Dvije su stvari koje katoliku
zaslađuju život i uzrok su budnosti i plodnosti njegova duhovnog
života: Presv. Oltarski Sakrament i pobožnost prema Majci Božjoj. To
su dva izvora iz kojih crpe snagu napose katolički svećenici, da
mogu stalno biti čisti, karakterni, revni. Dok se o Presv. Oltarskom
Sakramentu govori drugdje, ovdje ćemo istaknuti potrebu i način
marijanske pobožnosti, napose za svećenike.
Pobožnost prema Bl. Djevici Mariji ima četiri ogranka. Mariju
ljubiti, častiti, zazivati molitvom i nasljedovati.
Blaženu Djevicu Mariju ljubiti
Ljubimo je, jer je lijepa, ljubezna i dobra.
Lijepa je.
Lijepa je njezina duša. Bez ljage. Puna milosti, zato sjajnija
od sunca: "Est enim haec speciosior sole ... et tuci comparata
invenitur prior" - "Ona je od sunca sjajnija ... uspoređena sa
svjetlošću ona je nadmašuje" (Mudr. 7, 29). Puna kreposti i
vrlina: "Quasi sponsa ornata monilibus suis" (Izaija 61, 10). Mi
se zanosimo sjetilnim spoznajama ljepote. Njih daleko nadilaze
ljepote duhovnih stvarnosti, premda ih teško možemo predočiti.
Što je onaj bogati nakit Juditin (Jud 10, 3-4) prema uresu duše
Marijine?
Lijepa je Blažena Djevica Marija tjelesno. Milost i ljepota duše
izbijaju na vanjštinu, odrazuju se na tijelu. Tjelesna ljepota
prožeta svetošću duše nije izazovna, požudna, nego oduhovljena.
A Marija u svome tijelu nije osjećala ni neurednost putenih
pohota. "Erat enim fornosa valde et incredibili pulchritudine,
omnium oculis gratiosa et amabilis videbatur", - "Ipak je
pobuđivala udivljenje svih koji su je gledali", veli sv. Pismo
za Esteru (Est. 2, 15). A kakova je tek ljepota one, koja bijaše
bez istočnoga grijeha začeta! Što je ljepota Murillovih Madonna
prema stvarnoj ljepoti Marijinoj! Napose, ako na nju primijenimo
još o odlike, što ih dobiva proslavljeno tijelo iza uskrsnuća. A
Nju je Sin uskrisio prije uznesenja na Nebo.
Zdravo Majko divna, Majko lijepe ljubavi!
Ljubezna je.
Uzalud sva ljepota, ako nije pristupačna. A Marija je nama tako
bliza, tako ljubezna. Sve razumije, sve shvaća. Ona nas ljubi.
Toliko se žrtvovala za nas. Svoga jedinoga Sina predala je za
naš spas. Ono malo ljubavi, što je teškom mukom izbijemo iz
našega srca kao iskru iz Tvrdog kremena, Ona rado prima i bogato
nagrađuje. O Majko ljubezna! Tko bi se bojao k Tebi pristupiti u
svako doba, kakav god bio!
Dobra je!
Ako pogledamo u tijek našega života, nećemo li zapaziti
trenutaka i događaja, u kojima nam se očitovala posebna dobrota
i zaštita Marijina? Gdje bi bili i što bi od nas bilo, da nismo
od svoga djetinjstva pod njezinim okriljem? I obzirom na
vremenite stvari i u pogledu potreba duše. "Scitis quinam sit
aquaeductus, qui in nos caelestem gratiarum imbrem diffundit?
..." - "Znadete li koji je to vodovod koji u nas ulijeva rosu
nebeskih milosti ...?" pita sv. Leonardo a Fortu Mauritio. I
odgovara: "Virgo Maria est" - "To je Djevica Marija".
Lijepa je, ljubezna i dobra, vrijedna naše ljubavi. Naša ljubav
prema Mariji nema biti čisto naravna, nego vrhunaravna. Riječ je
o biću duhovnome i o ljubavi, koja je krepost vrhunaravno
zaslužena. Ta ljubav mora imati sijelo u volji. Ipak ona može
biti popraćena bujnim čuvstvima. S udivljenjem promatrajmo
Mariju, Njoj pjevajmo, Njoj poklanjajmo osjećaje svoje.
Mariju častiti
Jer je Majka Božja.
Čast se predaje onomu, tko je nad druge uzvišen. Marija je
uzvišena nad sve ljude i svece, jer je majka Božja i najsvetija.
Ona je mati osobe Isusa Krista, a jer je ta osoba Bog, ona je
Majka Božja. "Genuisti, natura mirante, tuum sanctum Genitorem"
- "Ti što rodi Tvorca svoga prirodi na udivljenje" (Alma
Redemptoris Mater).
Jer je najsvetija.
Prečista je: bez istočnog grijeha, bez svakoga osobnog i teškog
i lakog. Puna je milosti, puna kreposti, presveta je to Djevica.
Bogati su darovi Božji bili njoj od Boga namijenjeni kao Majci
Sina Božjega, ali ti su darovi urodili tako uzvišenim plodovima,
jer je najvjernije s njima sudjelovala. "Multae filiae
congregaverunt divitias, tu supergressa es universas" - "Mnoge
su žene bile vrsne, ali ti ih sve nadmašuješ" (Posl. 31, 29).
"Oportet, o anima, ut gloriosam Reginam, Domini nostri Matrem,
in sumno habeas omni tempore venerationis affectu ... et studeas
ei specialem ac singularem reverentiam exhibere ..." "Treba, o
dušo, da slavnu kraljicu, majku našega Gospodina imaš u svako
vrijeme u najuzvišenijem osjećaju poštovanja ... i da se trudiš
njoj iskazivati posebno i jednodušno štovanje", potiče sv.
Bonaventura. Jer je Majka Božja i najsvetija, potrebno je da je
poštujermo i visoko cijenimo i da je častimo. Častimo je
uzvišenim mislima i osjećajima, a i izrazima vanjskog štovanja.
Čitamo u životopisu blagopokojnog biskupa Langa, da je s
posebnim počitanjem više puta u danu poljubio ruke na kipu Bl.
Djevice Marije, koji je bio u njegovoj sobi. Znam jednog župnika
koji svaki dan, bilo ne znam kakvo vrijeme, pohodi kapelu Majke
Božje u istomu mjestu, udaljenu od župnog stana jedno 15 minuta.
Naše štovanje prema Majci Božjoj pokazat ćemo i tako, ako o Njoj
rado i jezgrovito propovijedamo. Naši propovjednici premalo
zahvaćaju u bogate rudnike mariologije. A kako vrlo često treba
govoriti o Majci Božjoj, zato se gube u fraziranju i retorskim
ukrasima, odakle slušatelji mogu dobiti dojam, da je veličina
Marijina tek pjesnička tvorevina, a ne stvarnost. Svaki bi
svećenik i poslije teoloških nauka morao proučiti koju
mariologiju, da opet osvježi zdrave temelje Marijinog štovanja.
Tada će njegovo propovijedanje biti sadržajno i pregledno.
Marija i njezino štovanje bit će tada doista zlatni žlijeb, po
kojemu će vjernicima i njemu samome obilno teći milost iz izvora
Spasiteljevih.
Mariju molitvom zazivati
Jer može pomoći.
Ona je majka Svemogućega. On je pak toliko ljubi, da joj molbe
neće odbiti. Kad je Blanka; majka sv. Ljudevita, francuskog
kralja prolazila kraj tamnice, vikali su za njom svi utamničeni,
neka se zauzme za njih kod sina svoga, kralja. Znali su, da će
po njezinu zagovoru biti oslobođeni. A Sin Božji sigurno više
voli majku od sinova ljudskih. On je dapače uredio zakon, da sve
dobro što nam napose u duhovnom pogledu dolazi s neba, prolazi
kroz njezine ruke: "Nihil nos Deus habere voluit, quod per
Mariae manus non transiret" - "Ništa Bog ne želi da imamo, a što
ne bi išlo preko Marijinih ruku" veli sv. Bernardo.
Ona je suspasiteljica ljudi. U požeškom nadb. konviktu čuva se
starinski kip takozvane "Talerove Gospe". Marija drži na ruci
Isusa, a Isus drži koplje, kojim ubija zmaja. Oboje, dakle,
sudjeluje u uništenju vlasti đavolske nad ljudima. Nije Marija
obična žena, koja je jednostavno samo dala tijelo Isusu, ukoliko
je čovjek, kako to vele protestanti. Nego je ona Mati Božja,
koja zajedno sa Sinom dijeli protuđavolski megdan. Ona je uz
Isusa na križnome putu. Ona stoji uz njega na Kalvariji. Trpi
zajedno s njime, zaslužuje milosti. Može ih zato i dijeliti.
"Consors passionis adiutrix, facta est redemptonis et mater
regenerationis" - "Ona je postala sudionica Muke, i pomoćnica
Otkupljenja i Majka preporođenja".
Jer hoće pomoći.
Hoće nam sve najbolje, jer nam je majka. "Virgo perdolens
redemptonis opus cum Jesu Christo participavit et constituta est
hominum mater ..." - "Prežalosna Djevica sudjelovala je na
spasiteljskom djelu s Isusom Kristom i postavljena je Majkom
ljudi". Trpeći zajedno sa Sinom, Marija ljude rađa na novi
život, postaje naša duhovna majka. Ne po tjelesnom rađanju, nego
po odanosti, nježnosti, ljubavi i dobrohotnosti. Tko bi joj
mogao predbaciti, da nije voljela svoga rođenoga Sina Isusa? Mi
ipak, krštenici mistični smo Krist. Marija je majka i mističnog
Krista, dakle i majka naša. Dobra majka i ustrajna zagovornica.
Svrni dakle, odvjetnice naša ...!
Pojedini se crkveni redovi upravo natječu u štovanju i zazivanju
Bl. Djevice Marije i uzimlju je za pokroviteljicu svoga reda.
Tako n. pr. cisterciti, koje je naučio žarko ljubiti Mariju
"doctor melifluus" sveti Bernardo (1090 - 1153). Tako
dominikanci, čija je duboko proćućena pobožnost do Bl. Djevice
jedino mogla staviti molitvu "Salve Regina" u one note, kojima
je izrazuje solesmenski koral.
Poznato je i to, da n. pr. franjevci nazivaju Djevicu Mariju
kraljicom manje braće, isusovci kraljicom Družbe Isusove.
Ako tako čine pojedini crkveni redovi, zar da mi svjetovni
svećenici za njima zaostanemo? Zar mi nemamo pravo na posebnu
zaštitu Marijinu? Ili zar nama nije potrebna njezina pomoć? Mi
smo zapravo oni prvi bojni redovi Kristove vojske, koji stoje
prsima o prsa naprama đavolskim četama. Mi izravno otimamo
ljudske duše, da još u većem broju ne padaju u ropstvo sotone.
Zato se bez sumnje na nas oštro obara bijes paklene zmije.
Napasnik upire sve sile, bilo da izvana onemogući rad svećenika,
bilo da ih dovede do unutarnje mlitavosti i pokvarenosti, tako
da izgube onaj zanos, koji je nužan Božjim borcima. - No, zar
nije baš na tom području, u borbi protiv đavla, zajamčena
pobjeda preko Marije? Ona je od vijeka predodređena da satire
glavu paklenoj zmiji, da mrsi đavlu njegove račune. Marija je s
velikim zanimanjem pratila život i razvitak prve Crkve. Ta djelo
je to njezina Sina. Kako se ne bi za nj zanimala? To isto djelo
Kristovo nastavljamo mi svećenici. Marijina pomoć je osigurana.
Nije moguće zamisliti pravi svećenički život i rad bez posebnog
štovanja i zazivanja majke Božje. U toj pobožnosti leži tajna
svećeničkog uspjeha. To je ključ Božjeg blagoslova za svećenički
rad.
Imademo oltar Marijin u našoj crkvi. Jesmo li kad pred njim
klečali i molili se? S koliko pažnje molimo obrasce: Zdravo
Marijo, Anđeo Gospodnji, Krunicu, marijanske antifone, obrazac
mise De Beata?
Mariju nasljedovati
Po odredbi Božjoj i po nakani sv. Crkve svrha je štovanja
svetaca dvostruka: zazivanje njihovog zagovora i nasljedovanje.
Obadvoje vrijedi i za pobožnost prema Majci Božjoj: osim
zazivanja vrlo je važna stvar nasljedovanje njezinih kreposti
"Venite filii, audite me, timorem Domini docebo vos" - "Dođite,
djeco, i poslušajte me, učit ću vas strahu Gospodnjem." (Ps. 33,
12) zove nas Ona. Živu vjeru, savršenu predanost u volju Božju,
požrtvovnost, nesebičnu ljubav, sve to možemo od Nje naučiti.
Napose kaže sv. Bonaventura, ističe se Ona u netaknutoj
nevinosti, spremnoj poslušnosti i u punini dobrote. A to su i
temeljne kreposti svećeničke: uzdržljiva trajna čistoća,
disciplinirana poslušnost i potpuna odanost crkvenim
poglavarima, njihovim nakanama i željama, te velika ljubav i
strpljivost prema svakomu. Kojega svećenika rese te stožerne
vrline taj će činiti čudesa i narod će ga nazivati svetim.
U Vergilijevoj "Eneidi", Sibila vodi Eneju po podzemnom svijetu
duša. Danteu je vodilicom po nebu, paklu i čistilištu, dobra,
prijazna i mudra Beatrice. Stari pjesnici dubrovački (trubaduri)
slažu svoje pjesmotvore pod pokroviteljstvom idealne neke
gospođe ili gospodarice. Sredovječni je vitez upirao sve sile,
samo da ispadne čestit, karakteran, junačan; a i vrlo fin u
očima plemenitih gospođa.
Svećeniku, Božjem vitezu, dano je, da svoje kreposti, svoje
djelovanje, svoj trud, svoje boli i svoje nade stavi pod
pokroviteljstvo najodličnije od sviju žena i gospođa, Majke Boga
svojega, Bl. Djevice Marije. Koliko je lakša skrb za krepost,
koliko slađe žrtve i pouzdanije nade pod vodstvom Marijinim?
Svećenik se zbog visokih ciljeva odrekao svake zemaljske
ljubavi, koju je današnji naraštaj i onako izobličio u čistu
karnalnost. Ali zato, ipak, srce svećeničko ne ostaje prazno,
njega ispunja euharistijska ljubav Isusova i duhovna ljubav do
prečiste Djevice Marije.
Crkveni Oficij (21. siječnja) stavlja u usta svetoj djevici
Agnezi riječi: "Amo Christum ..., quem cum amavero, casta sum!"
- "Ljubim Krista, i dok ga ljubim čista sam". Svećenik može
kazati isto obzirom na Mariju: "Amo Mariam ..., Quam cum
amavero, castus sum!" - "Ljubim Mariju, i dok je ljubim čist
sam2. To je vrhunaravna, duhovna ljubav, koja time što je veća
čini stalnijom i solidnijom krepost sv. čistoće. A čistoća je
temeljna krepost rimokatoličkog svećenstva i podloga za sve
druge kreposti.
Mariju ljubimo, Mariju častimo, Mariju zazivajmo, Mariju
nasljedujmo!
"Qui enim radicantur in Virgine Matre per amorem et devotionem
per eam sanctificantur, quia ipsa impetrat eis Filio suo
sanctificationem ... Nunquam enim legi aliquem Sanctorum, qui
non haberet speciatem devotionem ad Virginem gloriosam" - "Koji
se, naime, ukorjenjuju u Djevici Mariji po ljubavi i pobožnosti,
po njoj se posvećuju, jer ona im posvećenje isprošava od svoga
Sina. Nikada nisam čitao o nekom svecu koji ne bi imao posebnu
pobožnost prema Slavnoj Djevici" (Sv. Bonaventura).
|
