Glas ljubljenoga:
1. Milost pobožnosti moraš ustrajno
tražiti, željno prositi, strpljivo i
pouzdano očekivati, zahvalno primati,
ponizno čuvati, revno s njom sudjelovati
i Bogu prepustiti vrijeme i način
višnjega pohoda dok ne dođe.
Napose se moraš poniziti kad ćutiš malo
ili ništa pobožnosti u nutrini; ali ne
smiješ postati odviše malodušan niti se
neumjereno žalostiti.
Često Bog daje u jednom kratkom času što
je uskraćivao dugo vremena; daje katkada
na koncu što je u početku, kad smo ga
molili, odgađao da dade.
2. Kad bi se milost uvijek brzo davala i
dobivala čim se zaželi, ne bi to bilo
dobro za slaboga čovjeka.
Zato valja milost pobožnosti očekivati u
dobroj nadi i poniznoj strpljivosti.
Ipak pripiši sebi i svojim grijesima kad
se ne daje, ili također kad ti se
potajno oduzme.
Katkada je sitnica, koja milost sprečava
i sakriva; kad bi se to smjelo nazvati
sitnicom, a ne radije velikom stvari,
jer sprečava toliko dobro.
No ako to, bilo malo ili veliko, ukloniš
i savršeno svladaš, bit će ti što si
tražio.
3. Jer odmah, čim se svim srcem
predaš Bogu i ne tražiš ovo ili ono
prema svojoj volji ili htijenju, nego
se posve predaš njemu, polučit ćeš
sjedinjenje i mir; jer za ničim nećeš
imati tako jake težnje niti će ti se
dopadati kao što mile odluke božanske
volje.
Tko god dakle usmjeri svoju nakanu
bezazlenim srcem gore k Bogu i liši se
svake neuredne ljubavi ili sklonosti
prema bilo kojoj stvorenoj stvari, taj
će biti vrlo sposoban za primitak
milosti i dostojan dara pobožnosti.
Jer Gospod sipa tamo svoj blagoslov gdje
nađe prazne posude.
I što se tko savršenije odrekne niskih
stvari i što preziranjem više umre
samome sebi, toliko brže milost dolazi,
obilnije ulazi i više uzdiže slobodno
srce.
4. Onda će vidjeti i obilovati i čudit
će se i porasti će srce njegovo u njemu,
jer je ruka Gospodnja s njime, i on se
posve predao u ruke njegove dovijeka.
Evo tako će biti blagoslovljen čovjek
koji traži Boga svim srcem svojim i
»koji se ne oslanja u duši svojoj na
zlo«.
On primajući svetu Euharistij u
zaslužuje veliku milost božanskoga
sjedinjenja, jer ne gleda na vlastitu
pobožnost i utjehu, nego iznad svake
pobožnosti i utjehe na Božju slavu i
čast.
Glava 16
Kako moramo iznijeti Kristu svoje
potrebe i moliti njegovu milost
Glas učenikovi
1. O preslatki i preljubljeni Gospodine
Isuse, koga želim sada pobožno primiti,
ti poznaš slabost moju i nevolju koju
podnosim; u kolikim zlima i grijesima
ležim; kako sam često pritisnut,
napastovan, smeten i okaljan.
Dolazim k tebi radi lijeka i molim te za
utjehu i olakšanje.
Govorim onome komu je sve poznato, komu
je otvorena cijela moja nutrina i koji
me jedini možeš savršeno utješiti i
pomoći.
Ti znaš na kojim dobrima prije svega
oskudijevam i kako sam siromašan
krepostima.
2. Evo stojim pred tobom siromah i gol,
moleći milost i proseći za milosrđe.
Okrijepi gladnoga prosjaka svoga, ugrij
moju hladnoću ognjem ljubavi svoje,
prosvijetli moju sljepoću sjajem
prisutnosti svoje.
Pretvori mi sve zemaljsko u gorčinu; sve
što je teško i protivno da strpljivo
snosim, sve što je nisko i stvoreno da
prezirem i zaboravim.
Uzdigni srce moje k sebi u nebo i ne
pusti da lutam po zemlji.
Neka mi već odsada ti jedini budeš slast
dovijeka; jer si ti jedini moje jelo i
pilo, moja ljubav i veselje, moja slast
i sve dobro moje.
3. O, da bi me posve zapalio svojom
prisutnošću, spalio i u sebe pretvorio;
da postanem
jedan duh s tobom po milosti unutarnjeg
sjedinjenja i stapanju žarke ljubavi!
Ne dopusti da odem od tebe gladan i
žedan, nego postupaj sa mnom milosrdno
kao što si češće običavao divno raditi
sa svojim svecima.
Kakvo čudo ako bih se kroz tebe sav
pretvorio u oganj i nestao u sebi; kad
si oganj koji uvijek gori i nikada ne
prestaje; ljubav koja čisti srca i
prosvjetljuje razum!
Glava 17
Ožarkoj ljubavi i živoj želji primiti
Krista
Glas učenikov:
1. S najvećom pobožnošću i žarkom
ljubavlju, sa svom željom i žarom srca
želim te
primiti, Gospode, kako su te željeli primiti
mnogi sveci i pobožne osobe koje su ti
bile veoma drage radi svetosti života i
koje su gorjele od pobožnosti.
O Bože moj, vječna ljubavi, sve dobro
moje, srećo beskrajna! Želim te primiti
s najživljom željom i najvećim
poštovanjem koje je ikada koji svetac
imao ili mogao oćutjeti.
2. I premda nisam vrijedan da osjećam
svu onu pobožnost, ipak ti prikazujem
svu želju
svoga srca kao kad bih ja jedini imao
sve one predrage goruće želje.
No i sve što može pobožno srce shvatiti
i poželjeti, sve to tebi prinosim i
prikazujem s najvećim poštovanjem i
najdubljim žarom.
Ne želim ništa sebi pridržati, nego i
sebe i sve svoje svojevoljno i od srca
rado žrtvovati tebi.
Gospode Bože moj, stvoritelju moj i
otkupitelju moj, želim te primiti danas
s takvom željom, štovanjem, hvalom i
čašću, s takvom zahvalnošću,
dostojanstvom i ljubavlju, s takvom
vjerom, nadom i čistoćom kako te je
primila i žudjela za tobom Majka tvoja,
slavna Djevica Marija, kad je anđelu,
koji joj je navijestio tajnu
Utjelovljenja, ponizno i
pobožno govorila: »Evo službenice
Gospodnje, neka mi bude po riječi
tvojoj«.
3. Pa kao što je blaženi preteča,
najuzvišeniji od svetaca, Ivan
Krstitelj, u tvojoj prisutnosti radostan
klicao u Duhu Svetome, dok je još bio
zatvoren u materinoj utrobi; a poslije
gledajući Isusa, gdje ide među ljudima,
vrlo se ponizivši govorio s pobožnom
čežnjom: »Prijatelj zaručnikov, koji
stoji i sluša ga, veoma se raduje glasu
zaručnikovu«; tako se i ja želim
rasplarntiti velikim i svetim željama i
darovati samoga sebe tebi svim srcem.
Stoga ti prinosim i prikazujem za sebe i
sve, koji su mi se preporučili u
molitve, klicanja svih pobožnih srdaca,
duševna, ganuća i vrhunaravna
prosvjetljenja i nebeska viđenja, sa
svim krepostima i hvalama što su ih
ponavljali, ili ponavljaju sva stvorenja
na nebu i na zemlji; da te svi dostojno
hvale i dovijeka slave.
4. Primi moje želje, Gospode Bože moj, i
žudnje za beskrajnom hvalom i
blagoslivljanjem bez mjere; na što ti
imaš pravo prema množini neiskazane
svoje veličine.
To ti iskazujem i želim iskazati za sve
pojedine dane i časove vremena; i da ti
sa mnom zahvaljuju i hvale te, pozivljem
i zaklinjem molitvama i željama sve
nebeske duhove i sve tebi vjerne.
5. Neka te hvale svi narodi, plemena i
jezici; i sveto i od meda slađe ime
tvoje neka uvisuju uz najveće klicanje i
žarku pobožnost.
I tko god s poštovanjem i pobožnošću
služi, slavi i sa živom vjerom prima
tvoj Sakramenat, neka zasluži naći kod
tebe milost i milosrđe i neka smjerno
moli i za mene grešnika.
I kad se naužiju željene pobožnosti i
milog sjedinjenja, te divno okrijepljeni
odu od svetoga nebeskoga stola, neka se
udostoje sjetiti i mene siromaha.
Glava 18
Neka čovjek ne ispituje znatiželjno
tajne Sakramenta, nego ponizno
nasljeduje Krista, podvrgavajući svoj
razum svetoj vjeri
Glas Ljubljenoga:
1. Valja ti se čuvati znatiželjnog i
beskorisnog ispitivanja ovoga
najuzvišenijeg Sakramenta, ako nećeš da
potoneš u dubini sumnje.
»Tko istražuje veličanstvo Božje, bit će
smrvljen od slave njegove«. Više može
Bog učiniti nego li čovjek shvatiti.
Ne zabranjuje se ispitivanje istine
pobožno i ponizno, ako si spreman uvijek
prihvatiti pouku i trudiš se da se držiš
zdravog mišljenja Otaca.
2. Blažena jednostavnost koja pušta
teške putove istraživanja i hoda ravnom
i sigurnom
stazom zapovijedi Božjih.
Mnogi su izgubili pobožnost kad su
htjeli ispitivati previsoke stvari. Od
tebe se traži vjera i pošten život; a ne
duboki um, niti udubljivanje u tajne
Božje.
Ako ne razumiješ i ne shvaćaš što je
ispod tebe, kako ćeš shvatiti što je
iznad tebe?
Podvrgni se Bogu i podloži svoje
mišljenje vjeri, pa će ti se dati
svjetlo znanja ukoliko ti bude potrebno
i korisno.
3. Neki podnose teške kušnje radi vjere
i Sakramenta; no to ne valja pripisati
njima nego prije neprijatelju.
Nemoj se starati i nemoj raspravljati sa
svojim mislima, niti odgovaraj na sumnje
koje ti đavao narivava; nego vjeruj
riječima Božjim, vjeruj njegovim svecima
i prorocima pa će pobjeći od tebe opaki
neprijatelj.
Često veoma koristi kad sluga Božji
podnosi takve stvari.
Jer nevjernike i grešnike, koje đavao
ima već sigurno u vlasti, njih ne kuša;
ali pobožne vjernike kuša i muči na
razne načine.
4. Nastavi dakle s jednostavnom i
nedvojbenom vjerom i pristupi k
Sakramentu smjernim štovanjem.
I što god ne možeš razumjeti, mirno
povjeri Bogu.
Bog te ne vara; vara se onaj tko samome
sebi odviše vjeruje.
Bog hoda s priprostima, objavljuje se
poniznima, daje razumijevanje malenima;
on očituje misao čistim dušama, a
uskraćuje milost znatiželjnima i
oholima.
Ljudski je razum slab i može se
prevariti; prava se pak vjera ne može
prevariti.
5. Svaki um i svako naravno istraživanje
mora vjeru slijediti, a ne prethoditi
niti je lomiti.
Jer vjera i ljubav ovdje najviše
odsijevaju i na skriveni način djeluju u
ovom najsvetijem i najuzvišenijeon
Sakramentu.
Bog vječni i neizmjerni i beskrajne moći
čini velika i nedokučiva djela na nebu i
na zemlji; i ne mogu se istražiti divna
djela njegova.
Kad bi djela bila takva da ih ljudski um
može lako shvatiti, ne bi bila divna
niti bi se mogla nazvati neiskazanima.
