|
Odlomci
iz djela Temelji vjere, Herberta Madingera, tiskanog u izdanju Obiteljskog
centra i Biblioteke U pravi trenutak, Zagreb i Đakovo,
1998. Urednici: Ivan Zirdum i Marijo Živković. Prijevod djela s
njemačkog jezika: Stjepan Gut. Naslov originala: Fundamente des
Glaubens.
|
|
Mnogi astronomi današnjice
misle, da za nas imaju u ruci jedan posve izvanredan dokaz za Božju opstojnost.
Oni su uvjereni o tome, da je naš svemir star 10 do 15 milijarda godina. A što
je bilo prije toga? Radi toga je razumljivo da mnogi astronomi naših dana
priznaju vjeru u Boga. Pio XII. je ove podatke astronomskih istraživanja ovako
nagovijestio: polazeći od ove točke gledanja morao je kosmos postojati u jednom
savršeno drugačijem obliku kao i sve, kako nam je poznato: možda možemo u njemu
uočiti stvaranje. »Koji su razlozi ponukali astronomiju da to prihvati?
Kao prvo u našu zemlju ugrađen je neke vrste atomski sat. Među kemijskim
elementima postoje mnogi koji odašilju zrake (zrače), slično kao radij. U toku
vremena pretvara se većina ovih elemenata, koji zrače, u olovo. Jer se postepeno
formira sve više i više olova mogli su naučnici lako izračunati, kada su se ti
elementi, koji zrače, počeli raspadati. Oni zrače već 5 milijardi godina na
našoj zemlji. Također i starost meteorita, koji su se spustili na našu zemlju,
može se izračunati po istoj metodi. Starost sunca može se procijeniti jednom
drugom metodom. Sunce je atomska peć, koja funkcionira slično našoj atomskoj
bombi. Ogromna energija zračenja sunca potječe otud, što se jedan dio njegove
mase »izrači« u energiju, kao što je to također slučaj kod atomske bombe. U tom
procesu se sadržaj plina vodika smanjuje, a sadržaj plina helija povećava. Može
se približno procijeniti od kada je sunce počelo zračiti. Sunce je staro najviše
10 milijardi godina. Jednog će dana sunce izračiti svu svoju energiju i postat
će mrtvo, tamno nebesko tijelo.
Najinteresantnije je otkriće, da se svemir po svoj prilici širi i da sve nebeske
maglice od nas odlijeću na sve strane. Brzina bijega spiralnih maglica može se
izračunati iz promjene, koju svjetlost prima, kada svjetlosni izvor od nas
bježi. Svjetlost, naime, gubi u toliko više u broju oscilacija, u koliko se
svjetlosni izvor od nas brže udaljuje, bježi. Isti takav pokus možemo i sami
izvršiti, kada se auto koji trubi proveze pored nas: kada se zvučni izvor od nas
udaljuje, pada ton, jer se broj oscilacija tona smanjuje. Jer nam je brzina
bijega spiralnih maglica kao i udaljenost spiralnih maglica sada poznata, možemo
tok obrnuti unatrag, kada je bijeg ovih spiralnih maglica započeo. Taj se
početak zbio možda prije 10 do 15 milijarda godina.
Profesor Gamow, dobitnik nobelove nagrade iz Amerike, kaže: »Prostiranje
(širenje) svemira moralo je započeti možda prije jedno 5 milijardi godina.«
Profesor Jordan, jedan od najviđenijih fizičara, kaže: »U svemirskom prostoru ne
postoji niti jedno nebesko tijelo, koje je staro 10 milijarda godina.« Profesor
Weizsacker, jedan od najpoznatijih istraživača Njemačke, kaže: »Na iznenađujući
način je pomoću pet različitih metoda izračunata ista starost kemijskih
elemenata, zvijezda i spiralnih maglica.«
Svijet po svoj prilici ima svoj početak. Tada je netko morao taj početak
ustanoviti, realizirati. |
