|
Prirodna znanost
postala je vladajuća znanost svijeta. Pomoću tehnike čovjek je
postao kralj svijeta.
Metoda suvremene prirodne nauke bila je potpuno nova:
eksperiment. Špekulacije i fantaziranja nisu više imali mjesta u
prirodnoj znanosti. Od sada uzimamo u obzir samo ono, što se
eksperimentima može egzaktno promatrati. Na taj je način trebalo
utvrditi zakonite veze i na temelju prirodnih zakona ustanoviti
predviđanja za budućnost. Egzaktnost prirodne znanosti toliko je
fascinirala da je od tada i za buduće vrijedna kao jedina prava
znanost. Ali svaka nova mogućnost također je i nova kušnja.
Kušnja glasi: »Vjerujem još samo u ono, što se
prirodoznanstvenim eksperimentima može pozitivno utvrditi:
mjerenjem, brojanjem, određivanjem težine ...« (Pozitivizam).
Prirodna znanost podliježe toj opasnosti kada naviješta: sve
ono, što ne možemo pozitivno eksperimentima utvrditi, ne
brojimo, to ne postoji. Posljedice takvog shvaćanja bile su
katastrofalne. Od sada se negiraju sve nevidljive stvarnosti,
sve, što je spoznatljivo samo unutrašnjim iskustvom: duša,
dužnost, odgovornost, duh, vječnost, Bog. Jer sve te stvari
(bića) nije bilo moguće staviti na stol za eksperimentiranje i
radi toga ih više ne prihvaćamo. Poricalo se u biologiji sve,
što nadilazi fizikalno-kemijsko, sve duhovno, sve što je puno
plana, smisla. Vjerovalo se, da sve u prirodi treba shvatiti
mehanički (kao stroj).
Današnja je znanost ponovo pronašla smisao za ono što se ne može
predstaviti, za nevidljivo, čak i za ono što se ne može spoznati
pomoću eksperimenta. Primjer za to: svjetlost se pokazuje s
jedne strane u eksperimentu kao materija, a s druge, pak, strane
kao valna pojava. Ali što je zapravo svjetlost? Max Planck kaže:
»Stvarnost je iza onog što se može predstaviti.« Prirodna se
znanost danas navikla na to da se u svim posljednjim stvarima
sudara s nečim što je neshvatljivo. Svuda tamo gdje prodiremo do
korijena, otkazuje naša predstava, naše shvaćanje: što je
svjetlost, valovi, djelići? Što je materija? Što je energija?
Što je elektricitet? Što je život? Prirodna se znanost već
poodavno odrekla zahtjeva, da istinito može biti samo ono, što
si možemo predočiti. Danas ona zna: I ono što se ne može
predočiti postoji stvarno! - Ne možemo si predočiti: što je
elektron stvarno. Elektron nema protežnost, mogućnost
proširivanja, niti boju, niti težinu, niti mjesto, niti brzinu.
Možemo ga opisati samo pomoću analogija ili matematičkim
jednadžbama. Isto si tako ne možemo predočiti, da se materija
može isijavati u elektromagnetskim valovima i da se i obrnuto iz
valova može dobiti materija. Ponovo smo naučili osjećati
strahopoštovanje pred onim, što ne možemo shvatiti
eksperimentom, a što ipak postoji.
Čak i suvremena biologija ponovo priznaje duh, koji se krije u
živom, višu inteligenciju, koja je ovdje na djelu. Već životni
procesi u jednom jednostaničnom biću u svojoj finoći i bogatstvu
su nepredočivo uređene komplikacije.
Nasuprot tome su svi uređaji i aparati, čak su i novi američki
računarski strojevi, koji u sekundama izvode računske operacije
za koje su ljudima potrebne godine, naivno jednostavne prema
živom biću (profesor Dessauer). Tu se krije plan, a iza njega je
duh.
Pozitivizam moderne prirodne znanosti poricao je Boga, jer ga ne
vidimo, ne možemo staviti na stol za eksperimentiranje, niti
shvtiti. Ali danas se znanost ponovo susreće sa onim što je
nevidljivo. Stoga je opet sklona da vjeruje i u sve nevidljivo,
što spoznajemo iz svog vlastitog unutarnjeg iskustva: dužnost i
odgovornost, duh i duša, vječnost i Bog.
|
