|
Odlomci
iz djela Temelji vjere, Herberta Madingera, tiskanog u izdanju Obiteljskog
centra i Biblioteke U pravi trenutak, Zagreb i Đakovo,
1998. Urednici: Ivan Zirdum i Marijo Živković. Prijevod djela s
njemačkog jezika: Stjepan Gut. Naslov originala: Fundamente des
Glaubens.
|
|
Satni mehanizam, sat,
ne nastaje »sam od sebe«. U torn satu ima i previše duha a da bi
mogao nastati »slučajno«. On je potpuno planski izraden: poluge,
navoji sata imaju svoju funkciju; ravnomjerno pokretanje naprijed je
njegov nenadomjestivi zadatak; ugrađivanje rubina, prenos točkića
koji zahvaćaju jedan u drugi pomoću zubaca; ravnomjerno kretanje
kazaljki određenom brzinom, to je uređaj pun smisla, koji ga čini
mjernom spravom ... Sve to pokazuje da je ovdje nečija zamisao, da
se u njegovoj osnovi nalazi plan: tamo gdje postoji plan,
pretpostavIjamo misaono biće, koje je taj plan stvorilo.
Upravo takav plan susrećemo u cijeloj prirodi kako u najvećim tako i
u najmanjim bićima, stvorenjima. Niti zrnce prašine ne postoji bez
grandioznog plana. Tako mi ljudi kažemo s pravom: cijeli ovaj svijet
ukazuje potpuno vidljivo na duh Stvoritelja. Netko je morao savršeno
planski urediti ovaj svijet. Ovaj svijet je djelo nadmoćnog duha
koji ga je smislio i stvorio.
Već u atomu susrećemo se na uočjiv način s vlašću misaonog duha:
red, plan, duh, Stvaralac. Atom je najgenijalniji višenamjenski
uređaj. Sve živo, zvijezde, sunce, životinje i čovjek, izgrađeni su
od tih atoma. Atom je osnovni svjetlosni stroj koji imamo: tu se
stvara svjetlost (skokom jednog atoma sa jedne staze na drugu
stazu). Atom je najelementarnije električno djelo (tvorevina, naboj)
koje imamo: u njemu kola, živi kružno kretanje bez prekida (radi
elektrona koji kruže). Atom čini najelementarnije magnetsko polje.
Atom može biti kao odašiljac (emitor): tu se masa pretvara u
zračenje. Atom je na kraju najmoćnija energija — i toplotni izvor
koji uopće poznajemo: sva sunčeva energija potječe iz mase atomskog
jezgra. Svaka atomska bomba svjedoči o snazi i toplotnom kapacitetu
nekoliko kilograma materije. I najmoderniji istraživači priznaju da
možda i život već ima u određenim molekulama svoj temelj. Tko je to
tako genijalno isplanirao.
Još dublje zadiru čuda u svijet živoga. Upravo tu nalazimo savršeni
plan, zamisao, namjeru. Najmodernija tehnika Amerike započinje
poslije drugog svjetskog rata posebnom znanošću »biotikom«
priznavati i vrednovati izvanrednu konstrukcionu građu prirode.
Tisuću doktora i inžinjera prihvaćaju tamo zadatak da rade u
američkoj tehnici i ratnoj moći, da bi čudo prirode upoznali i
iskoristili. Genijalno jednostavni uređaji za mjerenje brzine
aviona, uređaji za kontrolu kružnog leta, ispitivanje vanjskog
omotača letećih tanjura, već su od prirode uzeti. Već i
najprimitivnija živa stanica je genijalni kemijski laboratorij.
Materije strane životu tamo se u visoko kompliciranim kemijskim
spojevima mijenjaju (asimilacija). Nikakva sprava na svijetu nije u
mogućnosti izvršiti ono što stanica od šale, igrajući se svladava:
ona se naime dijeli i od jednog uređaja nastaju dva - stanica raste.
Još više: stanica, taj građevni materijal (opeka) života od kojega
su izgrađene sve žive tvorevine (organizmi) nosi u sebi plan
izgradnje za svaki organizam kome pripada: kromosomi, koji su
smješteni u jezgri stanice, to je najgenijalnija bilježnica na
svijetu (leksikon života). Jedna jedina stanica (opeka), tj.
stanična klica može se toliko umnožiti da iz nje nastane cijeli
organizam, jer je plan za svaku stanicu u njoj već sadržan.
Pri regeneraciji, tj. pri obnavljanju povrijeđenih dijelova živoga
bića nameće nam se dojam da tu mora postojati plan, jer živo biće
obnavlja iznova svoj organizam potpuno planski kao što je bilo od
iskona. Ili zar se tako nešto događa možda bez plana? Odsijecimo na
pr. salamanderu jednu nogu, on će je opet obnoviti sa svim tkivima i
kostima. Ako glisti odsječemo prednju polovinu tada će se ta
polovina obnoviti zajedno s mozgom. Rasijecimo ascidiju (životinja
dubokih mora) na dijelove tada će od svakog dijela nastati cijela
ascidija. Čak i ako jednu škrgu ove životinje rasječemo dvanaestak
puta i opet ce se od svakog dijela škrge razviti potpuna životinja.
Ovdje se plan cjeline može gotovo rukama dotaknuti. Ovo je morao
Netko isplanirati. |
