|
1. "Učitelju dobri,
što mi je činiti da baštinim život vječni?" (Mk 10,17), upita
onaj mladić, koji jednom zgodom dođe pred Isusa te kleknu pred
nj.
Draga braćo i sestre, i mi, koji smo se na ovaj bogoslužni skup
sabrali kao učenici "dobrog Učitelja", postavljamo mu
danas isti upit kako bismo doznali koji je to put što vodi u život
vječni. Odgovor je jednostavan i izravan: "Izvršavaj zapovijedi!"
I dođe k Onome koji je pravo vrelo istine i života.
Sabran na ovo radosno slavlje, puk dubrovački, zajedno s hodočasnicima
pristiglima iz drugih dijelova Hrvatske, iz Bosne i Hercegovine,
iz Crne Gore i drugih zemalja, sa strahopoštovanjem prihvaća poziv
"dobroga Učitelja" te smjerno ište njegovu pomoć i njegovu
milost kako bi na taj poziv mogao odgovoriti velikodušno i sa
zalaganjem.
2. Predraga braćo i sestre, srdačno pozdravljam sve vas zajedno
s vašim biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, koji
vas prate na vašem putu kršćanskoga svjedočenja.
Srdačan pozdrav biskupu ove biskupije Želimiru Puljiću, kojemu
zahvaljujem na ljubaznim riječima koje mi je upravio, te kardinalima
Meisneru i Puljiću, navlastito sestrama kćerima Milosrđa, koje
je utemeljila nova blaženica.
S poštovanjem pozdravljam predsjednika Republike i ostale građanske
i vojne vlasti te zahvaljujem njima i svima koji su radili kako
bi se mogao ostvariti ovaj moj pohod.
Sjećajući se mojeg prethodnika Pija IV, koji je ovdje bio nadbiskup,
s radošću dođoh u ovaj stari i slavni grad Dubrovnik, što stoji
ponosan na svoju povijest i na svoju baštinu slobode, pravde i
promaknuća općega dobra, o čemu svjedoče u kamen upisane riječi
nad vratima tvrđave svetoga Lovrijenca: Non bene pro toto libertas
venditur auro ("Sloboda se ne prodaje ni za sve blago svijeta"),
i one na vratima Vijećnice u Kneževu dvoru: Obliti privatorum,
publica curate ("Zaboravite vlastite probitke i skrbite se
za zajedničko dobro").
Želja mi je da baština ljudskih i kršćanskih vrijednosti, što
se je nagomilala tijekom minulih stoljeća, i dalje, uz Božju pomoć
i pomoć vašeg Parca, svetoga Vlaha, bude najdragocjenije blago
puka ove zemlje.
3. "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?"
(Mk 10,17). To je isto pitanje i sestra Marija Propetoga Isusa
postavljala svojemu Gospodinu sve od vremena kada je, kao djevojka
u Blatu, na otoku Korčuli, zauzeto radila u župi i nastojala služiti
bližnjemu u Društvu Dobroga Pastira, u Udrugi katoličkih majki,
ili u Pučkoj kuhinji. U njezinu je srcu odjeknuo jasan i razgovjetan
odgovor: "Dođi i idi za mnom!"
Osvojena Božjom ljubavlju, odlučila je zauvijek se posvetiti Bogu
te ostvariti težnju da se posve preda duhovnome i materijalnome
dobru najpotrebnijih.
Osnovala je tako Družbu kćeri Milosrđa Trećega samostanskog reda
svetoga Franje, koja ima jasnu zadaću "širiti i promicati,
preko duhovnih i tjelesnih djela milosrđa, poznavanje Božje ljubavi".
Nisu nedostajale teškoće. Međutim, sestra je Marija neslomljivom
odlučnošću išla naprijed, prikazujući svoje patnje kao djela bogoštovlja
i podupirući svoje sestre riječju i primjerom, četiri je desetljeća
majčinski mudro upravljala svojom redovničkom zajednicom, otvorivši
je misijskome radu u raznim zemljama Latinske Amerike.
4. Lik me blažene Marije Propetoga Isusa vodi k razmišljanju o
svim hrvatskim ženama; o suprugama i sretnim majkama te o onima,
koje su zauvijek obilježene tugom zbog gubitka koga iz svoje obitelji
u strašnome ratu iz devedesetih godina prošlog stoljeća, ili pak
zbog kakva drugoga gorkog događaja, koji ih je pogodio.
Mislim na tebe, ženo, jer svojom osjetljivošću, velikodušnošću
i jakošću "obogaćuješ poimanje svijeta i pridonosiš punini
istine o međuljudskim odnosima" (Pismo Ženama, 2).
Tebi je Bog povjerio na poseban način stvorenja, te si pozvana
postati nezamjenjiva potpora postojanju svake osobe, posebno pak
u krugu obitelji.
Vrtoglavi tijek suvremenog ljudskog života može dovesti do zamagljenja
i čak do gubitka onoga što je ljudsko. Možda je našemu dobu kao
ni jednom drugom razdoblju povijesti potrebna "ona 'umnost'
žene, koja će jamčiti osjetljivost za čovjeka u svakoj prigodi"
(Mulieris dignitatem, 30).
Hrvatske žene, svjesne svojega vrlo uzvišenog poziva "supruge"
i "majke", nastavite gledati na svaku osobu očima srca
te joj ići ususret i biti uza nju osjetljivošću, što je vlastita
majčinskome osjećaju. Vaša je nazočnost prijeko potrebna u obitelji,
u društvu, u crkvenoj zajednici.
5. Na poseban način mislim na vas, žene koje živite posvećenim
životom poput Marije Petković i koje ste prihvatile poziv na nasljedovanje
Krista nepodijeljena srca, u čistoći, siromaštvu i poslušnosti.
Nemojte se umoriti vjerno odgovarajući na jedinu Ljubav našeg
života.
Naime, posvećeni život nije samo velikodušno zalaganje ljudskog
bića, nego je navlastito odgovor na dar, koji dolazi s Neba i
koji traži da ga se prihvati nepodijeljena srca.
Neka vas svakodnevno iskustvo nezaslužene Božje ljubavi prema
vama potiče na posvemašnje darivanje vlastitog života kroz služenje
Crkvi i braći, predajući Bogu u ruke sav svoj život, svoju sadašnjost
i svoju budućnost.
6. "Isus ga nato pogleda i zavoli " (Mk 10,21). Očima
punim nježnosti Bog gleda na onoga tko žudi ispuniti njegovu volju
i ići njegovim putovima (usp. Ps 1, 1-3). Svatko je, naime, u
skladu s vlastitim pozivom, pozvan ostvarivati u sebi i oko sebe
Božji naum.
U tu svrhu Duh Sveti čovjeka vjerna Bogu zaodjeva posvema "u
milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost"
(Kol 3,12). Jedino se, naime, na taj način može graditi ovozemni
grad po uzoru na sliku onoga nebeskog.
Vaša kršćanska zajednica rasla i učvršćivala se u uzajamnome oprostu,
ljubavi i miru: to je prošnja, koju Papa danas upravlja Gospodinu
za sve vas. "I sve što god riječju ili djelom činite, sve
činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljući Bogu Ocu po njemu (Kol
3,17). Njemu neka je slava u vijeke vjekova!
Ivan
Pavao II.
|
