|
Sveti krst (krštenje) je temelj
cijeloga kršćanskog života, ulaz u život Duha (vitae spiritualis ianua) i vrata
koja otvaraju pristup drugim sakramentima. Po krštenju smo oslobođeni od grijeha
i nanovo rođeni kao sinovi Božji, postajemo Kristovi udovi i pritjelovljeni smo
Crkvi te bivamo dionici njezina poslanja: "Krštenje je sakrament preporođenja
vodom i riječju". (KKC 1213)
Tko može biti kršten?
Krštenje može primiti svaki
čovjek i samo čovjek koji još nije kršten. (CIC kan. 864)
Tko može krstiti?
Redoviti službenici krštenja jesu
biskup, svećenik i đakon. U slučaju nužde može krstiti svatko, a čak i nekrštena
osoba, uz uvjet da ima pritom potrebnu nakanu. Potrebna nakana je u tome da želi
učiniti ono što čini Crkva kada krsti, i primjeniti trojstvenu krsnu formulu.
(KKC 1256)
§ 1. Da bi se dijete dopušteno
krstilo, potrebno je:
1. da pristanu roditelji, barem
jedan od njih ili tko ih zakonito zamjenjuje;
2. da ima osnovane nade da će
biti odgajano u katoličkoj vjeri; ako te nade nema, neka se krštenje prema
propisima krajevnog prava odgodi pošto se razlog obrazloži roditeljima.
§ 2. Dijete katoličkih, dapače, i
nekatoličkih roditelja, u smrtnoj pogibelji dopušteno se krsti, pa i protiv
volje roditelja. (CIC 868)
§ 3. Da bi se kumu dopustilo
preuzeti služba kuma, potrebno je:
1. da ga odredi sam krštenik ili
njegovi roditelji ili onaj tko ih zamjenjuje ili, ako tih nema, župnik ili
krstitelj i da je prikladan te da ima nakanu vršiti tu službu;
2. da je navršio šesnaestu godinu
života, osim ako dijecezanski biskup odredi drugu dob ili ako župnik ili
krstitelj smatraju da zbog opravdana razloga treba da se dopusti iznimka;
3. da je katolik, potvrđen i već
pričešćen i da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom;
4. da nije udaren nikakvom
zakonito izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom;
5. da nije otac ili majka
krštenika.
§ 2. Krštenoj osobi koja pripada
nekatoličkoj crkvenoj zajednici dopušta se da bude samo svjedok krštenja, i to
jedino zajedno s katoličkim kumom. (CIC 874) |
