|
1. Dio iz Evanđelja po Ivanu (21, 15-17) koje smo upravo poslušali,
stavlja pred nas sugestivan evanđeoski prizor. Sin Božji povjerava
Petru svoje stado, svoju Crkvu, za koju je već prije zajamčio da je
ni vrata paklena neće nadvladati( usp. Mt 16, 17-18). Isus prije
toga traži potvrdu ljubavi: Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego
ovi?…(Iv 21,15). Uznemiravajuće pitanje koje, ponovljeno tri puta,
podsjeća na trostruko Petrovo zatajenje Isusa. No on, unatoč gorkom
iskustvu, ponizno prosvjeduje: Gospodine, ti sve znaš - ti znaš da
te ljubim! (Iv 21, 17).
Ljubav je tajna Petrova poslanja. Ljubav je "tajna uspjeha" svih
onih koji su pozvani da nasljeduju službu Dobrog Pastira
upravljajući Božjim narodom. "Officium amoris pascere domimicium
gregem…" - Služba ljubavi je čuvati stado Gospodnje.. - volio je
govoriti Pavao VI., parafrazirajući glasovitu izreku svetog
Augustina.
2. Šimune Ivanov ljubiš li me ti više od ovih? Tko zna koliko je
puta čuo u duši ove riječi moj časni prethodnik, sluga Božji Pavao
VI., kojega se sjećamo danas? Prošlo je 40 godina od njegova
izabranja na Katedru svetog Petra, 21. lipnja 1963. te 25 godina od
njegove smrti (6. kolovoza 1978.). Od mladosti je bio u izravnoj
službi Svete Stolice, uz Papu Pija XI. Dugo je vremena bio jedan od
najvjernijih i dragocjenih suradnika Pape Pija XII., a bio je
izravni nasljednik Pape Ivana XXIII. kojega sam ja s radošću
proglasio blaženim prije tri godine. Petnaest godina trajala je
njegova služba Sveopćeg pastira Crkve, a koja je iznad svega bila
označena Drugim vatikanskim koncilom kao i velikom pozornošću na
potrebe modernih vremena.
Imao sam i ja tu milost sudjelovati u radu Koncila te živjeti u
vremenu nakon njega. Osobno sam mogao cijeniti njegovo djelovanje
usmjereno na neprestano i neophodno "ažuriranje" Crkve zahtjevima
nove evangelizacije. Kada sam ga naslijedio na Petrovoj katedri,
osobno sam nastojao nastaviti to pastoralno djelovanje, nadahnjujući
se njime kao ocem i učiteljem.
3. Snažni i blagi apostol Pavao VI., ljubio je Crkvu i radio je na
njenom jedinstvu, ali i pojačavao njenu misionarsku djelatnost. U
tom smislu se potpuno razumije inovativnost poduzimanja apostolskih
putovanja, koja danas predstavlja sastavni dio Petrove zadaće. Htio
je da se crkvena zajednica otvori svijetu, ali da istovremeno ne
popusti mentalitetu ovoga svijeta. S razboritom se mudrošću znao
oduprijeti napasti "prilagodbe" mentalitetu ovoga svijeta, podnoseći
evanđeoskom snagom teškoće i nerazumijevanje, a u nekim slučajevima
čak i neprijateljstvo. Čak i u najtežim trenucima nije nedostajala
Božjem narodu njegova prosvjetljujuća riječ. Na kraju njegova
života, izgledalo je da je cijeli svijet shvatio njegovu veličinu i
bio s njim u ganutljivom zajedništvu.
4. Bogat je njegov nauk i najvećim dijelom usmjereno u odgajanju
vjernika za "osjećaj Crkve". Među mnogim njegovim djelima, želim
podsjetiti, osim na Encikliku Ecclesiam Suam s početka njegova
pontifikata, na potresnu ispovijest vjere, poznata kao Vjerovanje
naroda Božjega, proglašenu sa snagom na Trgu svetog Petra 30. lipnja
1968. Nije moguće šutjeti o hrabrim stajalištima u obrani ljudskog
života u enciklici Humanae vitae, ali i isto tako hrabrim
stajalištima u prilog zemalja u razvoju u enciklici Populorum
Progressio, u kojoj se zalagao za izgradnju solidarnijeg i
pravednije svijeta. Postoje zatim i osobna razmišljanja koje je
zapisivao za vrijeme duhovnih vježbi, kada se povlačio da bude "sam
sa sobom" kao da je u "sobi svoga srca". Često je meditirao o mjestu
na koje ga je Bog pozvao u službu Crkvi koju je "uvijek ljubio" u
duhu Petrova poziva. "Nitko više nego ja ne bi trebao meditirati o
ovome - zapisao je za vrijeme jedne duhovne obnove - Da bi je
razumio i živio! Gospode, koja stvarnost koje otajstvo! …To je
avantura u kojoj sve zavisi od Krista…" ( Duhovna obnova 5. – 13.
kolovoza 1963. - Meditazioni inedite - Ed. Studium).
5. Predraga braćo i sestre, zahvalimo Bogu za dar ovoga Pape, koji
je čvrsto i mudro vodio Crkvu. U propovijedi 29. lipnja 1978. - malo
više od mjesec dana do svršetka zemaljskog života, Pavao VI. je
govorio: Pred opasnostima koje smo opisali…. osjećamo se pozvanima
ići ususret Kristu, kao jedinom Spasitelju, i vapiti mu: Gospodine
kome ćemo poći? Ti imaš riječi života vječnoga! (Iv 6, 68). Samo je
On istina, samo On je naša snaga, samo On je naše spasenje. Njime
osnaženi, zajedno ćemo nastaviti naš put" (Insegnamenti, XVI, 1978.
p. 524).
U svjetlu našeg cilja, koji je vječnost, bolje razumijemo koliko je
neophodno potrebno ljubiti Krista i služiti njegovoj Crkvi s
radošću. Neka nam tu milost izmoli Marija, koju je Pavao VI.
sinovskom privrženošću proglasio Majkom Crkve. I neka upravo ona,
Bogorodica, primi u naručje ovog sebi odanog sina, i neka tako uživa
blaženstvo vječno pripravljeno za vjerne sluge Evanđelja.
Talijanskim hodočasnicima:
Prošle nedjelje Božanska mi je Providnost dopustila još jedno
apostolsko putovanje u Bosnu i Hercegovinu, u Banju Luku - šest
godina nakon mog pastirskog pohoda Sarajevu. To je bilo kratko ali
intenzivno putovanje puno nade za tu zemlju koja je mnogo pretrpjela
zbog nedavnog rata.
Od srca se ponovno zahvaljujem svima koji su me primili, biskupima i
vlastima, odgovornim političarima i članovima Vijeća za
međureligijsku suradnju, koje sam susreo i sa zadovoljstvom mogao
ustvrditi njihovu spremnost na dijalog. Posvuda i u svima sam vidio
volju i uvjerenje da je potrebno prevladati bolna iskustva prošlosti
kako bi se na istini i uzajamnom opraštanju izgradilo društvo
dostojno čovjeka, a za Boga prihvatljivo.
Vrhunac hodočašća bilo je svečano Euharistijsko slavlje s
beatifikacijom Ivana Merza, kojega sam istakao kao primjer
katolicima, posebice mladima, Bosne i Hercegovine. Molimo Gospodina
da po njegovom zagovoru to Apostolsko putovanje donese očekivane
plodove za Crkvu i sve pučanstvo Bosne i Hercegovine. Molim se Bogu
da narodi Bosne i Hercegovine, potpomognuti i od međunarodne
zajednice, uspiju riješiti još uvijek otvorene složene probleme i
ostvariti zakonite težnje za životom u miru i priključenjem
ujedinjenoj Europi. "Srdačno pozdravljam nazočne hrvatske
hodočasnike te sve blagoslivljam.
|
