|
Vatikan, 25. veljače. 2004.
1.
"Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će
ti" (Mt 6,4.6.18). Ova je Isusova riječ upućena
svakome od nas na početku korizmenoga hoda. Taj
hod započinjemo posipanjem pepelom, jednostavnim
pokorničkim znakom, toliko dragim kršćanskoj
predaji. On podcrtava čovjekovu svijest da je
grešan pred Božjim veličanstvom i svetošću.
Istodobno, označava i čovjekovu spremnost da još
jače pristane uz Evanđelje i da ga primjeni kroz
konkretne odluke.
Vrlo su rječiti izričaji
koji prate taj čin. Prvi, preuzet iz Knjige
Postanka: "Spomeni se, čovječe, da si prah i da se
u prah vraćaš" (usp. 3,19), podsjeća na sadašnje
ljudsko stanje koje je pod znakom prolaznosti i
ograničenosti. Drugi preuzima evanđeoske riječi:
"Obratite se i vjerujte Evanđelju" (Mk 1,15), koje
predstavljaju neodgodiv poziv na promjenu života.
Oba nas izričaja pozivaju da stupimo u Korizmu u
stavu slušanja i iskrena obraćenja.
2.
Evanđelje podcrtava da Gospodin "vidi u tajnosti",
odnosno da ispituje srca. Vanjski znakovi pokore
imaju svoje značenje samo ako su izričaji
nutarnjih stavova, ako iskazuju čvrstu volju da se
udaljimo od zla i da se zaputimo putem dobra. U
tome je duboki smisao kršćanske
askeze.
"Askeza": sama ta riječ priziva
sliku uspinjanja prema uzdignutim ciljevima. To
neophodno podrazumijeva žrtve i odricanja.
Potrebno je, doista, svesti prtljagu na ono
najbitnije kako put ne bi postao pretežak;
potrebna je spremnost da se suoči sa svakom
teškoćom i da se nadiđu sve prepreke kako bi se
stiglo do željenoga cilja. Da bismo postali
istinski Kristovi učenici, neophodno je odreći se
samih sebe, uzeti svoj križ i svakoga dana
slijediti Krista (usp. Lk 9,23). To je strmi put
svetosti što ga je svaki krštenik pozvan
poduzeti.
3. Oduvijek Crkva ukazuje na
korisna sredstva koja pomažu na tome putu. To je
ponajprije ponizno i poučljivo prijanjanje uz
Božju volju popraćeno neprekidnom molitvom; to su
oblici pokore uobičajeni u kršćanskoj predaji kao
nemrs, post, mrtvljenje i odricanje od dobara koja
su po sebi dozvoljena; to su konkretni znakovi
prihvaćanja bližnjega, što današnja evanđeonska
stranica označuje riječju "milostinja". Sve nam je
to još intenzivnije predloženo u korizmenom
vremenu, koje zbog toga predstavlja "povlašteno
vrijeme" duhovnoga vježbanja i velikodušnoga
služenja braći.
4. U tom smislu, u svojoj
sam Poruci za Korizmu želio privući pozornost
posebno na teške uvjete u kojima se nalaze tolika
djeca u svijetu, podsjetivši na Kristove riječi:
"Tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene
prima" (Mt 18,5). Kome je, doista, potrebnija
zaštita nego slabome i krhkome djetešcu? Mnoge
su i složene poteškoće koje prijete dječjemu
svijetu. Moja je živa želja da se ovoj našoj
najmanjoj braći, često prepuštenima sebi samima,
ukaže sva potrebna pažnja, zahvaljujući i našoj
solidarnosti. To je konkretan način primjene
našega korizmenog truda.
Draga braćo i sestre,
s takvim osjećajima započinjemo Korizmu, put
molitve, pokore i istinske kršćanske askeze. Neka
nas na tome putu prati Marija, Majka Kristova.
Njezin nam primjer i zagovor omogućili radostan
hod prema Uskrsu. |
