Glas učenikov:
1. Pouzdavajući se u dobrotu tvoju i veliko milosrđe tvoje, Gospode, pristupam bolestan k Spasitelju, gladan i žedan k Izvoru života, siromah Kralju neba, sluga k Gospodaru, stvorenje k Stvoritelju, tužan k svome blagom Tješitelju.
No odakle mi ta čast da dolaziš k meni? Tko sam ja da mi daješ samoga sebe?
Kako se usuđuje grešnik pojaviti pred tobom? I kako se ti udostojavaš doći k grešniku?
Ti poznaš slugu svojega i znaš da nema nikakva dobra u sebi radi kojega bi mu bio dobrostiv.
Priznajem dakle svoju bezvrjednost, priznajem tvoju dobrotu, hvalim blagost i zahvaljujem ti radi prevelike ljubavi.
Činiš naime to radi sebe, a ne radi mojih zasluga, da bolje spoznam tvoju dobrotu, da mi uliješ veću ljubav, i da mi na savršeniji način preporučiš poniznost.
Jer se dakle to sviđa tebi i jer si ti zapovjedio da tako bude, sviđa se i meni što se tako dostojiš činiti; i kamo sreće da se moja opakost ne bi tome opirala!
 

2. O preslatki i predobrostivi Isuse, koliko ti dugujemo poštovanje i zahvalnost, uz neprestanu pohvalu,  za primanje svetoga Tijela tvojega čijeg  dostojanstva nije  u  stanju  prikazati nijedan čovjek!
Ali što ću misliti kod ove Pričesti kad pristupam k Gospodinu svomu kojega nisam u stanju dostojno štovati, a ipak ga želim pobožno primiti?
Što ću misliti bolje i spasonosnije nego da se posve ponizim pred tobom i da uzdižem tvoju beskrajnu dobrotu prema meni?
Hvalim te, Bože moj, i uzdižem do vijeka. Prezirem sebe i podvrgavam se tebi do u dubinu bezvrijednosti svoje.
 

3. Evo ti si Svetac nad svecima, a ja izmet grijeha.
Evo ti se priklanjaš k meni, a ja nisam dostojan da pogledam k tebi.
Evo ti dolaziš k meni, ti želiš biti sa mnom, ti me pozivaš na svoju gozbu.
Želiš mi dati nebesku hranu i »kruh anđeoski« da jedem; doista ne drugi nego samoga sebe, živi kruh koji si sišao s neba i daješ život svijetu.
 

4. Evo odakle izvire ljubav i blagonaklonost odsijeva! Kakvu ti veliku zahvalnost i pohvalu dugujemo za to! O kako je spasonosna i korisna tvoja odluka kad si to ustanovio! Kako je mila i draga gozba kad sam sebe daruješ za hranu.
O kako je divno djelovanje tvoje, Gospode! Kako je silna tvoja snaga! Kako je neiskazana istina tvoja!
Jer si rekao i sve je stvoreno; i stvoreno je to što si zapovjedio.
 

5. Divna je i vjerodostojna istina a koja nadilazi ljudski um: da si ti, Gospode Bože moj, pravi Bog i čovjek, čitav sadržan pod neznatnim prilikama kruha i vina; i da te pričesnik jede, a ipak te ne istroši.
Ti, Gospodar svemira, koji nikoga ne trebaš, htio si da u svome Sakramentu stanuješ među nama. Sačuvaj neokaljanim srce i tijelo moje da vesele i čiste savjesti uzmognem češće obavljati tajnu i primati na svoj vječni spas što si ti odredio i ustanovio u prvom redu na svoju čast i trajni spomen.
 

6. Veseli se, dušo moja, i zahvaljuj Bogu na tako  plemenitom  daru  i   posebnoj   utjehi  što ti je ostavio u ovoj dolini suza.
Jer koliko god puta se spominješ ovoga otajstva i primaš Tijelo Kristovo, toliko puta obnavljaš djelo svoga otkupljenja i postaješ dionikom svih zasluga Kristovih.
Kristova se naime ljubav nikada ne umanjuje, i nikada se ne iscrpljuje veličina njegova smilovanja.
Zato se moraš pripraviti na to s uvijek novom obnovom duha, i veliko otajstvo spasenja usvajati pažljivim razmatranjem.
Mora ti se pričiniti tako velikim, novim i dragim, kad služiš ili prisustvuješ Misi, kao da je istoga dana Krist postao čovjekom sišavši prvi put u Krilo Djevice; ili kao da je viseći na križu trpio i umirao za spasenje ljudsko upravo sada.

 

Glava 3

Kako je korisno češto se pričešćivati

 

Glas učenikovi
1. Evo, ja dolazim k tebi, Gospode, da mi bude dobro po daru tvome i da se veselim na svetoj gozbi tvojoj što si je »dobrostivo pripremio siromahu«, Bože!
Evo, u tebi je sve što mogu i moram željeti; ti si spasenje i otkupljenje moje, nada i jakost, čast i slava.
»Razveseli dakle danas dušu sluge svoga, jer sam k tebi, Gospodine Isuse, podigao srce svoje«.
Želim te sada pobožno i s poštovanjem primiti; želim te uvesti u svoj dom da zaslužim sa Zakejem biti blagoslovljen od tebe i ubrojiti se među djecu Abrahamovu.
Duša moja žudi za tvojim Tijelom, srce moje želi se sjediniti s tobom.
 

2. Daj mi sebe i dovoljno mi je. Jer osim tebe ne vrijedi nikakva utjeha.
Ne mogu biti bez tebe; i bez pohoda tvoga nisam u stanju živjeti.
Zato moram često doći k tebi i primiti te kao lijek za svoj spas: da možda ne klonem na putu ako ostanem bez nebeske hrane.
Tako si naime ti, premilosrdni Isuse, propovijedajući puku i liječeći razne bolesti rekao nekoć: »Ne mogu ih otpustiti gladne da ne klonu na putu«.
Učini dakle sada tako sa mnom kad si ostavio sebe u Sakramentu za utjehu vjernicima.
Ti si naime slatka okrepa duše: i tko te bude dostojno blagovao, bit će dionikom i baštinikom vječne slave.
Meni, koji tako često padam i griješim, tako brzo omlitavim i klonem, to je zaista potrebno da se čestim molitvama i ispovijedima i primanjem tvoga svetog Tijela obnavljam, čistim i oduševljavam; da možda ne napustim svete odluke dulje vremena se uzdržavajući od Pričesti.
 

3. Srce je naime čovječje sklono na zlo od svoga početka« i ako ne pritekne u pomoć božanski lijek, čovjek brzo pada u gore opačine.
Sveta Pričest dakle odvraća od zla i jača u dobru.
Ako sam naime sada tako često nemaran i mlitav, kad se pričesćujem ili služim Misu, što bi bilo ako ne bih uzimao lijeka
Pa premda nisam svaki dan spreman niti za služenje dobro raspoložen, ipak ću si dati truda da primim božanske tajne u zgodno vrijeme i postanem dionikom tolike milosti.
Jer ovo je jedna od glavnih utjeha vjerne duše, dok je udaljena od tebe u smrtnome tijelu, da sjećajući se češće svoga Boga primi pobožnim srcem svoga ljubljenoga.
 

4. O divnog li sniženja tvoje blagosti prema nama! Da se ti, Gospode Bože, Stvoritelju i Oživljavatelju svih duhova, udostojiš doći k siromašnoj duši i s čitavim božanstvom i čovječjom naravi zasititi njezinu glad.
O sretnog li srca i blažene duše koja zaslužuje pobožno primiti tebe Gospodina svoga i napuniti se, primajući te, duhovnom radošću!
O kako velikoga Gospodina prima, kako dragoga gosta uvodi, kako miloga druga prihvaća, kako vjernoga prijatelja dočekuje, kako krasnoga i plemenitoga, nad sve druge, zaručnika grli, vrijednog ljubavi iznad svega što se može poželjeti!
Neka zašute pred licem tvojim, preslatki ljubljeni moj, nebo i zemlja i sav ures njihov; jer što god imaju hvale i uresa tvoj je milostiv dar, i nikada neće dostići slave imena tvojega čijoj »mudrosti nema granica«.

 

Glava 4

Mnoga dobra primaju oni koji se pobožno pričešćuju

 

Glas učenikov:
1. Gospodine Bože moj, preteci slugu svojega »blagoslovom svoje miline« da zaslužim pristupiti k tvomu divnom Sakramentu dostojno i pobožno.
Potakni srce moje da teži za tobom i izbavi me od teške mlitavosti. »Pohodi me spasenjem svojim« da okusim u duhu tvoju milinu koja se skriva kao u izvoru, u ovom Sakramentu.
Prosvijetli također moje oči da uzmognem promatrati toliko otajstvo; i ojačaj me da vjerujem u nj neslomljivom vjerom.
Ono je naime djelo tvoje, a ne ljudske moći; tvoja sveta ustanova, a ne ljudsko iznašašće.
Nitko naime nije (po sebi sposoban da shvati ili razumije ovo što nadilazi i samu anđeosku dubokoumnost.
Gdje ću dakle moći ja, nedostojni grešnik, prah i pepeo, raspravljati i razumjeti tako duboko sveto otajstvo?
 

2. Gospode, u bezazlenosti srca svojega, u dobroj čvrstoj vjeri, i po tvojoj zapovijedi pristupam k tebi s nadom i poštovanjem; i zaista vjerujem da si ti prisutan ovdje u Sakramentu, Bog i čovjek.
Ti dakle hoćeš da te primim i da se s tobom sjedinim u ljubavi.
Stoga (molim tvoju blagost i stoga prosim da mi dadeš za to posebnu milost: da se sav pretopim u tebe i prelijem ljubavlju, i da si ne priuštim više nikakve druge utjehe.
Ovaj naime najuzvišeniji i najvredniji Sakramenat spas je duše i tijela, lijek za svaku duhovnu slabost; u kom se liječe moje opačine, obuzdavaju strasti, svladavaju ili umanjuju kušnje, ulijeva veća milost, umnaža početna krepost, utvrđuje vjera, jača nada i ražaruje i raste ljubav.
 

3. Mnoga si naime dobra udijelio i sada još češće dijeliš u Sakramentu svojim miljenicima koji se pobožno pričešćuju, Bože moj, okrilje duše moje, obnavljatelju ljudske slabosti i darivaoče svake unutarnje utjehe.
Jer im ulijevaš veliku utjehu u raznim nevoljama i dižeš ih iz dubine vlastite malodušnosti k nadi tvoje zaštite; i nekom novom milošću ih iznutra jačaš i prosvjetljuješ: da se oni, koji su prije bili tjeskobni i osjećali se prije Pričesti bez oduševljenja, poslije okrijepljeni nebeskim jelom i pićem vide da isu se promijenili na bolje.
A to radiš razborito s tvojim izabranima zato da zbilja upoznaju i očito iskuse, kako su slabi sami po sebi i koliko dobra i milosti primaju od tebe.
Jer su sami po sebi hladni, tvrdi i bez pobožnosti; a po tebi zaslužuju da budu revni, veseli i pobožni.
Tko naime pristupajući ponizno k izvoru miline neće odatle ponijeti nešto miline?
Ili Iko stojeći uz jaki oganj neće se uza nj malo ugrijati?
A ti si uvijek pun i preobilan izvor, žarko goreći oganj, koji se nikad ne umanjuje.
 

4. Stoga, ako mi nije slobodno crpsti iz punine izvora, ni piti do sitosti, prislonit ću barem svoja usta na otvor nebeske cijevi da zahvatim odanle barem sitnu kapljicu te ugasim svoju žeđu i sasvim se ne isušim.
Pa ako još ne mogu biti sav nebeski i tako pun žara kao što su Kerubini i Serafini, pokušat ću barem dati se na pobožnost i pripremati srce svoje da postanem dionikom barem maloga plamička božanskog ognja, preko poniznoga primanja životvornog Sakramenta.
Što god mi pak nedostaje, dobri Isuse, presveti Spasitelju, nadoknadi dobrostivo i milostivo za me ti koji si se udostojio sve pozvati k sebi govoreći: »Dođite k meni svi, koji ste umorni i  opterećeni, i ja ću  vas  okrijepiti«.
 

5. Ja se doduše trudim u znoju lica svoga, muči me bol srca, pritišću me grijesi, uznemiruju kušnje, zapliću  i  tište mnoge  druge zle strasti »i nema ga tko bi mi pomogao«; nema ga tko bi me oslobodio i spasio, osim tebe, Gospode Bože moj, spasitelju moj, komu predajem sebe i sve svoje, da me čuvaš i dovedeš u život vječni.
Primi me na hvalu i slavu imena svoga, koji si svoje tijelo i krv spremio meni za jelo i pilo.
Daj, Gospode Bože, spasu moj, da s primanjem tvoga otajstva raste u meni težnja za pobožnošću.

 

Glava 5

O dostojanstvu Sakramenta i o svećeničkom staležu

 

 

Glava 6

Što treba činiti prije pričesti