Sluga:
1. »Govorit ću s Gospodom Bogom svojim, premda sam samo prah i pepeo«,
Ako se budem više cijenio, evo ti stojiš protiv mene; i istinsko
svjedočanstvo iznose moje opačine i ja ih ne mogu zanijekati.
Ako se pak ponizim i poništim, i napustim svako vlastito uzdizanje, i snizim
se u prah, što i jesam, onda će mi milost tvoja biti sklona, i svjetlo tvoje
bit će blizu srcu mojemu; i svako će cijenjenje samoga sebe, pa ma kako
maleno bilo, potonuti i nestati zauvijek u dolini moga ništavila. Tamo mi
pokazuješ mene što sam, što sam bio i kamo sam prispio, jer sam »ništica, a
ne znam«.
Ako budem prepušten sam sebi, evo ništavila i same bijede; ako se pak brzo
obazreš na mene, odmah postajem jak i ispunja me nova radost.
I veoma me čudi da me tako iznenada pridižeš i tako dobrostivo prigrljuješ
dok sam po sebi uvijek težim prema dolje.
2. To čini tvoja ljubav koja me pretječe bez ikakvih zasluga, i dolazi mi u
pomoć u tolikim
potrebama, čuvajući me također od teških pogibelji i izbavljajući me (da
pravo kažam) od nebrojenih zala.
Ljubeći naime sebe neuredno, upropastio same se; a tražeći samo tebe i
ljubeći te čistom ljubavlju — našao sam istodobno i sebe i tebe, i iz
ljubavi sam se snizio još dublje u ništavilo. Jer ti, preslatki, postupaš sa
mnom preko svake moje zasluge; i iznad onoga što se usuđujem nadati ili
moliti.
3. Budi blagoslovljen, Bože moj, jer premda sam nedostojan ikojega dobra,
ipak tvoja plemenitost i beskrajna dobrota nikad ne prestaje dobro činiti i
nezahvalnicima i onima koji su daleko zastranili od tebe.
Obrati nas k sebi da budemo zahvalni, ponizni i pobožni; jer ti si naš spas,
snaga i hrabrost naša.
Glava 9
Sve valja upraviti k Bogu kao posljednjem cilju
Gospodin:
1. Sinko, ja moram biti tvoj vrhovni i posljednji cilj ako zaista želiš biti
blažen.
Ova će nakana pročistiti tvoju sklonost, češće zlo usmjerenu na sebe i
stvorove.
Jer ako tražiš samog sebe bilo u čemu, odmah malakšeš i veneš.
Moraš dakle sve u prvom redu upraviti k meni, jer sam ja onaj koji je sve
dao.
Promatraj sve tako kako izvire iz najvišega dobra, i stoga valja sve svoditi
na mene kao na svoj izvor.
2. Od mene malen i velik, siromah i bogataš kao iz živog izvora crpu vodu
živu; i koji mi rado i drage volje služi, primit će milost za milost.
Tko se pak bude htio dičiti izvan mene ili uživati u kakvom ličnom dobru,
neće se utvrditi u pravom veselju, niti će porasti u svom srcu, nego će
doživjeti mnogostruku smetnju i stisku.
Ništa dakle dobra ne smiješ sebi pripisivati.
Niti pridijevati krepost kojemu čovjeku, nego sve pripisuj Bogu bez kojega
čovjek nema ničega. Ja sam sve dao, ja te čitavoga želim imati natrag, pa
tražim zahvalnost veoma strogo.
3. To je istina kojom se razgoni tašta slava.
I ako uđe u dušu nebeska milost i prava ljubav, neće biti onda nikakve
zavisti, niti stiske srca, niti će imati posla osobna ljubav.
Božanska naime ljubav pobjeđuje sve i jača sve sile duše.
Ako budeš pametan, onda ćeš se samo u meni radovati, samo u mene ufati; jer
»nitko nije dobar nego samo Bog« kojega moramo nadasve hvaliti i u svemu
blagoslivljati.
Glava 10
Kad prezremo svijet slatko je služiti Bogu
Sluga:
1. Govorit ću opet, Gospodine, i neću šutjeti; govorit ću u uši Boga svoga,
Gospodina svoga i Kralja svoga koji je na visini:
»O, kako je velika dobrota tvoja što je čuvaš za one koji te se boje!«
A što si istom za one koji te ljube? Što za one koji ti svim srcem služe?
Zaista je neiskazana milina promatrati tebe, a to dozvoljavaš onima koji te
ljube.
Time si mi najviše pokazao milinu svoje ljubavi što si me stvorio kad me
nije bilo; i kad sam lutao daleko od tebe, doveo si me natrag
da ti služim; i zapovijedio si mi da te ljubim.
2. O, izvore vječne ljubavi što ću reći o tebi?
Kako bih mogao zaboraviti tebe koji si se dostojao sjetiti mene, pa i nakon
što sam povenuo i uginuo? Učinio si milosrđe sluzi svojem preko svakog
očekivanja i iskazao mi prijateljstvo i milost iznad svake zasluge. Što ću
ti uzvratiti za tu milost? Nije naime svima dano da odrekavši se svega
ostave svijet i provode redovnički život.
Zar je velika stvar da služim tebi komu je dužno služiti svako stvorenje?
Ne smije mi se činiti velikom stvari služiti tebi; nego mi se čini očito
velikim i divljenja vrijednim da se dostojiš uzeti za slugu takvog siromaha
i nedostojnog čovjeka i pridružiti ga svojim dragim slugama.
3. Evo sve je tvoje što god imam i čime god ti služim. A ipak je obratno: ti
služiš više meni nego ja tebi.
Evo nebo i zemlja, koje si stvorio da služe čovjeku, stoje spremni i čine
svaki dan što god si zapovjedio.
Pa i to izgleda malo, jer si čak i anđele obradio za službu čovjekovu.
Sve pak ovo nadvisuje što si se ti sam udostojao služiti čovjeku i što si mu
obećao da ćeš mu dati samoga sebe.
4. Što ću ti dati za hiljade svih tih dobara?
Kamo sreće kad bih ti mogao služiti sve dane života svoga! Kamo sreće kad
bih ti mogao barem jedan dan dostojno služiti!
Zaista ti si dostojan svake službe, svake časti i vječne hvale.
Ti si zaista Gospodin moj, a ja siromašni sluga tvoj koji sam ti dužan svim
silama služiti, i nikada ne smijem prestati da hvalim tebe.
Tako hoću, tako želim; što god mi bude nedostajalo, to mi ti udostoji
nadopuniti.
5. Velika je čast i velika slava: tebi služiti i sve prezreti poradi tebe.
Dobit će naime veliku milost koji se svojevoljno podvrgnu tvojoj nadasve
svetoj službi. Naći će predivnu utjehu Duha Svetoga koji iz ljubavi prema
tebi odbace svaku tjelesnu nasladu.
Postići će veliku slobodu duha koji idu uskim putem radi imena tvoga i
napuste svaku svjetsku brigu.
6. O draga i mila službo Božja po kojoj čovjek zaista postaje slobodan i
svet!
O sveti staležu redovničke službe koja čovjeka čini jednaka anđelima, Bogu
ugodna, strašna đavlima, a svima vjernicima preporuke vrijedna!
O uvijek poželjna službo i vrijedna da se prigrli, kojom zaslužujemo najviše
dobro i postajemo dionici radosti koja će trajati bez kraja!
Glava 11
Valja ispitivati i obuzdavati želje srca
Gospodin:
1. Sinko, moraš još mnogo toga naučiti čega nisi do sada dobro naučio.
Sluga:
A šta je to, Gospodine?
Gospodin:
Da svoju želju uskladiš potpuno s mojom voljom; i da ne ljubiš samoga sebe
nego da željno težiš za ispunjenjem moje volje.
Želje te često raspaljuju i žestoko gone, ali ispituj se da li te više
potiče moja čast ili tvoja vlastita korist.
Ako sam ja uzrok tvoje odluke, onda ćeš biti posve zadovoljan što god
odredim; ako se pak tu skriva kakova osobna želja, eto to je ono što te
smeta i pritište.
2. Pazi dakle da se ne upireš odviše na želju koja se porodila, a da ne
pitaš mene; da se
ne bi možda poslije morao kajati, i da ti se ne ogadi ono što ti se spočetka
svidjelo i oko čega si kao dobra revnovao.
Ne valja naime odmah slijediti svaku sklonost koja se čini dobra; a niti
odmah bježati od protivne sklonosti.
Korisno je katkada obuzdavati se i u dobrim nastojanjima i željama, da
poradi silovitosti srca ne upadneš u rastresenost, da ne sablazniš druge kad
se ne držiš reda, ili pak da se odmah ne smeteš i ne kloneš ako ti se drugi
opru.
3. Kadšto se valja poslužiti silom i hrabro se oprijeti osjetnom nagonu, i
ne paziti na to
što bi tijelo htjelo, a što ne bi htjelo; nego valja više nastojati oko toga
da se makar i protiv volje podvrgne duhu.
I valja ga tako dugo obuzdavati i siliti na posluh dokle god ne bude spremno
na sve i dok se ne nauči biti s malim zadovoljno, a radovati se
jednostavnosti i ne mrmljati ako mu što ne prija.
