|
Suprotno
općeraširenim pogrešnim shvaćanjima, redovničke zajednice nisu
sastavljene od pjevuckavih svećenika, prepredenih časnih sestara i
mušičavih crkvenih dama spremnih da vas udare po prstima.
U našoj
neumjerenoj, medijima rukovođenoj kulturi, javno mišljenje može
postati iskrivljeno kada poznati film, televizija ili časopisi
promiču staromodni stereotip redovničkog života. Uz neke iznimke,
pouzdani medijima-nadahnuti model redovničke osobe je ili ogorčena
žena u širokom habitu koja škljoca zglobovima prstiju ili otupjeli
stari muškarac u talaru koji šeće pogrbljen i nešto mrmlja na jeziku
koji je odavno mrtav.
Kao mladi ljudi, potaknuti na življenje redovničkog života,
susretali smo ovakve portrete, zajedno s mnoštvom drugih, ne samo
pogrešnim nego također i potencijalno opasnim za budućnost
redovničkog života. Mnogo mladih ljudi ni ne pomišlja o redovničkom
životu zbog pogrešnih predodžbi koje skupljaju iz različitih izvora,
uključujući i katoličke. Mi bismo htjeli raskrinkati osam mitova o
redovničkom životu i ilustrirati ljepotu, zadovoljstvo i psihološko
zdravlje koje netko potencijalno može pronaći u ovom jedinstvenom
životnom stilu.
PRVI MIT:
Redovničke zajednice izumiru
Čuvši ovaj mit, ne
možemo pomoći a da se ne prisjetimo scene iz filma «Carstvo uzvraća
udarac (Zvjezdani ratovi)» kada duh Bena Obi-Wan Kenobija objašnjava
mudracu Yodiju da je mladi Luke Skywalker njihova jedina nada,
posljednji od nekad moćne i glasovite grupe. Iako je broj redovnika
i redovnica u opadanju, za razliku od sredine dvadesetog stoljeća
kada je rastao, većina redova funkcionira bolje od Jedi vitezova!
Postoji na stotine muških i ženskih redovničkih zajednica. Svaka od
njih ima svoju osobitu karizmu – ili duhovnost – i mnoge još primaju
svake godine nove članove. Iako neke redovničke zajednice izumiru,
druge napreduju. Redovništvo je opstalo stoljećima, prolazeći kroz
razdoblja rasta i opadanja, i nastavit će i dalje živjeti ako se
pravilno prilagode potrebama crkve i svijeta.
DRUGI MIT: Sestre
predaju po školama, a svećenici govore Misu
Redovničke
zajednice znaju da su ljudska bića rođena s mnoštvom darova od Boga.
Jedan od ciljeva redovničkog života jest odrediti kako darovi
pojedinca mogu biti iskorišteni u služenju Bogu i crkvi.
Pokušavajući postaviti ljude na mjesta za koja nisu pripremljeni ili
za koja nemaju talenta, to ne predstavlja put ka slavljenju Boga.
Dok su poučavanje i predsjedanje Euharistijom dvije važne službe
povjerene muškarcima i ženama koji žive redovnički život, postoje na
stotine drugih načina kako služiti. Unutar redovničkog staleža
nalaze se liječnici, pravnici, ekonomisti, pisci, upravitelji,
arhitekti, inženjeri, znanstvenici, umjetnici i glumci. Redovništvo
je način življenja, a ne smjernica za posao.
TREĆI MIT:
Polaganje zavjeta siromaštva, čistoće i poslušnosti je strano
Za pretpostaviti je
da siromaštvo, čistoća i poslušnost neće vjerojatno umanjiti
slušanost liste Top 10 Davida Lettermana, kao jedan od načina dobrog
provoda. Ali postoji bogatstvo u ovim zavjetima koje se obično
izgubilo u općepogrešnim shvaćanjima. Redovnički zavjeti, poput
zavjeta ženidbe, služe kao sredstvo ka većem konačnom cilju. Tri
sveopća zavjeta siromaštva, čistoće i poslušnosti dozvoljavaju nam
da služimo širokom sloju ljudi. Zavjeti osiguravaju slobodu koja nam
dopušta angažirati se u svijetu na poseban način, manje ograničeni
materijalnim poslovima, obiteljskim obvezama, pa čak i našim osobnim
interesima. Nadalje, zavjeti služe kao protukulturalno
svjedočanstvo, osobito u svijetu koji prenaglašava novac, seks i
moć. Zavjeti služe kao podsjetnik da su idoli, koje ponekad
slijedimo, slabe zamjene za ljubav Božju, koja neprekidno poziva sve
ljude da autentično žive svoj poziv.
ČETVRTI MIT:
Redovnički život je život patnje
Kad to bila istina,
nitko se od nas ne bi htio pridružiti! Realistično, koje god zvanje
osoba odabere donijet će sa sobom nešto patnje; ovo je stvarnost
ljudskog bivstvovanja. Važno pitanje o kojem se dade raspravljati
jest, služi li ta patnja ili žrtvovanje nekom uzvišenijem cilju i
čini li me sretnim? Životni poziv, bilo u braku, samački život ili
redovnički život, treba biti odabran zato što netko osjeća da je
pozvan živjeti na određeni način. Očekivati život bez patnje je
nestvarno, jer netko može očekivati život sastavljen samo od ljubavi
i sreće. Kao što roditelji žrtvuju mnogo stvari zbog svoje djece,
muškarci i žene u redovničkom životu žrtvuju se za puk Božji.
Ponekad ova žrtva može uključivati patnju, ali to je učinjeno za
druge, a ne za svoj vlastiti spas. Redovnici i redovnice, poput
većine zdravih ljudi, ne nadaju se patnji, ali ako žive autentično,
u ljubavi, patnja će se od vremena do vremena pojaviti. Na sreću,
Bog nam je često prisutniji kada patimo.
PETI MIT:
Redovnici su supersveti
Mi smo ljudi, a to
znači da postoji čitav spektar redovničkih temperamenata u
redovničkim zajednicama, od onih koji Krista proživljavaju na
mističan, neposredan način do onih koji ga otkrivaju preko službe,
od onih koji više vole krunicu i euharistijsko klanjanje do onih
koji više vole eksperimentalne oblike molitve. Jedinstveni faktor
koji je zapravo važan jest: svi su Isusovi učenici, jedinstveno
pozvani da dijele duhovnost svojih zajednica sa svima drugima, širom
Crkvom i svijetom. Masa ljudi smatra redovnički život zabavnim i
interesantnim, dok on također stvara izazove. Ali to je životna
istina općenito, zar ne?
ŠESTI MIT:
Redovnici su poslušnici
Redovnici se
zavjetuju na poslušnost, a ne na podložnost i zloupotrebu te
poslušnosti. Većina sestara, braće i svećenika koje poznajemo ima
više sličnosti s Lone Rangerom nego s Tontom. Redovi se nadaju
zrelosti, uravnoteženim, neovisnim, visoko motiviranim, kreativnim
kandidatima, a ne slabim, podložnim, ovisnim trutovima.
Poslušnost znači
slušati, prije nego li slijepa podložnost. Poput svih ljudi,
redovnice i redovnici su pozvani osluškivati Boga, te potrebe svoga
reda i Crkve. Poslušnost zahtijeva zrelo slušanje i dijalog između
redovnika i njegovog starješine. Redovničke osobe su pozvane staviti
na raspolaganje svoju molitvu, želje, talente, strahove i radosti
tako da starješine mogu donositi uputne odluke koje će biti najbolje
za tu osobu, pojedinačnu zajednicu, red i Crkvu. Celibatska čistoća
i jednostavno življenje neophodni su za življenje redovničkog
života, ali zavjet poslušnosti je najizravnije vezan s obavljanjem
istinske svrhe redovničke zajednice.
SEDMI MIT:
Redovnici se odriču svojih obitelji i prijatelja
Nakon ulaska u
redovništvo, odnosi s obitelji i prijateljima se mijenjaju, ali
nikad ne prestaju. Kao što se međuljudski odnosi mijenjaju nakon
vjenčanja, promjena se događa i kod redovnika, također. Kakvoća
promjene je različita, ovisno o tipu zajednice u koju osoba ulazi.
Strogo zatvorene kongregacije podrazumijevat će manje posjeta s
prijateljima izvana i s obitelji. Ali većina je redovničkih
zajednica apostolskog tipa – znači da su usredotočene na služenje, a
članove se potiče da imaju zdrave, trajne odnose s onima koje vole.
Ovi odnosi se nikad ne zamjenjuju zajednicom, iako mi ponekad možemo
poželjeti da se to ostvari, barem zakratko.
OSMI MIT:
Redovnici su aseksualni
Pitanje: Kako zoveš
osobu koja je aseksualna? Odgovor: To nije osoba. Aseksualni ljudi
ne postoje. Spolnost je dar od Boga i zato, sastavni dio našeg
ljudskog identiteta. Oni koji potiskuju svoju seksualnost ne žive
kako ih je Bog stvorio da budu: puni života i zdravi. Zbog toga, oni
su uglavnom nesretni.
Svi su ljudi
pozvani od Boga da žive čisto, što znači da imaju poštovanja prema
daru svoje seksualnosti. Redovnice i redovnici se zavjetuju na
celibatsku čistoću, što znači da žive svoju seksualnost pazeći na
svoje ponašanje. Zavjet čistoće ne znači da netko potiskuje svoju
muževnost ili ženstvenost. Spolnost i spolni odnos su dvije vrlo
različite stvari. Dok se redovničke osobe uzdržavaju od spolnih
odnosa, to ne znači da postaju aseksualna bića, nego prije trebaju
biti svjesni onoga što znači biti muškarac ili žena. Zavjet čistoće
također ne znači da netko neće imati bliske odnose, odnose pune
ljubavi sa ženama ili muškarcima. Zapravo, takvi odnosi znak su
življenja zavjeta na ispravan, zdravi način. Življenje redovničkog
zavjeta čistoće nije uvijek lagano, ali može biti vrlo lijepi izraz
ljubavi prema Bogu i drugima.
Redovnice i
redovnici nisu čudaci; oni zrcale ostatak Crkve kojoj služe: postoje
introvertirani i ekstrovertirani, visoki i maleni, stari i mladi,
debeli i mršavi, nepobožni i pobožni, šaljivi i ozbiljni, i sve
između toga. Oni pokušavaju živjeti isti prvotni poziv kao i svi
drugi kršćani, a to je: navještanje i življenje Evanđelja. Ipak,
redovnici to čine kao članovi reda koji služi Crkvi i svijetu na
osobit način. Poput bračnog i samačkog života, redovnički život može
biti čudesan, ispunjen, uzbudljiv i, svakako, normalan. On također
može biti protukulturalan i pozitivno izazovan. To je on za nas i za
mnoge druge.
Ako si mislio da je
redovnički život zastario, nefunkcionalan ili mrtav, nadamo se da
sada možeš gledati mimo stereotipova i uvidjeti da je redovništvo
dar Crkvi i svijetu. |
