|
Historijska znanost dodaje mnoge dokaze za to
da su Evanđelja napisana u prvom stoljeću, neka vjerojatno već prije
razorenja Jeruzalema 70. godine. Taj dokaz je radi toga toliko važan, jer je
na taj način bilo onemogućcnn stvaranje legende, pošto su Evanđelja
zabilježena još za vrijeme života očevidaca. Najinteresantnija proba na
dohvat ruke su fragmenti papirusa, koji su pronađeni u Egiptu. Radi se o
djelovima Ivanovog Evanđelja, koji su napisani oko 125. {papirus 52),
odnosno oko 150. (papirus 66). Samo Evanđelje mora prema tome biti bitno
starije.
Isto su tako i iskopavanja i
nalazi posljednjih decenija pokazala, da su u Evanđeljima potpuno vjerno opisane
gospodarske, političke, društvene i religiozne prilike za vrijeme života Isusa
Krista kao i prava životna sredina: novac za porez, desetina od metvice,
raznolikost religioznih uvjerenja kod farizeja, saduceja... Sve je to dokaz u
prilog tome da su Evanđelja stvarno morala nastati već u prvom stoljeću, jer je
taj milieu (sredina) godine 70. židovskim ratom netragom nestao, razoren.
Također i iz starokršćanskih
pisanih svjedočanstava možemo dokazati da su pojedina Evanđelja već mnogo prije
90. morala postojati: Didahe, vjerska knjiga ranokršćanskog doba citira već 30
mjesta iz Evanđelja i kaže četiri puta izričito: »Tako nalazimo zapisano u
Evanđelju Gospodinovom. - I papa Klement iz Rima poziva se na svoje pismo
Korinćanima (96. poslije Kr.) i navodi neka mjesta iz Evanđelja. Ignacije iz
Antiohije (umro 107. poslije Kr:) koristi u svojih sedam pisama posebno često
Ivanovo Evanđelje.
Imamo izričite izvještaje
o tome da su spisi Novoga Zavjeta napisani od očevidaca ili njihovih učenika.
Biskup Papija iz Hijerapolja u Maloj Aziji (umro 130. poslije Kr.) piše: »Matej
je zapisao na hebrejskom jeziku Gospodinove govore, a svaki ih je prevodio kako
je najbolje mogao.« Od Papije takođe znamo, da je Marko bio tumač i pratilac
Petrov i da je riječ i djela Gospodinova točno zapisao. - Također Muratorijski
fragment (oko 150. poslije Kr.) svjedoči da su Luka, odnosno apostol Ivan,
sastavljači Evanđelja. - Mučenik Justin (umro 165.) svjedoči o sva četiri
Evanđelja. — Biskup Irenej iz Liona (umro 202.) sabire konačno ove izvještaje.
On također svjedoči, da je Luka bio pratilac Pavlov i da je napisao Evanđelje,
koje je Pavao naviještao. Sastavljači (pisci) novozavjetnih spisa često puta
svjedoče da su sami očevici onoga o čemu su izvještavali. Tako na primjer piše
apostol Ivan u izvještaju o probadanju kopljem »Onaj koji je vidio, svjedoči i
njegovo je svjedočanstvo istinito.« (Iv 19,35) I u početku svog Evanđelja govori
Ivan: »I riječ je tijelom postala i nastanila se među nama. I mi smo promatrali
slavu njegovu...« (Iv 1,14) Također i u Otkrivenju koje se pripisuje apostolu
Ivanu i u prvoj Ivanovoj poslanici, priznaje sebe kao pisca očevica: »Što bijaše
od početka, što smo čuli, što smo svojim očima vidjeli, što smo promatrali i što
su naše ruke opipale o Riječi života ... mi smo ga vidjeli i svjedočimo za nj, i
navješćujemo vam život vječni...« (Iv I: 1,1) Isto se tako Petar poziva u svojoj
drugoj poslanici na to: »Uistinu, nismo vam navijestili moć i dolazak našega
Gospodina Isusa Krista držeći se lukavo izmišljene bajke, nego jer smo bili
očevici njegova (božanskog) veličanstva.« (II Petar 1,16) I Luka piše više puta
kao svjedok očevidac u Djelima apostolskim i to na mjestima u kojima govori u
»obliku — mi«.
Novi Zavjet je najviše prepisivana knjiga i najbolje prepisana knjiga svijeta!
Sačuvano nam je 3800 rukopisa. Oni se međusobno toliko točno slažu, da je samo
tisućiti dio (!) teksta varijantan, pa i ta mjesta su dogmatski bez značaja. -
Sa religioznom savjesnošću kršćani su nam prenijeli izvještaje o ONOME, za
što su polazili u smrt. |
