|
U subotu 9. rujna završio je s radom
Treći Međunarodni studijski tjedan za dominikansku obitelj u
formaciji (mlade dominikance i dominikanke u formaciji). Tema
ovogodišnjeg Tjedna bila je "Crkva i društvo", a radni jezici su
bili talijanski, njemački i hrvatski. Sva su predavanja, kao i
rasprave, simultano prevođena. Na Tjednu je sudjelovalo pedesetak
sudionika iz Njemačke, Austrije, Švicarske, Italije, Poljske,
Bolivije i Hrvatske kao zemlje domaćina. Program Tjedna obuhvaćao je
cjelodnevne cikluse predavanja, rad po jezičnim skupina o tematskoj
cjelini pojedinoga dana, te plenarne rasprave.
Prvoga dana, nakon otvorenja i pozdravnih riječi, u radu po jezičnim
skupinama govorilo se je o odnosu Crkve i društva u zemljama iz
kojih sudionici dolaze, s osvrtom na povijesnu pozadinu odnosa,
današnju situaciju, eventualne posebne konfliktne situacije i s
pogledom u budućnost tih odnosa. Svim sudionicima to je bio
najzanimljiviji dan, jer su u međusobnom upoznavanju sa situacijom
odnosa Crkva-društvo prepoznali sličnost u nekim točkama, a na
temelju iskustva drugih mogli su uvidjeti u kojem dijelu se ti
odnosi mogu produbiti i poboljšati, a u kojem dijelu se mogu i
moraju promijeniti. Na primjer, u Njemačkoj gdje katolici čine
trećinu stanovništva, Crkva nije omiljela među mladima; mladi nemaju
povjerenja u Crkvu. Crkva se, glede pitanja pobačaja i
savjetovališta, našla u konfliktu, s jedne strane prema društvu, a s
druge strane prema Rimu. Drugi konflikt je problem vjeronauka u
školama, te smanjenje stope crkvenog poreza ili čak njegovo
dokidanje, fenomen nedjeljne kulture (nedjelja nije više slobodan
dan). Kršćanska etika postaje sve manje značajna. Stoga se
uspostavljeni odnos Crkve i države, smatraju sudinici iz Njemačke,
neće moći više takvim održati, jer se Crkva sve više marginalizira.
Crkva mora izboriti više samostalnosti, a svoju bi ulogu u pluralnom
društvu morala iznova definirati. U Austriji, gdje se osamdeset
posto stanovništva smatra katolicima, situacija je drugačija. Crkva
ima veliki utjecaj i na mlade. No, i tamo su se osjetile različite
konfliktne situacije, npr. od početka osamdesetih godina glede
nekolicine biskupa koji nisu bili prihvaćeni, pitanje postavljanja
biskupa i ređenja žena, demokratizacije u Crkvi te rasprave o
imigrantima i izbjeglicama u Austriji. U Boliviji Crkva ima veliki
utjecaj (oko 85 posto stanovništva se smatra katolicima).
Bolivijancima je Crkva jedina institucija u koju mogu imati
povjerenje; ona je "glas naroda". Sudionici iz Hrvatske su prikazali
situaciju u Hrvatskoj, gdje Crkva ima veliki utjecaj a i mladi još
uvijek imaju povjerenja u nju. Pored konflitnih situacija za vrijeme
komunističkog režima, spomenuto je pitanje denacionalizacije, te
konfliktna situacija u kojoj se Crkva našla prigodom siječanjskim
izbora s jedne strane prema biračima i prema političkim strankama
koje su očekivale i tražile da ih Crkva preferira i podržava (i
sudinici iz Poljske su govorili o utjecaju Crkve prilikom izbora u
Poljskoj). Također je spomenut i reakcija javnosti na nedavni posjet
zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića Beogradu.
U utorak, 5. rujna prior
dominikanskog samostana u Zagrebu, fr. mr. Tomislav Kraljević,
izlagao je na temu "Ekleziološka refleksija o Crkvi i društvu s
posebnim osvrtom na dokument II. Vatikanskog sabora 'Gaudium et
spes', i na zaključke općih zborova Dominikanskog reda". Predavač je
najprije je pokazao kakav je koncept društva stvoren na samom
saboru, te na koji ga se način koristi u ekleziološkom poimanju. U
poslijepodnevnom radu obrađivani su pojedini odlomci iz koncilskih
dokumenata i s nekoliko općih zborova Dominikanskog reda.
U srijeda, 6. rujna, sociolog prof.
dr. Michael Ebertz iz Freiburga im Brisgau je svojim predavanjem
"Crkva na prijelazu u treće tisućljeće - sociološke perspektive", s
posebnim osvrtom na njemačke prilike, privukao posebnu pozornost
sudionika što se posebno očitovalo u raspravi. Svoje je izlaganje
koncipirao u deset teza, a svaka teza opisuje jedan trend u kojem se
našla Crkva, posebice Crkva u Njemačkoj, jer je svoje teze
konkretizirao rezultatima istraživanja u Njemačkoj. Govoreći, na
primjer, o trendu od konfesionalizacije do nekonfesionalizacije,
istaknuo je kako se od jednog perioda u kojem je religija igrala
važnu ulogu u životu čovjeka došlo do razdoblja u kojem religija
nema više tu ulogu. Drugim trendom od uspostave Crkve pa do nestanka
Crkve iz društva primjećuje da u čovjekovu životu na prvo mjesto
dolazi obitelj, i obitelj poprima religiozno značenje. Obitelj je
postala imanentna transcendencija u ovom životu te je nastala
religioznost obitelji. "Crkva je izgubila mnoge kompetencije, ne
može više ni određivati što je definicija religije, ni što su
religiozni sadržaji ni kakva je uloga religije", rekao je prof.
Ebertz. U trećem trendu naslovljenom "od Crkve kao institucije
milosrđa do Crkve kao poduzeća koje nudi usluge" primijetio je kako
se Crkva promatra iz perspektive potrošača i to kroz filter
obitelji, jer obitelj zauzima najvažnije mjesto u čovjekovu životu.
Crkva ima veliku ulogu u obrednim slavljima, kao na primjer Božić,
koji se u Njemačkoj slavi kao rođendan čitave obitelji te se više
očituje kao "slavljenje vlastite obitelji nego pristajanje uz
Kristovo učenje". U Njemačkoj je Crkva prihvaćena kao "ritualni i
karitativni sustav za život, a postaje zanimljiva kao
proizvoditeljica obiteljskih obreda te dok preko Caritasa pomaže
ljudima, od dječjih vrtića do staračkih domova". Stvara se, rekao je
nadalje prof. Ebertz, neka vrsta "obiteljske ideologije". A
"prihvaćajući tu obiteljsku ideologiju Crkva sama sebi postavlja
stupicu. Crkva se mora obraćati i ljudima koji žive izvan obitelji i
koji su primorani živjeti izvan obitelji. Familijarizam (podilaženje
obitelji) je kontraproduktivan i u pogledu svećeničkih i redovničkih
zvanja."
Trendom autocentričnosti predavač je ukazao na činjenicu kako
individuum postaje konačno mjerilo svih stvari, a život ima smisla
tek kad mu svaki pojedinac dadne smisao. Iz toga proizlazi da Crkva
smije kod toga samo pomagati. Trend o životnoj estetskoj
orijentaciji pokazuje kako ta estetska orijentacija uzima sve više
maha, odlučuje o svemu, a o njoj više i ne razmišljamo. Estetski
kriteriji prodiru u svakodnevni život i reguliraju čovjekov izbor
(Što možemo izabrati od mnoštva koje nam se nudi?). I društveni se
odnosi ocjenjuju prema shemi 'lijepo - ružno'. A duhovna ponuda
mnogih crkvenih zajednica ne može se približiti ljudima drugačije
duhovne gladi, te je ti ljudi traže izvan svoje župe, ali i izvan
Crkve.
Crkva se suočava s mnoštvom snaga
koje nude nova usmjerenja u svijetu. Te nove alternative
relativiziraju značenje kršćanstva. Svijet nam je postao dostupan i
prodire u sva područja života donoseći time trajno relativiziranje
crkvenog. Trend rasipanja religioznog pokazuje da se elementi
religioznog nalaze svuda (u kinu, u časopisima, na televiziji,
internetu, na športskim terenima, čak i u diskotekama), ali bez
obvezatne religioznosti. Crkva se nalazi pred izazovom da
specifizira specifično kršćansku religioznost, jer sve je manje
jasno što je posebnost kršćanskog vjerovanja. I većina članova Crkve
to ne zna. Desetom tezom, ili trendom adaptacije, ili modernizacije,
prof. Ebertz je istaknuo da se "Crkva nalazi pred izazovom da se
prilagodi promijenjenim društvenim uvjetima a da se pritom ne
izjednači s drugima, da ne postane suvišnom. Crkva je pred izazovom
da se prilagodi svijetu, da mu se priključi, a da se pritom ne
raspline i da ne žrtvuje svoju Objavu, jer naviješta Boga koji je
postao čovjekom, raspetoga Boga koji i sutra želi biti Bog s nama."
Četvrtog dana Tjedna za sve je
sudionike priređen izlet na Elafite, u okolici Dubrovnika, s dužim
posjetom franjevačkom i dominikanskom samostanu na Lopudu.
U petak je dr. Giulio Conticelli,
profesor na Sveučilištu u Firenci, i predsjednik "Fondacije Giorgio
La Pira" govorio o Giorgiju La Piri i njegovu gledanju na Crkvu i
društvo, s naglaskom na La Pirino promišljanju uloge kršćanina u
obnovi društva koje je određeno prema kršćanskim vrijendostima. U
prvom dijelu govorio je o osobi Giorgija La Pire pod antropološkim,
ekleziološkim i povijesnim vidom. U drugom dijelu govorio je o La
Piri i projektu europske zajednice, o važnosti nacije, te na kraju o
odnosu Gorgija La Pire prema svetom Tomi Akvinskom i dominikanskoj
duhovnosti. Giorgio La Pira, rođen 1904. na Siciliji, profesor
rimskog prava u Firenci, je bio dominikanski trećoredac, od 30.
godina je živio u samostanu sv. Marka u Firenci, veoma vezan uz
dominikansku duhovnost. Nakon izglasavanja rasističkih zakona 1938.
u Italiji počinje njegov otpor nacional-socijalizmu. Ustaje u obranu
ljudske osobe protiv rasističkih zakona. Pokrenuo je i časopis koji
je izlazio samo godinu i pol, jer ga je fašistički režim zabranio.
Godine 1946. izabran je u ustavnu skupštinu, bio je član komisije za
stvaranje talijanskog ustava te zamjenik ministra rada. Od 1951. pa
do 1965, uz kratke prekide, bio je gradonačelnik Firence. Borio se
protiv atomskog rata. Dopisivao se je s Hruščovom i pisao mu je da
treba odbaciti ateizam zbog dobra naroda svijeta. La Pira je prvi
kršćanin koji, na poziv da posjeti Moskvu 1959., u Vrhovnom sovjetu
govorio o oslobođenju od ateizma i religioznoj Rusiji. Posjetio je i
Ho Shi Minha; surađivao je s Martinom Lutherom Küngom i Thomasom
Mertonom. Dopisivao se sa ženskim klauzurnim samostanima u Italiji,
Europi i izvan Europe, moleći sestre svojim okružnim pismima da mole
za njegovo djelovanje. Surađivao je i na priključenju Kine
Ujedinjenim narodima. Njegovo političko oružje bili su nutarnji mir,
molitva, povlačenje na meditaciju i nutarnje svjetlo. Vanjski svijet
je promatrao kao biljku koja ne može živjeti bez svojih korijena.
Petnaestak godina koje je proveo kao gradonačelnik Firence proveo je
uz pomoć molitve i meditacije. Svjedočio je da "arhitektura ljudskog
grada može nastati samo na temelju kontemplacije Grada Božjega".
Glasovao je protiv poslijeratne nezaposlenosti, smatrajući da u
svakom društvu svaki čovjek ima pravo na rad jer tako može izraziti
dostojanstvo ljudske osobe. Osoba koja ne radi isključena je iz
zajednice kojoj pripada.Kao gradonačelnik Firenze otvarao je nova
radna smjesta, jer se nezaposlenost kao veliko zlo protivi ljudskom
dostajanstvu. Neprestano je proučavao misao sv. Tome Akvinskog,
posebice njegovu Sumu teologije i uzima glavne crte koje vrijede za
sadašnjost i za budućnost. Produbio je i značenje Akvinčeve misli u
smislu vrijednosti ljudske osobe. Umro je 1977. godine, a 1986.
počeo je proces za njegovu beatifikaciju.
Ovo je treći u nizu međunarodnih
Studijskih tjedana koji započinje svakog prvog ponedjeljka u rujnu u
samostanu sv. Dominika u Dubrovniku, kao projekt Hrvatske
dominikanske provincije koji organizira i kordinira njezin "Centar
za studij i izdavačku djelatnost". Projekt redovito podržavaju i
europski dominikanski provincijali (IEOP) na svojim redovitim
godišnjim zasjedanjima. Dubrovački studijski tjedan je jednistvena
prilika za međusobno upoznavanje svih članova dominikanske obitelji,
prilika za upoznavanje života i načina rada u drugim provincijama
Reda.
Sudionici su istaknuli da je Crkva, u
zemljama odakle dolaze, na prekretnici. Tijekom Tjedna vidjelo se
gdje je i na koji je način Crkva u svojoj povijesti rješavala takva
pitanja. Naglasak je posebno stavljen na doprinos dominikanaca u
traženju novih rješenja. Na te odnose ne treba gledati s
rezignacijom, nego ih promatrati kao šansu, gledati prema naprijed i
pitati se što kao dominikanci možemo učiniti.
|
