|
Poseban izazov kojem
su dominikanci okrenuti u globaliziranom svijetu jest propovijedati
i kontemplirati Evanđelje.
Skoro godinu dana,
Argentinac fr. Carlos Azpiroz Costa je učitelj Reda koji trenutno
broji 6359 redovnika. U sljedećem razgovoru govori o izazovima
braće.
P: Godinama ste
služili HIV bolesnicima u Buenos Airesu. Što je za vas značilo to
iskustvo?
Fr. Azpiroz:
Zahvaljujući njima bio sam u stanju dublje razmatrati misterij Krvi
prolivene za život svijeta. Malo šansi za životom kojih su imali,
ovisila je o mogućnosti da imaju «zdravu krv». Na kraju, kada su svi
postupci bili uzaludni, s najvećim pouzdanjem netko bi rekao da su
željeli prikazati svoju bolest, svoju krv. To je bilo kao da su, u
zadnjem trenu, shvatili značenje vlastite Isusove žrtve.
P: Što danas nuka
mladog čovjeka da postane dominikanac?
Fr. Azpiroz: Osoba
Isusa Krista i njegova Riječ te, na osobit način, povratak temeljnim
izvorima Reda: ponovo otkriti studij kao istinsko dominikansko
zvanje. Ne smijemo se bojati naše prošlosti nego moramo ići
naprijed. Kako bi veliki dominikanski teolog Jean-Marie Roger
Tillard znao reći, moramo misliti da Gospodin može tražiti od nas
nove oblike i putove svjedočenja Evanđelja, gdje tradicija i
sjećanja iz prošlosti nisu dovoljna.
P: Koju novu riječ
mogu danas dominikanci dati kršćanstvu?
Fr. Azpiroz: Svako
zvanje je dar za novake, ali također i za stariju braću. Moramo
imati odvažnosti pjevati novu pjesmu, kako bi rekao moj predšasnik,
fr. Timothy Radcliffe. Ne misliti o tome koliko nas ima, nego o
svjedočanstvu koje mi nudimo svijetu. Ako bih morao gledati u neke
naše zajednice braće i brojati njihove sijede vlasi, spontano bih
komentirao «kako tužno». Ipak, ja kažem mladima: Pozvani smo živjeti
bratski život, shvatiti da mi nemamo primamljivost nekom poznatom
modnom markom. Mi moramo biti sretni da nas i nekoliko ima u
prolaznom svijetu.
P: Papa je tražio
od vas da suzbijate nove hereze. Koje su one danas?
Fr. Azpiroz:
Zasigurno sebeljublje, samodostatnost tipična za konzumističko
društvo. A onda narcizam: čovjek koji je zatvoren u samoga sebe
otkriva samo svoju ljubav, a zaboravlja druge. S arijanizmom Crkva
je već iskusila slične rizike. Prevladava mišljenje kako je tečaj o
samospoznaji dovoljan da se dobro osjećaš.
P: Dominikanci su
dali veliki doprinos II. Vatikanskom koncilu preko teologa Yvesa
Congara i Dominiquea Chenua. Koji je vaš doprinos suvremenoj
teologiji?
Fr. Azpiroz: Moramo
biti skromni u interpretiranju našeg vremena. Congar i Chenu su bili
shvaćeni poslije; vrijeme je dokazalo da su bili u pravu. Danas
svatko od nas duguje zahvalu tom vremenu i tim teolozima. U
određenom smislu, kao što Papa kaže, Koncil je još misterij koji se
razvija. Mislim da danas možemo ponuditi način gledanja stvarnosti
kroz nama dano svjetlo u misli Tome Akvinskoga.
P: Što danas znači
za mlade postati dominikanac?
Fr. Azpiroz: Mnogi
misle da posvećeni život ograničava. Iskušenje mnogih jest povući se
iz svijeta, jer oni ne vole taj način. Umjesto toga, potrebno je
živjeti sa širokim horizontima, bez limita ili zidova. Mislim da
mnogi mladi trebaju iskusiti izazov propovijedanja kao dominikanci.
|
