|
§ 1. Krist Gospodin uzdigao je na
dostojanstvo sakramenta ženidbeni savez među krštenima, kojim muška osoba i
ženska osoba međusobno uspostavljaju zajednicu svega života po svojoj naravi
usmjerenu k dobru supruga te k rađanju i odgajanju potomstva.
§ 2. Stoga među krštenima ne može
biti valjana ženidbenog ugovora koji ujedno ne bi bio sakrament.
Bitna su svojstva ženidbe jednost
i nerazrješivost, koja u kršćanskoj ženidbi zbog sakramenta zadobivaju posebnu
čvrstoću.
§ 1. Ženidba nastaje privolom
stranaka zakonito očitovanom između pravno sposobnih osoba koju ne može
nadomjestiti nikakva ljudska vlast.
§ 2. Ženidbena privola čin je
volje kojim muška osoba i ženska osoba neopozivim savezom sebe uzajamno predaju
i primaju da uspostave ženidbu.
Ženidbu mogu sklopiti svi kojima
se pravom to ne zabranjuje.
Ženidba katolika, makar samo
jedna stranka bila katolička, ravna se ne samo prema božanskom nego i prema
kanonskom pravu, pri čemu ostaje netaknuta mjerodavnost svjetovne vlasti s
obzirom na čisto svjetovne učinke ženidbe.
Ženidba uživa pravnu pogodnost;
stoga u dvojbi ženidba treba da se smatra valjanom dok se ne dokaže protivno.
§ 1. Valjana ženidba među krštenima naziva se samo
tvrdom ako nije izvršena, a tvrdom i izvršenom ako su ženidbeni drugovi
međusobno na ljudski način izvršili bračni čin po sebi prikladan za rađanje
djece, prema kojemu je po svojoj naravi usmjerena ženidba i kojim ženidbeni
drugovi postaju jedno tijelo.
§ 2. Ako su ženidbeni drugovi, pošto je sklopljena
ženidba, zajedno stanovali, pretpostavlja se da je ženidba izvršena, dok se ne
dokaže protivno. § 3.
Nevaljana ženidba naziva se predmnijevana, ako ju je barem jedna stranka
sklopila u dobroj vjeri, dok obje stranke nisu postale sigurne u njezinu
nevaljanost. § 1. Obećanje
ženidbe, bilo jednostrano bilo obostrano, koje se naziva zaruke, ravna se prema
krajevnom pravu koje je donijela biskupska konferencija, uzevši u obzir običaje
i svjetovne zakone, ako ih ima.
§ 2. Iz obećanja ženidbe ne stječe se pravo na tužbu
za sklapanje ženidbe; stječe se ipak pravo na tužbu za naknadu štete, ako je
pretrpljena. (CIC kan. 1055 – 1062)
O ženidbenim zaprekama
pojedinačno:
§ 1. Muška osoba prije navršene
šesnaeste godine, a ženska osoba prije navršene četrnaeste godine ne mogu
sklopiti valjanu ženidbu.
§
2. Biskupska konferencija može odrediti višu dob za dopušteno sklapanje ženidbe.
§ 1. Prethodna i trajna nemoć za spolni čin, ili kod
muške osobe ili kod ženske osobe, bilo apsolutna bilo relativna, po samoj svojoj
naravi čini ženidbu nevaljanom.
§ 2. Ako je smetnja nemoći dvojbena, bila to pravna
bila činjenična dvojba, ženidba se ne smije spriječiti niti proglasiti ništavnim
dok traje dvojba.
§ 3. Neplodnost niti zabranjuje
niti priječi ženidbu, uz obdržavanje propisa kan. 1098.
§ 1. Nevaljano pokušava sklopiti ženidbu onaj tko je
vezan vezom prijašnje, makar i neizvršene, ženidbe.
§ 2. Iako je prijašnja ženidba
nevaljana ili razriješena s bilo kojeg razloga, nije stoga dopušteno sklopiti
drugu dok se zakonito i sigurno ne utvrdi ništavnost ili razrješenje prve.
§ 1. Nije valjana ženidba između dviju osoba od
kojih je jedna krštena u Katoličkoj crkvi ili je u nju primljena i nije
formalnim činom od nje otpala, a druga je nekrštena.
§ 2. Neka se od te smetnje ne daje oprost, osim ako
se ispune uvjeti o kojima se govori u kann. 1125 i 1126.
§ 3 Ako je stranka u vrijeme
sklapanja ženidbe općenito smatrana kao krštena ili je njezino krštenje bilo
dvojbeno, treba da se, prema odredbi kan. 1060, pretpostavi valjanost ženidbe
dok se sigurno ne dokaže da je jedna stranka krštena, a druga nekrštena.
Nevaljano pokušavaju sklopiti
ženidbu oni koji su primili svete redove.
Nevaljano pokušavaju sklopiti ženidbu oni koji su
vezani javnim doživotnim zavjetom čistoće u redovničkoj ustanovi.
Između muške osobe i radi
sklapanja ženidbe otete ili barem zadržavane ženske osobe ne može biti nikakve
ženidbe, osim ako poslije ženska osoba odijeljena od otmičara i smještena na
sigurno i slobodno mjesto svojevoljno izabere ženidbu.
§ 1. Tko radi sklapanja ženidbe s određenom osobom
ubije njezina ili svoga ženidbenog druga, nevaljano pokušava sklopiti tu
ženidbu. § 2. Nevaljano
također međusobno pokušavaju sklopiti ženidbu oni koji su usmrtili ženidbenog
druga uzajamnim fizičkim ili moralnim djelom.
§ 1. U pravoj liniji krvnoga srodstva nevaljana je
ženidba među svim precima i potomcima, bilo zakonitim bilo naravnim.
§ 2. U pobočnoj liniji nevaljana je sve do četvrtoga
koljena uključivo.
§ 3. Smetnja se krvnoga srodstva
ne umnožava. § 4. Neka se
nikad ne dopusti ženidba ako ima ikakve dvojbe da su stranke krvno srodne u
nekom stupnju prave linije ili u drugom stupnju pobočne linije.
Tazbina u pravoj liniji čini ženidbu nevaljanom u
svakom stupnju.
Smetnja javne ćudorednosti
nastaje iz nevaljane ženidbe, pošto je uspostavljen zajednički život ili iz
općepoznatog ili javnog priležništva; smetnja čini ženidbu nevaljanom u prvom
stupnju prave linije između muške osobe i krvnih srodnika ženske osobe, i
obratno. Ne mogu međusobno
valjano sklopiti ženidbu oni koji se vezani zakonskim srodstvom, nastalim iz
posvojenja, u pravoj liniji ili u drugom stupnju pobočne linije. (CIC kan. 1083
- 1094)
|
