.
To daje snage; to dokazuje Kristovog
borca; to plete nebesku krunu.
Ja ću dati vječnu plaću za kratak rad i
beskrajnu slavu za prolaznu sramotu.
3. Misliš li da ćeš ti imati uvijek
duhovnih utjeha prema svojoj volji?
Moji ih sveci nisu uvijek imali, nego
mnoge poteškoće, i razne kušnje, i
velika razočarenja.
Ali su sve strpljivo podnosili i više su
se pouzdali u Boga nego u se: znajući da
»nisu ništa muke ovoga života prema
budućoj slavi«.
Zar bi ti htio odmah imati što su mnogi
jedva polučili poslije mnogih suza i
velikih napora?
»Čekaj Gospodina, junački se bori« i
budi jak, nemoj malaksati, nemoj se
odmetnuti, nego izloži postojano i dušu
i tijelo za slavu Božju.
Ja ću ti najobilnije vratiti; ja ću biti
s tobom u svakoj nevolji.
|