|
Sakramentom se reda po božanskom
ustanovljenju neki između vjernika, neizbrisivim biljegom kojim se označuje,
postavljaju za posvećene službenike, koji se naime posvećuju i određuju da,
svatko prema svojem stupnju, vršeći u osobi Krista Glave službu naučavanja,
posvećivanja i upravljanja, pasu Božji narod.
§ 1. Redovi su episkopat,
prezbiterat i đakonat.
§ 2. Podjeljuju se polaganjem
ruku i posvetnom molitvom koju za svaki pojedini stupanj propisuju bogoslužne
knjige. (CIC kan. 1008 – 1009)
Ređenici:
Sveto ređenje valjano prima samo
kršteni muškarac.
§ 1. Da bi se dopušteno
podijelili redovi prezbiterata ili đakonata, traži se da kandidat, kad dovrši
kušnju prema odredbi prava, po sudu svojega biskupa ili mjerodavnog višeg
poglavara ima potrebne osobine, da ga ne priječi nikakva nepravilnost ni ikakva
smetnja. § 2. Osim toga,
traži se da se prema sudu spomenutog mjerodavnog poglavara smatra korisnim za
služenje Crkve. § 3. Biskup
koji redi svojega podložnika određenog za služenje u drugoj biskupiji mora biti
siguran da će se ređenik posvetiti toj biskupiji (CIC kan. 1024 -1025)
Potrebne osobine ređenika:
Da bi netko bio ređen, treba da
ima potrebnu slobodu; ne smije se nitko ni na koji način, ni zbog bilo kojeg
razloga siliti da primi redove, niti odvraćati od ređenja onaj tko je kanonski
prikladan.
Neka se pripravnici za đakonat i
prezbiterat brižljivo pripravljaju i odgajaju, prema pravnoj odredbi.
Neka se dijecezanski biskup ili
mjerodavni poglavar pobrinu da se kandidati prije nego se promaknu u neki red
propisno pouče o onome što se odnosi na red i njegove obveze.
Neka se rede samo oni koji, pošto
se sve razmotri, prema razboritom sudu vlastita biskupa ili mjerodavnog višeg
poglavara, imaju cjelovitu vjeru, koji, vođeni ispravnom nakanom, imaju potrebno
znanje, uživaju dobar glas, besprijekorna su ponašanja i prokušanih vrlina te
imaju druge tjelesne i duševne osobine primjerene redu koji treba da prime.
Vlastiti biskup ili mjerodavni viši poglavar može
sebi podložnim đakonima koji su određeni za prezbiterat zabraniti pristup
prezbiteratu samo zbog kanonskog, makar tajnog, razloga, ali je moguć utok prema
pravnoj odredbi.
§ 1. Neka se prezbiterat
podjeljuje samo onima koji su navršili dvadeset petu godinu života i koji su
dovoljno zreli; valja, osim toga, poštovati razdoblje od barem šest mjeseci
između đakonata i prezbiterata; oni koji su određeni za prezbiterat neka prime
red đakonata samo pošto navrše dvadeset treću godinu života.
§ 2. Neoženjeni kandidat za trajni đakonat neka ne
primi taj đakonat dok ne navrši barem dvadeset petu godinu života; koji je
oženjen, samo pošto navrši barem trideset petu godinu života i s pristankom
žene. § 3. Biskupska
konferencija može donijeti odredbu kojom se traži viša dob za prezbiterat i
trajni đakonat. § 4. Oprost
od dobi tražene prema odredbi §§ 1 i 2 koji prelazi godinu dana pridržan je
Apostolskoj Stolici. § 1.
Pripravnici za prezbiterat mogu se promaknuti u đakonat samo pošto završe petu
godinu filozofsko-bogoslovnih studija.
§ 2. Kad završi studije, neka đakon odgovarajuće
vrijeme, koje treba da odredi biskup ili mjerodavni viši poglavar, sudjeluje u
pastoralnoj brizi, vršeći đakonski rad, prije nego se promakne u prezbiterat.
§ 3. Pripravnik za trajni đakonat neka se promakne u
taj red tek pošto završi vrijeme odgoja i obrazovanja. (CIC kan. 1024 -1032)
Sakrament reda podjeljuje se
polaganjem ruku, nakon čega slijedi svečana posvetna molitva kojom se za
ređenika od Boga traže milosti Duha Svetoga potrebne za njegovu službu. Ređenje
utiskuje neizbrisiv sakramentalni biljeg. (KKC 1597) |
