|
Vjeruješ li zaista da mi s našim skromnim ljudskim
razumom možemo riješiti sva bitna pitanja našeg vjerskog života? Kako si na
primjer predstavljaš Boga? Moramo li se Boga plašiti jer dopušta trpljenje i
smrt? Ili je Bog tako bezazlen da ga ne zanimaju ljudske pogreške? - Tko će
odgovoriti na ta pitanja pomoću skromnog ljudskog razuma? Od tih pitanja zavisi
toliko toga.
Odakle ti nadalje sigurnost
da postoji grijeh i sud poslije smrti? Dužnost i savjest? Bog i vječnost?
Vjeruješ li doista da ja ili ti sa ovo malo mozga možemo sigurno razriješiti ta
prastara pitanja? Postoje doduše ozbiljni razlozi u prilog tome da to možemo.
Ali također postoje i mnogi visoko nadareni i inteligentni ljudi koji misle
drugačije nego ti. Ili vjeruješ da si pametniji nego svi oni čuveni profesori,
koji danas negiraju slobodnu volju, a time i svaku odgovornost čovjeka, negiraju
postojanje duše u čovjeku, negiraju grijeh, dužnost i savjest? Mnogi negiraju
čak i samu Božju opstojnost i posljednji sud poslije smrti.
Kako ćeš ti kao jednostavan, vrlo zaposlen
čovjek, bez temeljite znanstvene izobrazbe ta tako teška i sudbonosna pitanja
razriješiti samo svojim razumom? No upravo najvažnije i najradikalnije odluke
zavise od tih odgovora, koje moraš dati o tim posljednjim pitanjima.
Kako ćeš među mnogim nazorima o svijetu u
današnje doba, u toj zbrci različitih mišljenja, pronaći upravo ono što je
zaista istinito i ispravno? Nalaziš se usred različitih strujanja današnjice u
kojima si odrastao. Sve te stranputice utječu na tebe na neki način preko radio
emisija, novina, radničkih sindikata, vojske itd. Ta mišljenja proturječe jedna
drugima često u tolikoj mjeri baš u najbitnijim pitanjima života. Kako ćeš sada
pronaći put istine i pravde? Nietzsche, na primjer, proglašava svaki dosadašnji
moral kao ropski moral glupih i slabih i zahtijeva bezobzirnu promjenu: »Slabo
treba zgaziti«, iskorijeniti, likvidirati, uništiti! Jedni izjavljuju da je
religija središte života, drugi naviještaju: Bog je mrtav. Jedni proglašavaju
život apsurdnim i besmislenim, a drugi naučavaju veličanstvene ideale. Jedni
naučavaju bezobzirnu životnu borbu i da može opstati samo jači, a drugi traže
opraštanje, milosrđe. ... Ne postoji niti jedan svjetonazor koji sadrži
vrijednosti, a koje neki drugi svjetonazor radikalno osporava.
Vjeruješ li zaista, da postoji neki mali čovjek,
koji sva ova pitanja može konačno razriješiti? Ali kako ćemo živjeti, ako ne
znamo što je ispravno? Ako ne znamo istinu, tada se u svakom slučaju možemo
zadovoljiti bilo kojim odgovorom. Tako će čovjek stvoriti vlastitu sliku o Bogu,
vlastitu religiju, vlastitu istinu.
Tko međutim osjeća stvarnu potrebu za istinom,
taj će ubrzo spoznati da on to sam nije u mogućnosti spoznati. On sluti da nam
netko mora pokazati taj put, jer se radi o našem životu. Za takvog čovjeka
Objava Božja nije više stvar luksuza o religioznom životu, nego neophodni kruh,
za kojim gladuje. U kome je zahtjev za istinom postao živa stvarnost, taj će
čeznuti za Božjom Riječi, za njegovom Objavom. Njemu neće istine vjere
kršćanstva i Biblije biti više teški okovi. Riječi Kristove za njega su putokaz
na opasnom terenu, u nepoznatoj zemlji. Takav će čovjek zahvalno prihvatiti
svaki takav putokaz, jer zna koliko je opasno na svoju ruku lutati okolo u
ponorima života. |
