|
"Oni koji pristupaju sakramentu
Pokore primaju od Božjeg milosrđa oprost uvrede Bogu učinjene i ujedno se
pomiruju s Crkvom, koju su svojim grijehom ranili i koja radi za njihovo
obraćenje s ljubavlju, primjerom i molitvom". (KKC 1422)
Kako se ovaj sakrament zove?
Zove se sakrament obraćenja jer
sakramentalno ostvaruje Isusov poziv na obraćenje, put povratka k Ocu od kojeg
se čovjek grijehom udaljio. Zove se sakrament pokore jer posvećuje osobni i
zajednički put obraćenja, kajanja i zadovoljštine kršćana grešnika. Zove se
sakrament ispovijedi jer je priznanje ili ispovijed grijeha pred svećenikom
bitni elemenat ovog sakramenta. Zato je ovaj sakrament u svom dubokom značenju i
"ispovijedanje", priznanje i hvala Božjoj svetosti i njegovu milosrđu prema
čovjeku grešniku. Zove se sakrament oproštenja jer, po svećenikovu
sakramentalnom odrješenju, Bog daje pokorniku "oproštenje i mir". Zove se
sakrament pomirenja jer daruje grešniku ljubav Boga pomiritelja: "Dajte,
pomirite se s Bogom!" (2 Kor 5,20). Tko živi od Božje milosrdne ljubavi, spreman
je odgovoriti Gospodnjem pozivu: "Idi i najprije se izmiri s bratom" (Mt 5,24).
(KKC 1423 – 1424)
Slavljenje sakramenta:
Pojedinačna i cjelovita ispovijed i odrješenje
jesu jedini redoviti način na koji se vjernik svjestan teškog grijeha pomiruje s
Bogom i Crkvom; samo fizička ili moralna nemogućnost ispričava od takve
ispovijedi; u tom slučaju pomirenje se može postići i na druge načine. (CIC kan.
960)
§ 1. Vlastito je mjesto za sakramentalno
ispovijedanje crkva ili kapela. § 2. Što se
tiče ispovjedaonice, neka biskupska konferencija izda odredbe, vodeći ipak
računa da uvijek na vidnom mjestu budu ispovjedaonice s čvrstom rešetkom između
pokornika i ispovjednika da se njima mogu slobodno služiti vjernici koji to
žele.
§ 3. Neka se ne ispovijeda izvan ispovjedaonice,
osim ako ima opravdana razloga. (CIC kan. 964)
Samo je svećenik služitelj sakramenta pokore. (CIC
kan. 965)
Slavlje sakramenta Pokore:
Pokora je, kao i svi sakramenti, bogoslužni čin.
Dijelovi slavlja redovito su ovi: pozdrav i blagoslov svećenikov, čitanje Božje
riječi radi prosvjetljenja savjesti i poticaja na skrušenost, poziv na kajanje;
zatim ispovijed s priznanjem i očitovanjem grijeha svećeniku; nalaganje i
prihvaćanje pokore; svećenikovo odrješenje; iskazivanje hvale i zahvalnosti Bogu
i otpust sa svećenikovim blagoslovom.( KKC 1480)
|
