|
Bilo kada u tvom životu, možda prije
dužeg vremena, nastupio je prekid s Bogom. Otada postoji ponor između tebe i
Boga. Ti si se možda na to privikao, pomirio se s tim stanjem. Ali negdje u
dubini tvoga srca javlja se bolna čežnja, da Boga ponovo otkriješ. Možda u tebi
postoji tiha spremnost da se vratiš Bogu. Što te zapravo priječi da nađeš put
povratka ka Bogu? Postoje neke teškoće. O njima ćemo sada zajedno porazgovarati.
Možda imaš poteškoće u vjeri? Možda nikada nisi čuo
razborito obrazloženje, dokaz o Božjoj opstojnosti. A s druge strane osjećao si
otpor, jer nije bilo solidnog temelja za vjeru u Boga. Svakako svoju vjeru nisi
htio zasnovati na samim osjećajima i slutnjama. Možda je također bila po srijedi
i velika zauzetost u radu, tako da jednostavno više nisi imao vremena i mira da
bi razmišljao o Bogu. Na taj ti je način Bog postao stran. - Zar da ostane taj
rascijep između tebe i Boga? Odlučujuće u našem životu ipak je još vječno. Zar
da ne možemo osigurati više vremena za ono što ostaje vječno?
Možda imaš i druge poteškoće: sa svojim nagonima
nećeš nikada izaći na kraj. Radi toga smatraš da je u redu s jedne strane da se
moliš Bogu a s druge strane upadaš u grijeh. Teško ti je. Ali gospodin Bog zna
za tvoje prave nevolje. Budi uvjeren da i drugi imaju takve poteškoće. Kada te
obuzme slabost, tada se mirno obrati Bogu, i reci mu: »Gospodine, Bože, želim
opet početi iz početka.«
Sasvim je nešto drugo, ako netko potpuno jasno kaže: ne želim napustiti ponešto
što me odvaja od Boga. Još sam
previše mlad i želio bih još da uživam u svom životu! — Ti si u delikatnom
položaju. Zatvaraš oči i igraš se slijepog miša s Bogom. Koliko ti vremena još
treba da se obratiš? Poneki put ide to brzo: saobraćajna nesreća, srčani
infarkt, smrt na ulici, atomski rat... Možda misliš: »Ja ću se još prije svoje
smrti brzo obratiti.« Ali što onda, ako ti Gospodin Bog taj dobri čas, u kojem
je tvoje srce prijemljivo za Boga, uskrati, više ne pokloni? Ako i tada ostaneš
jednostavno tvrdokoran i ravnodušan sve do svoje smrti? I za dobru volju moramo
moliti. Zar nećeš pokušati?
Ili te je jednostavno lov za uspjehom potpuno obuzeo? Da li je prekid s Bogom
nastupio radi toga što više nemaš slobodnih misli za Boga? - To je teška
krivica, ako ti je novac vrjedniji od Boga. Možeš li ga ponijeti sa sobom? Ti
znaš, doći će vrijeme kada će ti Bog biti važniji nego sav novac.
Ili naprotiv suviše voliš udobnost, te nemaš vremena
za molitvu, za službu Božju, za misli o Bogu? - Time je rascijep između tebe i
Boga postao prevelik. Zar ne bi makar navečer mogao ukrasti nekoliko minuta pune
tišine da zahvalno pogledaš prema gore i zahvališ za sva dobra koja si toga dana
primio? Ili si možda jednostavno bio kukavica da priznaš Bogu: plašio si se da
će te ismijavati radi toga što si religiozan, ili misliš da ćeš pretrpjeti štetu
ako vjeruješ u Boga. I kukavičluk je krivica. Odvojio te je od Boga. Uostalom
tko te priječi da prije svega u svojoj nutrini jednom razgovaraš s Bogom.
Ili si možda jednostavno bio nepromišljen? Cijela
tvoja okolina je bezbožna, sredina u kojoj radiš i tvoji prijatelji ne mare za
Boga. Ti si se jednostavno bez razmišljanja s njima stopio. - Nepromišljenost u
ovom slučaju znači: ne mariš za istinu. No, sada si postao zreliji. Ako tvoje
misli sada poniru u dubinu, da li ćeš danas drugačije misliti nego tada? Zar
isto tako ne vjeruješ, da upravo o najvažnijim pitanjima života moramo imati
vlastito mišljenje i živjeti prema vlastitom uvjerenju? Vjeruješ li u to da nam
je Bog potreban? Naročito onda kada počinje vječno. |
