|
Moliti Krunicu
puno je važnije od poznavanja njene povijesti. Ipak, poznavanje
porijekla Krunice (Ružarija) može nas puno naučiti o ovoj
velikoj molitvi.
Počeci ove molitve sežu
u ranu kršćansku praksu recitiranja 150 psalama iz Biblije,
ili svakodnevno, ili tjedno, kao način molitve. Oni koji nisu mogli
recitirati psalme počeli su govoriti 150 molitava, najčešće Očenaša,
često koristeći mala zrnca kako bi brojili molitve.
Do srednjeg vijeka običaj
moljenja Očenaških zrnaca postao je uobičajen u mnogim
zemljama Europe. Krunica
je oblik pobožnosti Blaženoj Djevici Mariji. Sastoji se od razmišljanja
i molitava koje su usredotočene na život Kristov, od Njegova rođenja
do uskrsnuća, i Djevice Marije. Razmišljanja se još nazivaju
otajstvima, a dijele se u tri niza: radosna, žalosna i slavna.
Molitve Krunice se broje pomoću niza zrnaca (brojanice). Možemo
susresti krunice koje su izrađene poput vijenca ruža, u kojima boja
cvjetova: bijela, crvena i zlatna, daju prepoznati pojedine nizove
otajstava.
Jezgra te
pobožnosti sastoji se u kontinuiranom moljenju pet nizova od po
jednog Očenaša i deset Zdravomarija (ili od petnaest takvih nizova).
Kontrola nad brojem izgovorenih molitava vrši se na ružariju
(krunici, čislu, brojanici), tj. na sistematski nanizanim većim
zrncima (za Očenaše) i manjim zrncima (za Zdravomarije) što su
nadjeveni na vrpci ili ulančani na metalnom lančiću, koje onaj što
moli drži u ruci i prebire prstima. U principu prastari način
nizanja napamet znanih molitava, Krunica je u samostanskim sredinama
Istoka i Zapada nadoknađivala količinom ponavljanih istih molitvenih
formula u ustima nepismenog redovnika (brata, laika, profeta) onu količinu
svaki dan pročitanih molitvenih tekstova koje je čitajući molio
pismeni redovnik-svećenik. Stoga se npr. broj od sto pedeset
Zdravomarija simbolički poklapa s brojem od sto pedeset psalama iz
psalterija.
Sistem
moljenja u pobožnosti Krunice (Ružarija) razvijao se stoljećima. U
buli iz godine 1479. papa Siksto IV. već spominje da se umeće Očenaš
nakon svakih deset Zdravomarija, ali još ne spominje da se mole otajstva
sv. Ružarija, ni Vjerovanje, a ni molitva Slava Ocu. Razmišljanje o otajstvima
sv. Krunice (za vrijeme moljenja svake desetice Zdravomarijâ)
započinje pojedinačno početkom XV. stoljeća, a uvodi se u opću
praksu početkom XVI. stoljeća, pa se u ikonografiji sv. Krunice počinju
prikazivati otajstva tek od konca XV. stoljeća. Otajstva se dijele na
tri grupe:
1. RADOSNA
OTAJSTVA: 1 Navještenje, 2 Pohođenje, 3 Rođenje Kristovo, 4
Prikazanje u Hramu, 5 Našašće dvanaestogodišnjeg Krista u Hramu.
2. ŽALOSNA
OTAJSTVA: 1 Molitva na Maslinskoj gori, 2 Bičevanje Kristovo, 3
Krista krune trnovom krunom, 4 Nošenje križa, 5 Raspeće.
3. SLAVNA
OTAJSTVA: 1 Uskrsnuće, 2 Uzašašće, 3 Silazak Duha Svetoga, 4
Uznesenje Bogorodice, 5 Krunidba Bogorodice (proslava Bogorodice na
nebu).
Naziv Ružarij
(lat. rosarium) nastao je u srednjem vijeku asocijacijom na oblik
modnog, prigodnog svečanog vijenca od ruža nanizanih na konac što
su ga mlada gospoda i dame u galantnim gotičkim stoljećima stavljala
sebi oko glave. Stoga se u srednjovjekovnoj ikonografiji od konca XV.
stoljeća simbol svetog Ružarija redovito prikazuje vijencem od
pedeset bijelih ruža (Zdravomarije), u koji su interpolirane veće
crvene ruže (Očenaši) ili pak medaljoni s pet rana Kristovih ili s
prikazom otajstava sv. Ružarija.
Prvi
prikazi Bogorodice od Svetog Ružarija datiraju iz konca XV. stoljeća.
na njima je uglavnom stojeći (rjeđe sjedeći) lik Bogorodice s
Djetetom u naručju, koja stoji na polumjesecu i iz koje izbijaju
zlatne zrake (apokaliptička vizija žene odjevene u sunce, Otk
12, 1, i koja je okružena vijencem ruža kao mandorlom
(bademak).
U XVI.
stoljeću javlja se nova ikonografija gdje Bogorodica, najčešće
sjedeći, dijeli Ružarij sama (ili ga dijeli Krist na njenom krilu)
sv. Dominiku koji kleči ili drugim svecima dominikanskog reda ili pak
vjernicima, a pozadina Bogorodičina lika optočena je medaljonima u
kojima su prikazana otajstva sv. Ružarija.
Prema
tradiciji koju je podržavao i širio red dominikanaca, pobožnost.
sv. Ružarija pokrenuo je utemeljitelj ovoga reda sv. Dominik, u XIII.
stoljeću, u vrijeme borbe protiv heretika albigenza. Počevši od
XVII. st. pobožnost sv. Ružarija je u rukama dominikanaca. Oni je
usmjeruju, i dosljedno tome, oni djeluju i na ikonografiju ove teme.
I danas se prilikom
moljenja Krunice Očenaš moli prije svake desetice Zdravo
Marije, a meditiranje o otajstvima Isusova života i uskrsnuća
ostaju temelj ove molitve.
|
