|
|
|
|
|
|
|
Toma Kempenac: Nasljeduj Krista
u prijevodu kardinala Alojzija
Stepinca |
|
Knjiga četvrta
O Presvetom Oltarskom
Sakramentu
Glava 1 - 6
Pobožni poticaj na svetu pričest
»Dođite k meni svi
koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas
okrijepiti« govori Gospodin.
»Kruh koji ću ja dati, tijelo je moje, za život
svijeta«.
»Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje što se daje
za vas: ovo činite na moju uspomenu«.
»Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ostaje u
meni i ja u njemu«.
»Riječi koje sam vam govorio duh su i život«.
Glava 1
S kolikim
poštovanjem valja primati Krista
Glas učenikov:
1. Ovo su riječi tvoje, Kriste, vječna
Istino, makar nisu izrečene u isto
vrijeme, niti zapisane na jednom mjestu.
Jer su dakle tvoje i istinite, moram ih
sve primiti sa zahvalnošću i vjernošću.
Tvoje su i ti si ih izgovorio; a i moje
su također, jer si ih izrekao radi moga
spasenja.
Rado ih primam iz tvojih usta da se
dublje utisnu u moje srce.
Potiču me riječi tako blage, pune slasti
i miline, ali me plaše vlastiti grijesi
i odbija nečista savjest od primanja
tolikog otajstva.
Vabi me slatkoća tvojih riječi, ali me
pritište mnoštvo mojih opačina.
2. Zapovijedaš da s
povjerenjem pristupim k tebi ako želim
imati s tobom dio; i da uzmem hranu
besmrtnosti ako želim polučiti vječni
život i slavu.
»Dođite, veliš, k meni svi koji ste
umorni i opterećeni i ja ću vas
okrijepiti«.
O slatke li i prijateljske riječi u
ušima grešnika da ti, Gospode Bože moj,
bijednika i siromaha pozivaš na Pričest
presvetoga tijela svojega!
Ali tko sam ja, Gospode, da se usuđujem
pristupiti k tebi!
Evo, ni najviša te nebesa ne mogu
obuhvatiti; a ti veliš: dođite k meni
svi!
3. Što znači to preblago
sniženje i tako prijateljski poziv?
Kako ću se usuditi doći kad nisam
svjestan nikakvu dobru radi kojega bih
se mogao pouzdati?
Kako ću te uvesti u svoj dom kad sam
češće uvrijedio predobrostivo lice
tvoje?
Plaše se anđeli i arkanđeli, boje se
sveci i pravednici a ti kažeš: dođite k
meni svi!
Kad ne bi toga rekao ti, Gospode, tko bi
vjerovao da je istina?
I da ti ne zapovijedaš tko bi pokušao
pristupiti?
4. Evo, Noa pravedan muž,
trudio se sto godina na gradnji lađe da
bi se sa nekolicinom
spasio; a kako ću se ja moći pripraviti
za jedan sat da s poštovanjem primim
Stvoritelja
svijeta?
Mojsije, veliki sluga tvoj i poseban
prijatelj tvoj, načinio je kovčeg iz
neraspadljiva drva, te ga je obložio
najčišćim zlatom da bi u njemu pohranio
ploče zakona; a zar da se ja, gnjili
stvor, usudim tako lako primiti tebe
Zakonodavca i darovaoca života?
Salamon, najmudriji od kraljeva
izraelskih, gradio je na slavu imena
tvoga sedam godina veličanstveni hram; i
blagdan posvete njegove slavio je osam
dana: prinio je hiljade pomirnih žrtava
i zavjetni Kovčeg uz zvuk trube i
klicanje smjestio svečano na mjesto za
nj određeno.
A ja nesretnik i najbjedniji od ljudi,
kako ću te uvesti u svoj dom kad jedva
znadem pola sata pobožno provesti?
I kamo sreće kad bih barem jednom
dostojno sproveo i pola sata!
5. O Bože moj, koliko su
se oni trudili da omile tebi!
Jao, kako je malo što ja činim! Kako
brzo ispunim vrijeme kad se spremam na
Pričest!
Rijetko sam posve sabran, vrlo rijetko
bez bar malo rastresenosti.
A sigurno u spasonosnoj prisutnosti
tvoga Božanstva ne bi smjela doći na um
nijedna nepristojna misao, niti me
zaokupljati ikoje stvorenje, jer kanim
primiti pod krov ne anđela, nego
Gospodara anđela.
6. A ipak je vrlo velika
razlika između zavjetnog Kovčega sa
svojim sadržajem i između prečistog
Tijela tvojega sa svojim neizrecivim
krepostima; između onih zakonskih
žrtava, koje su označivale ono što će
doći, i između prave žrtve Tijela
tvojega koja nadopunjuje sve stare
žrtve.
7. Zašto dakle ne
usplamtim više za tvojom štovanja
dostojnom prisutnošću?
Zašto se ne spremam s većom brižljivošću
za primanje tvojih svetinja; kad su oni
sveti stari patrijarsi i proroci,
kraljevi i knezovi s cijelim narodom
pokazivali toliku pobožnu sklonost prema
službi Božjoj?
8. Vrlo pobožni kralj
David plesao je svim srcem pred kovčegom
Božjim, sjećajući se dobrocinstava nekoć
udijeljenih ocima; načinio je razna
glazbala i odredio da se radosno pjeva,
a i sam je s cijelim narodom često
pjevao uz citru, nadahnut milošću Duha
Svetoga; učio je narod izraelski svim
srcem hvaliti Boga i skladnim glasom na
pojedine dane blagoslivljati ga i
slaviti.
Ako se onda vršila tolika pobožnost i
ako su se sjećali božanske slave pred
zavjetnim Kovčegom, koliko sada štovanje
i pobožnost mora nadahnjivati mene i sav
kršćanski puk u prisutnosti Sakramenta,
u primanju preslavnoga Tijela Kristova?
9. Mnogi idu na razna
mjesta da posjete relikvije svetaca i
dive se kad čuju za njihova djela;
promatraju prostrane građevine crkava i
ljube svilom i zlatom omotane svete
kosti njihove.
A evo, ti si prisutan ovdje kod mene na
oltaru, Gospode Bože moj, Svetac nad
svecima, Stvoritelj ljudi i Gospodar
anđela.
Često se u posjećivanju tih
hodočasničkih mjesta očituje ljudska
znatiželja radi neviđenih još stvari, pa
se vraćaju kući, a da se nisu popravili
na kreposniji život, napose kad se radi
o površnom hodočašću bez pravog
skrušenja.
Ovdje si pak, u Sakramentu oltara, cio
prisutan, ti Bože moj, čovjek Isus
Krist: i tu se stiče obilati plod
vječnoga spasenja kad god te dostojno i
pobožno primamo. I na to nas ne navodi
nikakva površnost ni znatiželjnost ni
putenost, nego čvrsta vjera, pobožna
nada i iskrena ljubav.
10. O nevidljivi
stvoritelju svijeta, Bože, kako divno
postupaš s nama! Kako blago i milostivo
upravljaš sa svojim izabranima kojima
nudiš samoga sebe da te primaju u
Sakramentu!
To naime nadilazi svaki um; to privlači
napose pobožna srca i potpiruje čežnju.
Pravi naime tvoji vjernici, koji
odlučuju popraviti cijeli svoj život,
crpe često iz ovog presvetog Sakramenta
veliku milost pobožnosti i ljubav prema
kreposti.
11. O divne i tajanstvene
milosti Sakramenta koju poznaju samo
vjernici Kristovi, a nevjernici je i i
službenici grijeha ne mogu spoznati!
U ovom se Sakramentu daje duhovna milost
i obnavlja u duši izgubljena krepost; i
vraća se grijehom iznakažena ljepota.
Ova je milost katkada tolika da od
punine udijeljene pobožnosti ne samo
duh, nego i slabo tijelo osjeća da je
primilo veću snagu.
12. Moramo ipak veoma
žaliti i žalostiti se radi naše
mlitavosti i nemarnosti, da se ne
zanosimo većom željom za primanjem
Krista u kom je sva nada i zasluga onih
koji se spašavaju.
On je naime naše posvećenje i
otkupljenje; on je utjeha putnika i
vječni užitak svetaca.
Valja dakle veoma žaliti što se mnogi
tako malo brinu za ovo spasonosno
otajstvo koje razveseljuje nebo i čuva
čitav svijet.
Jao sljepoće i tvrdoće srca ljudskoga
što se ne brinemo više za tako
neiskazani dar, a i služeći se svaki dan
njime padamo u nemarnost.
13. Kad bi se naime ova
presveta tajna vršila samo na jednom
mjestu, te samo jedan svećenik na
svijetu obavljao pretvorbu, što misliš
kolikom bi željom bili ljudi obuzeti
prema onom mjestu i takvom svećeniku
Božjem, da bi mogli vidjeti kako se
obavljaju božanske tajne!
A sada su mnogi posvećeni za svećenike i
na mnogim se mjestima prikazuje Krist,
da se pokaže to veća milost i ljubav
Božja prema ljudima, koliko je sveta
Pričest više raširena po svijetu.
Hvala ti, Isuse dobri, vječni pastiru
koji si se udostojao nas siromahe i
prognanike okrijepiti dragocjenim
Tijelom i Krvlju svojom; te na primanje
ovih tajna pozvati nas nagovorom svojih
vlastitih usta govoreći: »Dođite k meni,
svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću
vas okrijepiti«.
Glava 2
U ovom se sakramentu
iskazuje čovjeku velika dobrota i ljubav
Božja
Glas učenikov:
1. Pouzdavajući se u dobrotu tvoju i
veliko milosrđe tvoje, Gospode,
pristupam bolestan k Spasitelju,
gladan i žedan k Izvoru života,
siromah Kralju neba, sluga k
Gospodaru, stvorenje k Stvoritelju,
tužan k svome blagom Tješitelju.
No odakle mi ta čast da dolaziš k
meni? Tko sam ja da mi daješ samoga
sebe?
Kako se usuđuje grešnik pojaviti
pred tobom? I kako se ti udostojavaš
doći k grešniku?
Ti poznaš slugu svojega i znaš da
nema nikakva dobra u sebi radi
kojega bi mu bio dobrostiv.
Priznajem dakle svoju bezvrjednost,
priznajem tvoju dobrotu, hvalim
blagost i zahvaljujem ti radi
prevelike ljubavi.
Činiš naime to radi sebe, a ne radi
mojih zasluga, da bolje spoznam
tvoju dobrotu, da mi uliješ veću
ljubav, i da mi na savršeniji način
preporučiš poniznost.
Jer se dakle to sviđa tebi i jer si
ti zapovjedio da tako bude, sviđa se
i meni što se tako dostojiš činiti;
i kamo sreće da se moja opakost ne
bi tome opirala!
2. O preslatki i predobrostivi
Isuse, koliko ti dugujemo poštovanje
i zahvalnost, uz neprestanu
pohvalu, za primanje svetoga Tijela
tvojega čijeg dostojanstva nije u
stanju prikazati nijedan čovjek!
Ali što ću misliti kod ove Pričesti
kad pristupam k Gospodinu svomu
kojega nisam u stanju dostojno
štovati, a ipak ga želim pobožno
primiti?
Što ću misliti bolje i spasonosnije
nego da se posve ponizim pred tobom
i da uzdižem tvoju beskrajnu dobrotu
prema meni?
Hvalim te, Bože moj, i uzdižem do
vijeka. Prezirem sebe i podvrgavam
se tebi do u dubinu bezvrijednosti
svoje.
3. Evo ti si Svetac nad svecima, a
ja izmet grijeha.
Evo ti se priklanjaš k meni, a ja
nisam dostojan da pogledam k tebi.
Evo ti dolaziš k meni, ti želiš biti
sa mnom, ti me pozivaš na svoju
gozbu.
Želiš mi dati nebesku hranu i »kruh
anđeoski« da jedem; doista ne drugi
nego samoga sebe, živi kruh koji si
sišao s neba i daješ život svijetu.
4. Evo odakle izvire ljubav i
blagonaklonost odsijeva! Kakvu ti
veliku zahvalnost i pohvalu dugujemo
za to! O kako je spasonosna i
korisna tvoja odluka kad si to
ustanovio! Kako je mila i draga
gozba kad sam sebe daruješ za hranu.
O kako je divno djelovanje tvoje,
Gospode! Kako je silna tvoja snaga!
Kako je neiskazana istina tvoja!
Jer si rekao i sve je stvoreno; i
stvoreno je to što si zapovjedio.
5. Divna je i vjerodostojna istina a
koja nadilazi ljudski um: da si ti,
Gospode Bože moj, pravi Bog i
čovjek, čitav sadržan pod neznatnim
prilikama kruha i vina; i da te
pričesnik jede, a ipak te ne
istroši.
Ti, Gospodar svemira, koji nikoga ne
trebaš, htio si da u svome
Sakramentu stanuješ među nama.
Sačuvaj neokaljanim srce i tijelo
moje da vesele i čiste savjesti
uzmognem češće obavljati tajnu i
primati na svoj vječni spas što si
ti odredio i ustanovio u prvom redu
na svoju čast i trajni spomen.
6. Veseli se, dušo moja, i zahvaljuj
Bogu na tako plemenitom daru i
posebnoj utjehi što ti je ostavio
u ovoj dolini suza.
Jer koliko god puta se spominješ
ovoga otajstva i primaš Tijelo
Kristovo, toliko puta obnavljaš
djelo svoga otkupljenja i postaješ
dionikom svih zasluga Kristovih.
Kristova se naime ljubav nikada ne
umanjuje, i nikada se ne iscrpljuje
veličina njegova smilovanja.
Zato se moraš pripraviti na to s
uvijek novom obnovom duha, i veliko
otajstvo spasenja usvajati pažljivim
razmatranjem.
Mora ti se pričiniti tako velikim,
novim i dragim, kad služiš ili
prisustvuješ Misi, kao da je istoga
dana Krist postao čovjekom sišavši
prvi put u Krilo Djevice; ili kao da
je viseći na križu trpio i umirao za
spasenje ljudsko upravo sada.
Glava 3
Kako je korisno češto se
pričešćivati
Glas učenikovi
1. Evo, ja dolazim k tebi, Gospode,
da mi bude dobro po daru tvome i da
se veselim na svetoj gozbi tvojoj
što si je »dobrostivo pripremio
siromahu«, Bože!
Evo, u tebi je sve što mogu i moram
željeti; ti si spasenje i
otkupljenje moje, nada i jakost,
čast i slava.
»Razveseli dakle danas dušu sluge
svoga, jer sam k tebi, Gospodine
Isuse, podigao srce svoje«.
Želim te sada pobožno i s
poštovanjem primiti; želim te uvesti
u svoj dom da zaslužim sa Zakejem
biti blagoslovljen od tebe i
ubrojiti se među djecu Abrahamovu.
Duša moja žudi za tvojim Tijelom,
srce moje želi se sjediniti s tobom.
2. Daj mi sebe i dovoljno mi je. Jer
osim tebe ne vrijedi nikakva utjeha.
Ne mogu biti bez tebe; i bez pohoda
tvoga nisam u stanju živjeti.
Zato moram često doći k tebi i
primiti te kao lijek za svoj spas:
da možda ne klonem na putu ako
ostanem bez nebeske hrane.
Tako si naime ti, premilosrdni
Isuse, propovijedajući puku i
liječeći razne bolesti rekao nekoć:
»Ne mogu ih otpustiti gladne da ne
klonu na putu«.
Učini dakle sada tako sa mnom kad si
ostavio sebe u Sakramentu za utjehu
vjernicima.
Ti si naime slatka okrepa duše: i
tko te bude dostojno blagovao, bit
će dionikom i baštinikom vječne
slave.
Meni, koji tako često padam i
griješim, tako brzo omlitavim i
klonem, to je zaista potrebno da se
čestim molitvama i ispovijedima i
primanjem tvoga svetog Tijela
obnavljam, čistim i oduševljavam; da
možda ne napustim svete odluke dulje
vremena se uzdržavajući od Pričesti.
3. Srce je naime čovječje sklono na
zlo od svoga početka« i ako ne
pritekne u pomoć božanski lijek,
čovjek brzo pada u gore opačine.
Sveta Pričest dakle odvraća od zla i
jača u dobru.
Ako sam naime sada tako često
nemaran i mlitav, kad se pričesćujem
ili služim Misu, što bi bilo ako ne
bih uzimao lijeka
Pa premda nisam svaki dan spreman
niti za služenje dobro raspoložen,
ipak ću si dati truda da primim
božanske tajne u zgodno vrijeme i
postanem dionikom tolike milosti.
Jer ovo je jedna od glavnih utjeha
vjerne duše, dok je udaljena od tebe
u smrtnome tijelu, da sjećajući se
češće svoga Boga primi pobožnim
srcem svoga ljubljenoga.
4. O divnog li sniženja tvoje
blagosti prema nama! Da se ti,
Gospode Bože, Stvoritelju i
Oživljavatelju svih duhova,
udostojiš doći k siromašnoj duši i s
čitavim božanstvom i čovječjom
naravi zasititi njezinu glad.
O sretnog li srca i blažene duše
koja zaslužuje pobožno primiti tebe
Gospodina svoga i napuniti se,
primajući te, duhovnom radošću!
O kako velikoga Gospodina prima,
kako dragoga gosta uvodi, kako
miloga druga prihvaća, kako vjernoga
prijatelja dočekuje, kako krasnoga i
plemenitoga, nad sve druge,
zaručnika grli, vrijednog ljubavi
iznad svega što se može poželjeti!
Neka zašute pred licem tvojim,
preslatki ljubljeni moj, nebo i
zemlja i sav ures njihov; jer što
god imaju hvale i uresa tvoj je
milostiv dar, i nikada neće dostići
slave imena tvojega čijoj »mudrosti
nema granica«.
Glava 4
Mnoga dobra primaju oni koji se
pobožno pričešćuju
Glas učenikov:
1. Gospodine Bože moj, preteci slugu
svojega »blagoslovom svoje miline«
da zaslužim pristupiti k tvomu
divnom Sakramentu dostojno i
pobožno.
Potakni srce moje da teži za tobom i
izbavi me od teške mlitavosti.
»Pohodi me spasenjem svojim« da
okusim u duhu tvoju milinu koja se
skriva kao u izvoru, u ovom
Sakramentu.
Prosvijetli također moje oči da
uzmognem promatrati toliko otajstvo;
i ojačaj me da vjerujem u nj
neslomljivom vjerom.
Ono je naime djelo tvoje, a ne
ljudske moći; tvoja sveta ustanova,
a ne ljudsko iznašašće.
Nitko naime nije (po sebi sposoban
da shvati ili razumije ovo što
nadilazi i samu anđeosku
dubokoumnost.
Gdje ću dakle moći ja, nedostojni
grešnik, prah i pepeo, raspravljati
i razumjeti tako duboko sveto
otajstvo?
2. Gospode, u bezazlenosti srca
svojega, u dobroj čvrstoj vjeri, i
po tvojoj zapovijedi pristupam k
tebi s nadom i poštovanjem; i zaista
vjerujem da si ti prisutan ovdje u
Sakramentu, Bog i čovjek.
Ti dakle hoćeš da te primim i da se
s tobom sjedinim u ljubavi.
Stoga (molim tvoju blagost i stoga
prosim da mi dadeš za to posebnu
milost: da se sav pretopim u tebe i
prelijem ljubavlju, i da si ne
priuštim više nikakve druge utjehe.
Ovaj naime najuzvišeniji i
najvredniji Sakramenat spas je duše
i tijela, lijek za svaku duhovnu
slabost; u kom se liječe moje
opačine, obuzdavaju strasti,
svladavaju ili umanjuju kušnje,
ulijeva veća milost, umnaža početna
krepost, utvrđuje vjera, jača nada i
ražaruje i raste ljubav.
3. Mnoga si naime dobra udijelio i
sada još češće dijeliš u Sakramentu
svojim miljenicima koji se pobožno
pričešćuju, Bože moj, okrilje duše
moje, obnavljatelju ljudske slabosti
i darivaoče svake unutarnje utjehe.
Jer im ulijevaš veliku utjehu u
raznim nevoljama i dižeš ih iz
dubine vlastite malodušnosti k nadi
tvoje zaštite; i nekom novom milošću
ih iznutra jačaš i prosvjetljuješ:
da se oni, koji su prije bili
tjeskobni i osjećali se prije
Pričesti bez oduševljenja, poslije
okrijepljeni nebeskim jelom i pićem
vide da isu se promijenili na bolje.
A to radiš razborito s tvojim
izabranima zato da zbilja upoznaju i
očito iskuse, kako su slabi sami po
sebi i koliko dobra i milosti
primaju od tebe.
Jer su sami po sebi hladni, tvrdi i
bez pobožnosti; a po tebi zaslužuju
da budu revni, veseli i pobožni.
Tko naime pristupajući ponizno k
izvoru miline neće odatle ponijeti
nešto miline?
Ili Iko stojeći uz jaki oganj neće
se uza nj malo ugrijati?
A ti si uvijek pun i preobilan
izvor, žarko goreći oganj, koji se
nikad ne umanjuje.
4. Stoga, ako mi nije slobodno
crpsti iz punine izvora, ni piti do
sitosti, prislonit ću barem svoja
usta na otvor nebeske cijevi da
zahvatim odanle barem sitnu kapljicu
te ugasim svoju žeđu i sasvim se ne
isušim.
Pa ako još ne mogu biti sav nebeski
i tako pun žara kao što su Kerubini
i Serafini, pokušat ću barem dati se
na pobožnost i pripremati srce svoje
da postanem dionikom barem maloga
plamička božanskog ognja, preko
poniznoga primanja životvornog
Sakramenta.
Što god mi pak nedostaje, dobri
Isuse, presveti Spasitelju,
nadoknadi dobrostivo i milostivo za
me ti koji si se udostojio sve
pozvati k sebi govoreći: »Dođite k
meni svi, koji ste umorni i
opterećeni, i ja ću vas
okrijepiti«.
5. Ja se doduše trudim u znoju lica
svoga, muči me bol srca, pritišću me
grijesi, uznemiruju kušnje, zapliću
i tište mnoge druge zle strasti »i
nema ga tko bi mi pomogao«; nema ga
tko bi me oslobodio i spasio, osim
tebe, Gospode Bože moj, spasitelju
moj, komu predajem sebe i sve svoje,
da me čuvaš i dovedeš u život
vječni.
Primi me na hvalu i slavu imena
svoga, koji si svoje tijelo i krv
spremio meni za jelo i pilo.
Daj, Gospode Bože, spasu moj, da s
primanjem tvoga otajstva raste u
meni težnja za pobožnošću.
Glava 5
O dostojanstvu Sakramenta i o
svećeničkom staležu
Glas Ljubljenoga:
1. Kad bi imao anđeosku čistoću
i svetost svetoga Ivana
Krstitelja, ne bi bio dostojan
primati ovaj Sakramenat, niti ga
prinositi u Misi.
Jer se nema pripisati zaslugama
ljudi da čovjek posvećuje i
prinosi Sakramenat Kristov i da
uzima za hranu anđeoski kruh.
Velika je to tajna i veliko je
dostojanstvo svećenika: kojima
je dano što nije dopušteno
anđelima.
Jer samo svećenici, valjano
zaređeni u Crkvi, imaju vlast
služiti Misu i posvećivati
tijelo Kristovo.
Svećenik je zaista zastupnik
Božji koji se služi riječju
Božjom po zapovijedi i ustanovi
Božjoj; a Bog je tu glavni
pokretač i nevidljivi izvršilac,
komu je sve podložno što god
zaželi, i komu se sve pokorava
što god zapovjedi.
2. Više dakle moraš vjerovati
svemogućem Bogu u ovom nadasve
uzvišenom Sakramentu, nego
vlastitom osjetu ili
kakvom vidljivom znaku.
Stoga valja pristupati k ovom
činu sa strahom i poštovanjem.
Pazi na sebe i misli kakva ti je
služba povjerena polaganjem
biskupovih ruku.
Evo, postao si svećenik i
posvećen si za služenje; nastoj
sada da vjerno i pobožno u svoje
vrijeme prinosiš žrtvu Bogu i da
budeš sam bez prikora.
Jer si nisi olakšao bremena,
nego si vezan čvršćim vezom
stege, i obvezan si na veće
savršenstvo svetosti.
Svećenik mora biti urešen svim
krepostima te drugima pružati
primjer čestitoga života.
Njegovo ponašanje nek ne ide
običnim i općenitim putovima
ljudi, nego neka se druži s
anđelima na zemlji.
3. Svećenik, obučen u sveto
odijelo, zamjenjuje Krista da
moli smjerno i ponizno Boga za
sebe i za sav puk.
Ima sprijeda i straga znak križa
Gospodnjega da se neprestano
sjeća muke Kristove.
Nosi pred sobom na misnici križ
da pažljivo gleda na trag
Kristov i nastoji ga ravno
slijediti.
Označen je križem iza sebe da
sve protivštine, od drugih
uzrokovane, snosi blago radi
Krista.
Nosi križ pred sobom da oplakuje
vlastite grijehe; iza sebe da
samilosno oplakuje i ono što su
drugi počinili, te da znade da
je određen za posrednika između
Boga i grešnika.
I ne smije omlitaviti u molitvi
i svetom prinošenju dokle god ne
zasluži isprositi milost i
milosrđe.
Kad svećenik služi Misu, Boga
časti, anđele razveseljuje,
Crkvu sazdava, žive pomaže,
mrtvima pribavlja mir; a samoga
sebe čini dionikom svih dobara.
Glava 6
Što treba činiti prije pričesti
Glas učenikov:
1. Kad promatram, Gospode,
tvoje dostojanstvo i svoju
nevrijednost veoma drhćem i
smeten sam u sebi.
Jer ako ne pristupim, onda
bježim od života; a ako se budem
nedostojno narinuo, nanosim
uvredu.
Što dakle da činim, Bože moj,
pomoćniče moj i savjetniče u
nevoljama?
2. Uči me ti pravome putu;
predloži mi kakvu kratku vježbu,
prikladnu svetoj Pričesti.
Korisno je naime znati kako
moram pobožno i s poštovanjem
pripraviti za tebe srce svoje,
da spasonosno primim tvoj
Sakramenat, ili dapače da
prinesem tako veličanstvenu i
božansku žrtvu.
|
|
------- |
|
Veritas, 20. veljače 2007. |
|
|
|


Magnificat anima
mea Dominum |
|
 |
|
MOLITVE
Naslovnica
Krunica - Ružarij
Križni put
|
 |
|
José
Luis Martin
Descalzo:
ISPOVIJEST MLADOG SVEĆENIKA
roman
U suradnji sa
izdavačkom kućom
UPT - U pravi trenutak Veritas je na
svojim stranicama u cijelosti objavio roman "Ispovijest mladog
svećenika" Joséa
Luisa Martina Descalza.
 |
|
 |
|
Herbert Madinger:
TEMELJI VJERE
Temeljni sadržaji i stavovi katoličke
vjere i crkve, za katolike da bolje upoznaju svoju vjeru i crkvu, za
nekatolike da bolje upoznaju najznačajniju pozitivnu snagu europske
i svjetske povijesti, sadašnjosti i budućnosti.
Cijeli tekst je objavljen na
stranicama Veritasa
Naslovnica |
|
 |
|
Toma Kempenac:
NASLJEDUJ KRISTA
Cijeli tekst je objavljen na
stranicama Veritasa
Naslovnica |
|
|
|
|
|
|
|
Veritas - Magnificat anima mea Dominum
- katolički magazin - 1999.-2008. - ISSN 1334-1367 -
Impressum
http://www.veritas.com.hr +
http://www.veritas.org.es -
Copyright © 1999.-2008. by Veritas

Glavni izvori vijesti:
Radio
Vatikan, HKR,
IKA,
CNA,
LifeSite, Kath.Net,
Kathpedia,
ACI Prensa,
Enciclopedia Católica,
ACI Digital,
H2O News

Veritas je pohranjen u digitalnom
arhivu
Nacionalne i sveučilišne knjižnice - This product includes PHP - Hosted by:
Nano promocija
|
|
|
|