|
1. »Vi ste
svjetlost svijeta«. Ovu tvrdnju, draga braćo i sestre, Isus danas
ponavlja i nama, na ovome našem bogoslužnom skupu. I nije to nekakav
puki ćudoredni nagovor, nego tvrdnja, koja očituje neuništiv zahtjev
što proizlazi iz primljenoga krštenja.
Naime, ljudsko je biće snagom toga sakramenta ucjepljeno u
Otajstveno Tijelo Kristovo (usp. Rm 6, 3-5). Apostol Pavao veli:
»Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste« (Gal
3, 27). Opravdano, dakle, sveti Augustin kliče: »Radujmo se i
zahvaljujmo: postali smo ne samo kršćani, već Krist… Divite se i
kličite: postali smo Krist« (In Ioann. Evang. tract., 21, 8: CCL 36,
216).
Ali Krist je »svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakoga čovjeka«
(Iv 1, 9). Kršćanin je zbog toga pozvan postati, sa svoje strane,
odsjev te Svjetlosti, nasljedjući Isusa i u Nj se ugledajući. Kako
bi to ostvario, slušat će Njegovu riječ i o njoj će razmišljati,
sudjelovat će svjesno i djelatno u bogoslužnome i sakramentalnome
životu Crkve, izvršavat će zapovijed ljubavi služeći braći,
navlastito malenima, siromašnima i onima koji pate.
2. S ljubavlju pozdravljam banjolučkog biskupa i predsjednika
Biskupske konferencije Franju Komaricu te mu zahvaljujem na srdačnim
riječima, koje mi je upravio na početku ovoga euharistijskog
slavlja. Moje misli pune poštovanja lete i ostalim biskupima Bosne i
Hercegovine, osobito vrhbosanskome nadbiskupu metropolitu kardinalu
Vinku Puljiću, koji je rodom iz ove biskupije, te ostalim
kardinalima i biskupima, koji nas prate. Pozdrav u Gospodinu svim
hodočasnicima, koji dođoše ovamo iz različitih krajeva zemlje te iz
susjednih država.
Bratski pozdrav upućujem Njegovu Blaženstvu patrijarhu Pavlu i
članovima Svete Sinode Srpske Pravoslavne Crkve. Novi polet, što ga
je u novije doba zadobio naš put k uzajamnome razumijevanju,
međusobnome poštivanju i bratskoj solidarnosti, razlog je radosti i
nade za ovaj kraj.
Pozdravljam također vjernike drugih crkvenih zajednica Bosne i
Herecegovine, te vjernike Židovske općine i Islamske zajednice.
Pozdravljam gospodu članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine i sve
ostale građanske i vojne vlasti. Posebno cijenim vašu nazočnost te
vam zahvaljujem za sve što ste učinili za pripremu i ostvarenje
mojega pohoda vašoj zemlji.
I vama, evo, ljubljeni sinovi i kćeri ove Crkve hodočasnice u Bosni
i Hercegovini, dolazim raširenih ruku kako bih vas zagrlio i
priopćio vam da zauzimate posebno mjesto u papinu srcu. Papa
neprestano u molitvi prikazuje Gospodinu patnju, koja još uvijek
otežava vaš hod naprijed, te se s vama zajedno nada i čeka bolje
dane.
Iz ovoga grada, koji je tijekom povijesti obilježen tolikom patnjom
i tolikom krvlju, molim Svemogućega Gospodina da bude milosrdan za
krivnje počinjene protiv čovjeka, njegova dostojanstva i njegove
slobode, pa i sa strane nekih sinova Katoličke Crkve. Neka On u
svima pobudi želju za uzajamnim oprostom. Jedino u ozračju istinske
pomirbe spomen na tolike nevine žrtve i njihove patnje ne će biti
uzaludan i poticat će nas graditi nove odnose bratstva i
razumijevanja.
3. Predraga braćo i sestre, pravednik, posve uronjen u božansku
svjetlost, postaje svojevrsna baklja, što svijetli i grije. To je
pouka što nam je danas nudi lik novoga blaženika, Ivana Merza.
Ivan Merz je bio vrstan mladić, koji je znao povećati bogate
prirodne darove, što ih je posjedovao, pa je postigao mnoge ljudske
uspjehe. O njegovu se životu tako može govoriti kao o uspješnome
životu. Međutim, to nije razlog zbog kojega je njegovo ime danas
unijeto u popis blaženih. Ono, naime, zbog čega je on danas
pribrojen zboru blaženika jest njegov uspjeh pred Bogom. Velika je,
naime, čežnja cijeloga njegova života bila »nikada ne zaboraviti
Boga i stalno željeti biti s Njim sjedinjen«. U svemu onome što je
radio tražio je »ono najizvrsnije, spoznaju Isusa Krista«, te je
dopustio da ga On »zahvati« (usp. Fil 3, 8. 12).
4. Ivan Merz je u školi bogoslužja, koje je vrelo i vrhunac života
Crkve (usp. Sacrosanctum Concilium, 10), stasao do punine kršćanske
zrelosti i postao je jedan od promicatelja bogoslužne obnove u
svojoj domovini.
Sudjelujući u misi te hraneći se tijelom Kristovim i riječju Božjom,
nalazio je poticaj da bude apostol mladeži. Nije slučajno izabrao za
geslo: »Žrtva – euharistija – apostolat«.
Svjestan poziva, što ga je primio na krštenju, svoj je život učinio
trkom prema svetosti, toj »velikoj mjeri« kršćanskoga života (cfr.
Novo millennio ineunte, 31). Zbog toga, kako veli prvo čitanje,
»nikad neće u zaborav pasti, niti će mu spomen ikada propasti, nego
će mu ime živjeti od pokoljena do pokoljenja« (Sir 39, 9).
5. Ime je Ivana Merza za čitavi jedan naraštaj mladih katolika
značilo raspored života i djelovanja. Ono to mora biti i danas! Vaša
domovina i vaša Crkva, draga mladeži, doživjele su teške trenutke i
sada valja raditi kako bi se život ponovno u potpunosti pokrenuo na
svim područjima. Obraćam se zato svima vama te vas pozivam da se ne
povlačite nazad, da ne popuštate pred napašću malodušnosti, nego da
povećate podhvate kako bi Bosna i Hercegovina ponovno postala zemlja
pomirbe, susreta i mira.
Budućnost ovih krajeva ovisi i o vama. Ne tražite drugdje udobniji
život, ne bježite od svoje odgovornosti čekajući da vam netko drugi
riješi teškoće, nego zlo odlučno priječite snagom dobra.
I vi poput blaženoga Ivana tražite osobni susret s Kristom, koji
rasvjetljuje život novom svjetlošću. Neka Evanđelje bude ono veliko
mjerilo, koje će ravnati vašim sklonostima i vašim opredjeljenjima!
Postat ćete tako misionari djelima i riječima te ćete biti znak
Božje ljubavi, vjerodostojni svjedoci milosrdne Kristove nazočnosti.
Ne zaboravite: »Ne užiže se svjetiljka da se stavi pod posudu« (Mt
5,15).
6. Braćo i sestre, koji tolikom revnošću sudjelujete u ovome
slavlju, neka mir Boga Oca, koji nadilazi svaki osjećaj, čuva vaše
srce i vaš duh u spoznaji i ljubavi Boga i Sina njegova, Gospodina
našega Isusa Krista!
Ovo je molitva i želja, koju papa danas – po zagovoru blaženoga
Ivana Merza – uzdiže za vas i za sve narode Bosne i Hercegovine.
|
