|
Čitamo u Bibliji kako
je Isus došao navijestiti Radosnu vijest da nas Bog ljubi. On danas
želi od nas da budemo ta ljubav. Isus je rekao: «Meni ste to
učinili»: bio sam gladan, gol, bez kuće i sam i vi ste mi to
učinili. Ja ovo zovem – Evanđelje na pet prsta.
Svatko je pozvan
ljubiti Boga čitavim svojim srcem, dušom, pameću i snagom i ljubiti
svoga bližnjega zbog ljubavi prema Bogu. Ali u noći, prije nego je
umro, Isus nam je dao dva velika dara: dar samoga sebe u Euharistiji
i dar svećeništva kako bi nastavio svoju živu prisutnost u
Euharistiji.
Bez svećenika,
nemamo Isusa.
Bez svećenika, nemamo odrješenja.
Bez svećenika, ne možemo primati Svetu Pričest.
Kao što je Bog, naš
Otac, pripravio dostojno mjesto stanovanja za svoga Sina u
bezgrešnoj utrobi djevice - isto tako priliči da svećenik pripravi
samoga sebe da pripravi mjesto Isusu, Sinu Božjem, slobodnim
odabirom svećeničkog celibata. Brak i rađanje su čuda Božje ljubavi
kojima muškarci i žene postaju njegovi suradnici, donoseći novi
život na svijet. Ali Isus je jasno govorio o nečemu još većem od
toga, kada je rekao da u raju ljudi niti se žene niti udavaju, nego
žive poput anđela; i da postoje neki koji su se odrekli ženidbe radi
kraljevstva Božjega.
Svećenički celibat
je taj dar koji pripravlja za život u nebu. Isus zove svoga
svećenika da bude suradnik u Crkvi, da napuni nebo Božjom djecom.
Jednoga dana,
dođoše dvoje mladih ljudi u našu kuću i dadoše mi mnogo novca da
nahranim ljude, jer mi u Kalkuti, kao što znate, imamo mnogo mnogo
siromašnih koje svakodnevno hranimo. I pitala sam ih odakle im
toliko mnogo novca. Oni mi rekoše: «Prije dva dana mi smo se
vjenčali. Prije vjenčanja odlučismo da nećemo ići kupovati odjeću za
vjenčanje, da nećemo imati svadbenu večeru, nego ćemo, umjesto toga,
vama dati novac da nahranite siromašne.» Bilo je to nešto
neočekivano za visoku kastu Hindusa da tako učine. Ponovno sam ih
pitala: «'Zašto ste to učinili?' a oni su rekli: 'Mi toliko volimo
jedno drugo da smo željeli podijeliti radost ljubavi s ljudima
kojima služite'.»
Za mene je ova prekrasna, živa priča dvoje mladih koji vole jedno
drugo živi znak toga jedinstva Isusa i njegovog svećenika. Ovdje
žrtva nije novac ili materijalne stvari nego viši i bolji dar – dar
svećeničkog celibata. Najveći dar koji netko može dati Isusu na dan
kada prihvaća svećeništvo jest djevičansko srce, djevičansko tijelo.
Mi ga zovemo svećenički celibat. Taj dar je poput djevičanske
Kristove ljubavi za svoju Crkvu, koju predstavlja svećenik. Crkva je
tijelo Kristovo, ona je zaručnica Kristova.
Celibat nije samo
naša sposobnost da dajemo, nego još više naša sposobnost da
prihvatimo Božji dar, Božji izbor. Pobožno promisli kako on,
Stvoritelj svijeta, ima vremena za vas, svoja malena stvorenja.
Svećenički celibat
stvara prazninu kako bi mogli primiti drugi čudesni dar koji samo
Isus može ponuditi i dati – dar božanske ljubavi. Prije svega, Isus
nudi svoj dragocjeni dar sebe samoga za dugotrajno, odano i osobno
prijateljstvo s njime, u nježnosti i ljubavi. Ništa se ne može
dogoditi da on odustane od svoje vjernosti. On ostaje vjeran.
Dragi Kristovi
suradnici, rekli ste 'Da' Isusu i on vas je ozbiljno shvatio. Riječ
Božja postala je Isus, siromah. Vaš svećenički celibat je strašna
praznina koju proživljavate. Bog ne može ispuniti ono što je puno,
on može ispuniti samo prazninu – duboko siromaštvo, a vaše 'Da'
početak je bivanja ili postajanja praznim. To nije koliko mi stvarno
'imamo' da bi dali, nego koliko smo prazni – tako da možemo primiti
puninu u naš život i dopustiti mu živjeti njegov život u nama. U
vama, danas, on želi nanovo oživjeti svoju potpunu podložnost svome
Ocu. Dopustite mu da to učini. Nije važno što osjećate, nego što on
osjeća u vama. Otklonite svoj pogled od vas samih i uživajte što
nemate ništa, što ste ništa, što ništa ne možete učiniti. Pružite
Isusu veliki osmijeh, svaki put kad vas plaši vaše ništavilo. Ovo je
Isusovo siromaštvo. Vi i ja mu moramo dopustiti da živi u nama i
preko nas u svijetu. Prigrlite našu Majku, jer je i ona, prije nego
je mogla postati milosti puna, puna Isusa, morala proći kroz tu
tamu. Kako će to biti, pitala je. Ali u trenutku kad je rekla 'Da'
imala je potrebu žurno otići dati Isusa Ivanu i njegovoj obitelji.
Budite darovatelji Isusa ljudima, ne riječima, nego vašim primjerom,
vašim bivstvovanjem u ljubavi s Isusom, zračeći njegovom svetošću i
šireći njegov miomiris ljubavi gdjegod idete. Samo čuvajte Isusovu
radost kao vašu snagu. Budi sretni i u miru, prihvatite štogod on
daje, i predajte štogod on uzima s velikim osmijehom. Vi pripadate
njemu. Recite mu, ja sam tvoj, i ako me razrežeš na komadiće, svaki
taj komadić bit će samo tvoj. Neka Isus bude žrtva i svećenik u
vama.
Slobodnim odabirom
svećeničkog celibata svećenik se odriče zemaljskog očinstva i stječe
sudioništvo u Božjem Očinstvu. Umjesto da postane otac jedno ili
više djece na zemlji, on je sada sposoban voljeti sve u Kristu. Da,
Isus poziva svoga svećenika da širi Očevu nježnu ljubav za svaku
osobu. Iz tog razloga, ljudi ga zovu 'Oče'.
Svećenički celibat
ne znači samo da nisi oženjen, da nemaš obitelj. To je nepodijeljena
Kristova ljubav u čistoći. Ništa i nitko me neće odvojiti od ljubavi
Kristove. To nije naprosto lista zabrana, to je ljubav. Sloboda
ljubiti i biti sve svim ljudima. I zato mi trebamo slobodu,
siromaštvo i jednostavnost života. Isus je mogao imati sve, ali je
izabrao da nema ništa. Mi također moramo izabrati ne da imamo ili da
koristimo određena bogatstva. Što manje imamo od nas samih, to više
od Isusa možemo dati, a što više imamo od nas samih, to manje od
Isusa možemo dati. Kao svećenici, vi svi morate biti kadri iskusiti
radost te slobode, imanja ničega, imanja nikoga, onda možete ljubiti
Krista nepodijeljenom ljubavi u čistoći. Zato je, kod svećenika koji
je potpuno slobodan da ljubi Krista, rad koji radi u poslušnosti
njegova ljubav za Krista na djelu. Dragocjena krv je u njegovoj
ruci, živi kruh koji može lomiti i davati svima koji su Boga gladni.
Neka oni koji su
pozvani slijediti Isusa u svećeničkom celibatu i sudjelovati u
njegovom svećeništvu, mole i vapiju za odvažnost da daju - 'da daju
i dok boli'. Ovo davanje je istinska ljubav na djelu i možemo je
ostvariti jedino ako smo jedno s Isusom, jer u njemu, s njime i po
njemu jedino, Isus će moći činiti velike stvari, čak veće od onih
koje je on sam činio.
Ništa se ne može
usporediti sa svećeničkim zvanjem. To je poput zamjenjivanja Isusa
na oltaru, u ispovjedaonici, i u svim drugim sakramentima gdje on
koristi svoj vlastiti 'Ja', kao Isus. Koliko potpuno svećenik mora
biti jedno s Isusom, jer ga Isus koristi umjesto sebe, u njegovo
ime, da izriče njegove riječi, čini njegova djela, oduzima grijehe i
redovito pretvara kruh i vino u Živi kruh njegova vlastitog tijela i
Krv. Samo u tišini svoga srca može on čuti Božju riječ i iz punine
svoga srca može izreći ove riječi: «Ja te odrješujem» i «Ovo je moje
tijelo». Kako čiste moraju biti usne svećenika i kako čisto
svećenikovo srce mora biti da bi moglo govoriti, izricati riječi
«Ovo je moje tijelo» i pretvarati kruh u živog Isusa. Kako čista
mora biti ruka svećenikova, koliko potpuno ruka Isusova mora biti
ruka svećenikova, ako je u njoj, kada svećenik podiže tu ruku,
dragocjena Krv Isusova. Grješnik dolazi na ispovijed opterećen
grijehom, a napušta ispovjedaonicu kao grješnik bez grijeha. O, kako
čist, kako svet mora biti svećenik da otpusti grijehe i da izreče
riječi «Ja te odrješujem».
Za mene,
svećeništvo je nepovredivost, svetost zbog koje je Krist došao na
zemlju da postane čovjekom, da živi Očevu ljubav i smilovanje, i da
opere grijehe. Imamo prekrasan primjer toga u iskustvu s našim
ljudima.
Sestre su pronašle
nekog čovjeka i učinile sve što su mogle da ljubav djeluje, za njega
koji je bio zatvoren za tako nešto godinama. Nije govorio dva dana.
Drugog dana rekao je sestrama: «Vi ste donijele Boga u moj život,
dovedite Oca također.» Sestre su otišle i dovele svećenika, a on se
ispovjedio nakon šezdeset godina. Sljedećeg jutra on je umro.
To je ono što je
svećenik – on je «vezujuća spona» između čovječanstva i Boga, kao
što je Isus bio – da otpusti grijehe. Bog je ušao u ovaj čovjekov
život, jer oproštenje za čovjekov grijeh mora proći preko svećenika
koji uspostavljaju potpunu vezu s Bogom. Ovo je bilo milosno čudo
koje je došlo tom čovjeku koji je bio mnogo godina udaljen od Isusa,
a to je izrazio riječima: «Vi ste donijele Boga u moj život,
dovedite Oca također.» To povezivanje, to milosrđe, to čišćenje od
njegovih grijeha došlo je preko svećenikovih ruku, svećenikovih
riječi.
Svećenik ima,
također, navijestiti Krista. A on ga ne može navijestiti sve dok
njegovo srce nije ispunjeno Bogom, a Bog je ljubav. Zbog toga on
treba u tišini svoga srca čuti riječ Božju, jer samo tada, iz punine
svoga srca, može govoriti riječ Božju.
Ti si, kao Božji
svećenik, pozvan da budeš njegov živi instrument, i zato mu moraš
dati čak i dopuštenje da radi s tobom točno ono što on hoće, na
slavu Očevu. Isti duh pozvat će te da živiš još bliže jedinstvo s
Isusom – mišlju, srcem i djelom – tako da sve ono što kažeš i učiniš
bude za njega, s njime i njemu. Kao što je on jedno s Ocem, tako i
ti moraš biti jedno s Isusom. Kako je s njegovim vlastitim
svećeništvom tebe zapečatio, tako on mora biti jedno da živi to
svećeništvo u tebi. Ništa i nitko te ne smije odijeliti od Isusa,
tako da možeš reći sa sv. Pavlom: «Ne živim više ja, nego u meni
živi Krist».
Krist je samog sebe načinio kruhom života da utaži našu glad za
njegovom ljubavlju, a onda je on sam sebe učinio gladnim tako da bi
mi mogli utažiti njegovu glad za našom ljubavlju. Kada je sv. Pavao
išao u Damask da uništi kršćane, bacio se na tlo, i čuo glas:
«Savle, Savle, zašto me progoniš?». A Pavao ga je pitao: «Tko si ti,
Gospodine?». Krist nije spomenuo kršćane u Damasku. To je ista
stvar. «Što god učiniste jednom od moje najmanje braće, meni ste
učinili.» Ako u moje ime dodaš čašu vode, dodaješ je Meni. Ako u
moje ime primaš dijete, primaš mene. I on je načinio takav uvjet
također, da će nam se u času smrti suditi o onome što smo bili i što
smo radili. Učinio je sebe gladnim, golim, bez kuće, bolesnim,
osamljenim, neželjenim, odbačenim, i reče: «Bio sam gladan i dali
ste mi jesti.» Ne samo kruha, bio sam gladan ljubavi. Bio sam gol,
ne samo bez komadića odjeće, nego sam bio gol, bez ljudskog
dostojanstva djeteta Božjega. Bio sam bez kuće, ne samo bez kuće
načinjene od opeke, nego sam bio bez kuće, odbačen, neželjen,
nevoljen, odbačen od društva, i vi ste mi to učinili.
Isus je u
Euharistiji učinio sebe samog kruhom života da utaži našu glad za
Bogom, jer smo svi mi stvoreni da ljubimo i da budemo ljubljeni. I
vrlo je jasno što je Isus mislio, jer kako mi ljubimo Boga? Gdje je
Bog? Bog je svugdje. Kako mi ljubimo Boga? I zato nam daje mogućnost
da činimo drugima ono što bi željeli činiti njemu. Da oživotvorimo
našu ljubav prema njemu. Stoga, svećeničko zvanje nije samo činiti
ovo ili činiti ono; svećenik je stvoren da pripada potpuno Bogu –
tijelo, duša, um, srce, svako vlakno njegova tijela, svaki djelić
njegove duše – jer ga je pozvao njegovim imenom. Svećenik mu je vrlo
dragocjen, svećenik je vrlo brižno ljubljen od Boga, od Isusa, koji
ga je izabrao da bude njegovo drugo ja. I posao koji je povjeren
svećeniku da ga radi samo je sredstvo da oživotvori svoju nježnu
ljubav prema Bogu. Zato je posao koji on radi svet. I rad mora
uvijek voditi ne samo njega prema Bogu, nego mora biti kadar voditi
duše prema Bogu. To je ono što je Isus rekao: «Neka drugi vide vaša
dobra djela i slave Oca vašega.»
Pozvan si biti
odsjaj samog Isusa. Tvoj pogled mora biti njegov, tvoje riječi
njegove riječi. Ljudi ne traže tvoje talente, nego Boga u tebi.
Privodi ih Bogu, a nikad sebi. Ako ih ne privodiš Bogu onda tražiš
sebe, i ljudi će te voljeti zbog tebe, a ne zato što ih podsjećaš na
Isusa. Tvoja želja mora biti «dati samo Isusa» u tvojoj službi, a ne
sebe. Zapamti da samo tvoje zajedništvo s Isusom postiže
komunikaciju s Isusom. Kao što je Isus bio toliko ujedinjen s Ocem
da je bio njegov sjaj i slika, tako i ti, svojim sjedinjenjem s
Isusom, postaješ njegov odsjaj, Kristova prozirnost, tako da oni
koji su tebe vidjeli, na neki su način vidjeli njega.
Da bi bio sposoban
stvarno biti svećenik po srcu Isusovu, trebaš mnogo molitve i
pokore. Svećenik treba ujediniti svoju vlastitu žrtvu s Kristovom
žrtvom, ako uistinu želi biti potpuno jedno s Isusom na oltaru.
Kad je umro naš
Sveti Otac Pavao VI., primila sam međugradski poziv iz Londona u
kojem me se pitalo što mislim o smrti Svetog Oca, i ja sam rekla:
«Bio je svet, bio je voljeni otac. Imao je veliku ljubav prema djeci
i siromašnima i posebnu ljubav prema Misionarkama ljubavi. Otišao je
k domu Božjemu i sada mu se možemo moliti.»
Ono što sam rekla
bila je istina o Svetom Ocu, jer je, dok je umirao, misu govorio
njegov tajnik uz bolesnički krevet. Upravo za vrijeme posvećenja on
je pretrpio kobni srčani napad. Poveži ovo s onim što je on rekao
godinu prije, kada mu je netko rekao da je tako puno patio, da je
nastavio Muku Isusovu, da je mnogo pretrpio u Crkvi zbog biskupa,
svećenika i redovnika koji su napuštali Crkvu.
Sveti Otac nije
raspravljao ili objašnjavao nego se izrazio jednom kratkom i jasnom
rečenicom: «Samo živim moju Misu.»
Svojim životom
zasnovanom na Euharistiji, Božjoj ljubavi u Isusu, skrivenom pod
prilikama kruha i vina, može biti življena u svemu njegova krasota i
ljepota u skrivenim događajima svakodnevnog života. Ti moraš
nastavljati svoju Misu nakon njezinog svakodnevnog slavljenja
tijekom liturgije, svojom odanom vjernošću u malenim životnim
stvarima. Poput kapi ulja koje hrane svjetiljku u svetištu, koja
trajno gori blizu živog Isusa u tabernakulu, tvoj život mora dalje
trajati kao produljenje Euharistije koju ti prinosiš. Ti moraš biti
razlomljen za mnoge u ovom Kruhu, tvoj život mora biti natočen u
ovoj Čaši. Milosrđe je ljubav na djelu.
Danas mnogi
svećenici bivaju uključeni u društveni rad i društveni razvoj, i
zanemaruju posao svoga svećeništva. A postoje mnogi ljudi koji to
mogu raditi. Ono što ljudi trebaju od svećenika jest čovjeka koji će
ih voditi Bogu, koji će im dati Isusa. Oni ne trebaju svećenika koji
će se baviti socijalnim radom. Postoji mnogo dobrih ljudi koji mogu
raditi te stvari tisuću puta bolje i nije pravo od nas oduzimati
posao koji drugi ljudi mogu tako lijepo obavljati. Nitko ne može
raditi svećenikov posao na koji si pozvan, osim ti, kao njegov
svećenik. Zato ne zamjenjujte nikakvim drugim poslom, koliko god on
lijep bio, svoje svećeništvo.
Oci Misionari
ljubavi – utemeljeni u listopadu 1984. – spajaju veličinu i snagu
svećeništva s karizmom Misionarki ljubavi, i tako svjedoče istinu
Evanđelja propovijedanu siromašnima.
Mislim da je mnogo,
mnogo svećenika pozvano, čak i bez njihova ostvarenja, da se potpuno
predaju Gospodinu. Da, svijet je u velikoj potrebi za svećenicima,
za svetim svećenicima, za svećeničkim celibatom, jer je svijet u
potrebi za Kristom. Sumnjati u vrijednost svećeništva i svećeničkog
celibata u današnjem svijetu znači sumnjati u pravu vrijednost
Krista i njegovo poslanje – jer to je jedno te isto. Kristovo
poslanje je naše.
Neshvatljivo je
kako se možemo okrenuti od svevišnjeg Boga i hodati pognuto pred
nekim stvorenjem koliko god to stvorenje može biti dobro. Nije li
Isus jedini koji te može napuniti do vrha s Božjom ljubavlju? Zato
nije iznenađujuće što oženjeni ljudi pitaju Crkvu. U Katoličkoj
crkvi nema razvoda. Kako to da Crkva ne može razvesti oženjeni par,
a svećenik može napustiti svoje svećeništvo? Svećenik može dobiti
oprost (dispensu) ali mu nitko ne može oduzeti njegovo svećeništvo.
Jednom svećenik, on je svećenik zauvijek. U paklu on također ostaje
svećenik. Crkva ipak, može spriječiti korištenje njegove svećeničke
moći.
Marijo, Majko
svećenika: Promatraj našu Blaženu Gospođu, Majku Isusovu koja stoji
u podnožju križa Sina svoga, našeg jedinog Velikog Svećenika – sa
sv. Ivanom, ljubljenim apostolom i svećenikom, njoj bliskom, kojima
je Isus rekao: «Ženo, evo ti sina» i «Sine, evo ti majke». Nitko ne
bi mogao biti bolji svećenik od Djevice, Majke Božje, jer je ona
uistinu bez poteškoće mogla reći: «Ovo je moje tijelo... Ovo je moja
krv» - jer je to stvarno i istinito bilo njezino tijelo i krv koju
je darovala Isusu. I ona je ostala samo služavka Gospodinova, da bi
se ti i ja mogli uvijek okrenuti prema njoj kao našoj Majci. I ona
je jedno od našeg vlastitog, tako da joj uvijek možemo doći,
obratiti joj se i biti jedno s njom. I naravno, to je razlog zašto
je ostala straga – da ustanovi Crkvu, da ojača svećeništvo apostola,
da im bude majka, dok Crkva, mlada Crkva nije oblikovana. Ona je
bila tamo. Kao što je Isusu pomogla odrasti, tako je također pomogla
da u početku Crkva naraste. Ona je ostala straga mnogo godina nakon
što je Isus uzašao na nebo, tako da je ona bila jedina koja je
pomagala oblikovati Crkvu. Ona je jedina koja pomaže oblikovati
svakog svećenika; i nitko ne može imati veće pravo na Našu Gospođu
od svećenika. I mogu zamisliti što je morala imati, i što još ima,
veoma nježnu ljubav i posebnu zaštitu također za svakog svećenika,
samo ako joj se obrati.
Kako je čudesno
onda, vidjeti tu sličnost s Marijom. Mi ju trebamo. Molimo joj se da
ona može pribaviti za nas taj veliki i lijepi dar svećeničkog
celibata, znak ljubavi Kristove. Na ovo te Bog zove kada te zove
tvojim imenom, ako te je izabrao da budeš njegov pravi svećenik, ako
te je odabrao da te prigrli s nježnošću i ljubavlju, ne boj se,
slijedi ga. Ona će ti pomoći, voditi te, voljeti te – tako da vi
svećenici možete učiniti Isusovu prisutnost još stvarnijom u
današnjem svijetu.
Stavi svoju ruku u
Marijinu ruku i traži od nje da te vodi Isusu. Kada je Isus ušao u
njezin život, ona je pohitala da ga dade drugima. Ti, kao njegov
svećenik, pohitaj s njom da daš Isusa drugima. Ali zapamti, ne možeš
dati ono što nemaš. Da bi bio sposoban dati, trebaš živjeti to
jedinstvo s Kristom, i on se nalazi u tabernakulu gdje ga stavljaš.
Naglasi sebi kao prvu stvar ujutro da Isus bude središte tvoga
života. Tijekom dana, uči moliti svoj posao: posao s Isusom, posao
za Isusa. Uvijek budi blizu Mariji. Moli je da ti da njezino srce
tako lijepo, tako čisto, tako bezgrešno, njezino srce tako puno
ljubavi i poniznosti, kako bi bio kadar primiti Isusa i dati Isusa
drugima u kruhu života. Ljubi Isusa kako ga je ona ljubila i služi
mu u patničkoj boli siromašnih – budući da čitamo u Bibliji da je
jedan od znakova da je Isus Spasitelj došao da se evanđelje
propovijeda siromašnima. |
