|
Rim – S. Sabina,
2. rujna 1985.
"Bijte
se u prsa
zbog
ljupkih polja,
plodnih
vinograda;
zbog
njiva naroda mojega
što
rađaju trnjem i dračem;
zbog
svih kuća veselih,
grada
razigranog.
Jer,
napuštena bit će palača, opustjet će bučni grad;
Ofel
i kula postat će
brlog
dovijeka –
bit
će radost divljim magarcima,
paša
stadima,
dok
se na nas ne izlije
duh
iz visina."
Izaija
32, 12-15
Vapaj proroka mogao je doći do usana
našeg svetog Oca, sv. Dominika u Languedocu, kao što dolazi do
mnogih od nas u svoje vrijeme. Zemlja je opustošena i treba ju
zaliti s Visina.
Dominikanska legenda o
Krunici – neplodna zemlja
Red je nastao u neplodnoj zemlji: među
podvojenim ljudstvom, s tijelom koje se bori protiv duha, s poniženim
ženama i životom prezrenim, bilo je nemoguće prihvatiti stvarnost
Riječi koja je postala tijelo, koja boravi među nama.
Postojao je samo jedan odgovor, i on
se mogao izraziti jednostavnim riječima:
"Zdravo…Gospodin je s
tobom… začet ćeš i roditi sina…" (Lk 1, 28-31).
Što god kritični povjesničari
rekli o legendi Krunice, ona je dokaz karizmatskog dara kojeg je
Crkva povjerila Redu propovjednika, dara koji moramo primjenjivati
zbog našeg zavjeta, zbog našeg zakonodavstva i zbog stalnih
naputaka Svete Stolice.
Legenda je, kao takva, vrijedna da je
se prisjetimo ovih dana obnovljenog podsjećanja na našu
propovjedničku službu: Nakon mnogo neplodnog rada, tradicija je
prihvatila da se Majka Božja ukazala Dominiku u šumi Bouconnea
blizu Toulousee:
"Ne čudite se što ste do sada
imali malo plodova svoga rada. Utrošili ste ga na neplodnu zemlju,
još nezalivenu rosom božanske milosti. Kad je Bog zaželio
obnoviti lice zemlje, počeo je šaljući joj plodonosnu rosu anđeoskog
pozdrava. Molite moju Krunicu koja se sastoji od stotinu i pedeset
Zdravo Marija, i imat ćete obilnu žetvu."
Istinsko posvećenje
Mariji
Ono postavlja Mariju u njen istinski
crkveni kontekst – čekajući je u neplodnoj zemlji sa
slomljenim, ranjenim i malim narodom Božjim. Nebeski Zdravo
Marijo dolazi joj prvi put; jer uistinu Zdravo Marijo
nije toliko uzdižuća molitva, nego prije silazeći božanski
blagoslov koji se prelijeva na sve ljudstvo. Marija stoji u pustinji
u ime cijelog čovječanstva, kako bi ono još jednom procvjetalo
kao ruža. Riječ upućena Mariji, upućena je svima: "Raduj
se… Gospodin je s Tobom." Ovdje, svi mi uzimamo
vodu s izvora spasenja, dok plodonosna kiša Zdravo Marije obnavlja
našu zemlju.
Škola molitve
Postoji zdrava raznolikost molitve
Krunice, jer je njena duga i bogata prošlost stvorila mnogo
pristupa: ima bogatu marijansku tradiciju, življenu u tisućama
marijanskih svetišta, u procesijama i obredima gdje je Marija
okrunjena za Kraljicu. Ona također ima i kristološko usmjerenje
kao "sažetak Svetog pisma"; ona je moćna govorna
molitva i višeznačna kontemplativna molitva. Može se moliti ili u
grupi, ili pojedinačno. Jednom riječju, Krunica (Ružarij) je škola
molitve, koja skrbi i za tijelo i dušu i duh.
Može se razmišljati o raznolikoj
zbirci kruničarskoj duhovnosti počevši sa glasovitim Alainom de
la Rocheom, Michaelom iz Lillea i Williamom Pepinom idući prema
modernim vremenima i prihvaćajući bogatstvo papinskog učenja i
neizrecivog bogatstva dominikanskih knjižnica, kao što je ona u
Santa Mariji Novelli u Firenci. Jedno od djela koje zaslužuje biti
posebno spomenuto je Le Triple Rosaire, oca Bernarda,
dominikanca koji je živio u sedamnaestom stoljeću, u Toulousei:
Otac Bernard razlikuje tri klasična
razdoblja u moljenju Krunice:
Krunica meditacije, ili ozbiljnog
razmišljanja …
Krunica intimnosti, ili gledanja u
ljubavi …
Krunica jedinstva, mirovanja u
Gospodinu i osluškivanja u srcu …
Mnogi, koji su ostavili molitvu
Krunice i koji nisu nastavili svoj duhovni razvoj, bili bi jako
iznenađeni otkrivajući ovu originalnu dinamiku. Voditelji Krunice
dobro bi postupili da se vrate ovim izvorima naše dominikanske baštine.
Metoda propovijedanja
Sveti Dominik je iznad svega Čovjek
knjige. Umjetnost bi ga mogla prikazati bez zrnaca ružarija,
ali nikada bez Svetog pisma. Dobro znana freska Izrugivani Krist u
samostanu sv. Marca u Firenzi, klasičan je primjer. Freska sadrži
glavne elemente propovijedi Krunice:
Glavnu temu Isusova božanstva,
predmet našeg razmišljanja i našeg propovijedanja. To je patnja,
već pobjedničkog Isusa sadašnjeg trenutka, sa snagom koja
još uvijek teče iz njegovih slavnih rana kako bi liječila njegov
narod.
Mariju, prvu i najveću
kontemplativku, koja je već savršeno zauzeta razmišljanjem o tim
stvari u svom srcu pozivajući istodobno Dominika da joj se pridruži.
Svetog Dominika, koji na
zastupajući, razmišlja o riječi Pisma i priprema se propovijedati
drugima. Fra Angelico ga portretira točno kako je Naša Gospa tražila
pet stotina godina kasnije u Fatimi, kada je rekla: "Pridruži
mi se u meditaciji o ovim otajstvima Krunice."
Evanđelje zavjetne mise Krunice,
koje imamo u starom misalu, je ono o sijaču i sjemenu, koje pada na
dobru i na lošu zemlju, završavajući izazovnim riječima Tebi
je dano da znaš otajstva Kraljevstva. To nas podsjeća na našu
zadaću propovijedanja i naglašava ulogu Krunice u našim
propovijedima.
U zlatno je doba Krunice bilo uobičajeno
započeti govoriti o životima Isusa i Marije prije propovijedi
otajstava kraljevstva. Obimne su knjige napisane o tekstu modernog Lekcionara,
naslovljene: Annualia i Festivalia, dajući cijeli
pregled Evanđelja. Ovo objašnjava staru mudru izreku: Krunica
je više način propovijedanja nego molitve (Rosarium magis est
modus praedicandi quam orandi)."
Ovdje je područje za proučavanje
tijekom budućih kongresa o Krunici, koji su se održali u nedavnoj
prošlosti. U međuvremenu bilo bi dobro proučiti analize
propovijedanja po metodi Krunice, koje su postavljene u Marialis
Cultus pape Pavla VI.:
"Krunica je evanđeoska molitva,
kao što je možda danas više nego u prošlosti vole definirati
pastiri i proučavatelji" (br. 44).
"Također se bolje shvatilo kako
uređeno i postupno odvijanje Krunice odražava sam način, kojim je
Božja Riječ, ulazeći po milosrdnom planu u ljudsku povijest,
ostvarila Otkupljenje…".
"Također je bilo upozoreno da
podjela otajstava Krunice na tri dijela, ne samo tijesno odgovara
kronološkom redu činjenica nego još posebno odrazuje shemu
prvotnog navješćivanja vjere te da otajstvo Krista stavlja pred naše
oči točno onako kako ga je zahvaćao sv. Pavao u poznatom himnu
poslanice Filipljanima, poništenje, smrt i uzvišenje (2,
6-11)" (br 45).
Sredstvo ozdravljenja
Rani propovjednici Krunice nisu se
bavili pukim propovijedanjem pobožnosti. Pazili su na Djela
apostolska: "A sad, Gospodine, pogledaj na njihove
prijetnje pa slugama svojim daj da posve neustrašivo navješćuju
riječ tvoju. Pruži ruku da se po imenu tvoga svetog Sluge Isusa
događaju ozdravljenja i čudesni znaci!" (Dj 4, 29,30).
Među klasičnim tekstovima njihova
propovijedanja bila je priča o ženi koja je bolovala od krvarenja.
Dotakla je Gospodina i osjetila snagu kako izlazi iz njega.
Ozdravljenja su bila stvarni dio djelovanja apostolata Krunice u
prijašnjim vremenima. Propovjednik bi držao zrnca i pozvao slušatelje
da u vjeri dotaknu Gospodina, kad bi zazvali ime Isusa u svakoj Zdravo
Mariji. Zrnca su, rekli bi, kao rese njegove odjeće. Ispružite
ruke i dohvatite ih u vjeri i ozdravit ćete.
Bernard iz Toulousee bi poticao članove
kruničarskih bratovština da čine ono što je bratovština iz
Milana radila, da se pomažu uljem iz svijeće koja gori pred
oltarom Krunice, često ponavljajući imena Isusa i Marije. Potrudio
se napisati riječi koje će koristiti sami laici kada budu
pomazivali uljem bolesne članove tijekom njihovih posjeta.
Španjolski apostol iz Nove Granade,
sveti Ljudevit Bertrand, daje slikoviti prikaz čuda koja su se
dogodila dok je on sam koristio zrnca koja je običavao stavljati
oko vrata bolesne osobe. Nakon njegova povratka u Valenciju, dao je
ružarij prijatelju i rekao mu da ga pažljivo čuva, jer je u
Indiji, ovaj ružarij liječio bolesne, obraćao grešnike, i
mislim, također, uzdizao mrtve u život.
U ovim danima ponovnog cvjetanja službe
liječenja, bilo bi nemarno od nas dominikanaca, neuspjeti u službi
liječenja Krunicom, koje je sastavni dio naše tradicije.
Bratovština vjere
Godine1486., kada je Michael iz
Lillea (Francois de Lille) obranio Bratovštinu Krunice u vrijeme
javne rasprave na Sveučilištu u Kölnu, Red propovjednika je
prihvatio koncept nasljedovanja u duhu, kao osnovu za pravu pobožnost
Krunice. Koliko god bilo nesigurno i nedokumentirano sudjelovanje
Reda sa samim Marijinim psaltirom, njegova briga za zajednicu, za
dijeljenje i potporu, oduvijek su bili dio tradicije Krunice.
Michael iz Lillea je često koristio
tekst Vulgate: Dijelim sa svima onima koji čuvaju tvoj
zakon, Psalam 118, 63, dok je Pepin citirao riječi oca rasipnog
sina: Sve što je moje, tvoje je… Članstvo u kruničarskoj
bratovštini značilo je više od upisa imena u registar i obećanja
da će se izmoliti određene molitve. Značilo je prihvaćati
autoritet starijeg brata, znati kako dati milosrdne darove svom
bratu ili sestri; kako im dati osjećaj slobode i ponuditi
prijateljstvo. Ubuduće će svi biti jedno i hodat će kao princ u
kraljevskoj kući. (Usp. Alanus Redivivus).
Apostolat male skupine
Ne možemo uspoređivati velike
bratovštine iz prošlosti, ali u naše vrijeme imamo pravu
eksploziju malih skupina Krunice širom svijeta. Jaki u vjeri i
povezani vezama ljubavi i službe, ove skupine pokazuju mnoge
kvalitete predanosti zajednici. Držeći se pojmova koje navodi Marialis
Cultus (br. 51), oni su naučili povezati u svoju molitvu četiri
elementa koja je spomenuo papa Pavao VI.: Sveto pismo, tišinu,
pjesmu i dijeljenje plodova njihovog razmišljanja. Bogatsvo
literature o meditaciji, i drugi materijal na temelju Svetog pisma
nastao je u ovim skupinama. Na mnogim su instancama pokušali
stvoriti svoju Krunicu oko Euharistije, koristeći tradicionalne
Isus-rečenice u svakoj Zdravo Mariji, kako bi od svoje
molitve stvorili duboku povezanost s Gospodinom.
Voditelji bratovština bi učinili
dobro kada bi ohrabrili i pomogli ovim skupinama i zauzvrat naučili
mnogo od njih. Na mnogim instancama bilo bi moguće, u skladu sa
odredbama Apostolske konstitucije pape Lava XIII., pozvati skupinu
da se priključi zakonski konstituiranoj bratovštini određenog
područja.
Iznošenje tekućih
problema
U kontekstu apostolata malih skupina,
kao i u kontekstu propovijedi koje moraju ići uz bilo koji istinski
apostolat dominikanske Krunice, mnogi tekući problemi mogu se riješiti.
Ranjeni mogu doći zbog ozdravljenja.
Dobro je znati da mnogi naši dominikanski prijatelji ponovo koriste
ružarij, kao što je činio sveti Ljudevit Bertrand; duh svetog
Martina koji je hodao sa zrncima u jednoj ruci, a kruhom u drugoj,
još je uvijek živ. Čujemo da žene bivaju utješene i ojačane,
kao i žene iz Evanđelja, kad otkriju da snaga proizlazi iz
otajstava Isusovih, danas kao i u vrijeme kada je Gospodin hodao
zemljom u tijelu.
Ohrabrujuće je primijetiti da tamo
gdje socijalne i političke ideologije ne uspijevaju, istinska pobožnost
Božjeg naroda donosi prosvjetljenje i snagu. Istinska bratovština
Krunice u naše se vrijeme očituje kao još jedno iskustvo sobe
na katu, dok muškarci, žene i mala djeca opet čekaju s
Marijom i učenicima da se izlije Duh Sveti, sa svim darovima i
plodovima tog istog Duha.
Zaključak
Generalni promotor Krunice imenovan
je u Kuriji, i svi regionalni promotori su zamoljeni da budu s njim
u vezi. Nadamo se da će postojati i ko-ordinartori za glavne jezične
skupine, koji će mu pomoći i djelovati kao pomoćnici u svojim
skupinama.
Bilo bi dobro kad bi strukture za
unapređenje Krunice mogle biti oživljene u svjetlu novih iskustava
molitvenih pokreta u današnjem svijetu. Je li model kruničarskog
ureda prikladan za novu ulogu laikata, i rast zajednica koje se
zavjetuju? Čujemo da svećenici, crkvenjaci i laici stvaraju pomoćne
molitvene zajednice za Krunicu, sa svojim različitim službama.
Njih treba poticati i omogućiti im da osnuju pravu Bratovštinu
Krunice u duhu našeg vremena.
Dominikanski odgoj ne smije zapustiti
bogatu baštinu Reda s obzirom na povijest i duhovnost Krunice. Ona
bi trebala omogućiti studentu da poveže svoja proučavanja,
posebno studij Svetog pisma, mistične teologije i propovijedanja sa
budućim apostolatom Krunice. Imajući na umu upućivanje na Krunicu
prema novom kodeksu Kanonskog prava, moramo biti prvi u primjeni
ovih pravila.
Bilo bi prikladno prisjetiti se
izuzetnog pisma, naslovljenog na bivšeg Učitelja Reda, koji je
napisao papa Pio XI. On je 7. ožujka 1934. napisao:
Može se ispravno reći da je
Marijina Krunica počelo i temelj na kojem počiva sam Red sv.
Dominika, radi usavršavanja života svojih članova i postizanja
spasenja drugih.
Fr. Damian Byrne, O.P.
|
