|
Samo rijetko su filozofske
špekulacije pravi uzroci nevjere. Većinom se vjera u Boga slama čovjekovom
krivicom, no često i tuđom krivicom.
Trećina čovječanstva na zemlji živi danas pod vlašću
komunizma. Mnogi više ne vjeruju u Boga. Komunizam je nastao u srcu Njemačke u
prošlom stoljeću. Stisnuta pesnica je njegov simbol. Porabljeni radnici Njemačke
stiskali su tada pesnice protiv izrabljivača. Bolesni, bespomoćni, bez
sredstava, napušteni, bez pravne zaštite, djeca su tražila kruh. Tada se rodila
mržnja proletera protiv njihovih gospodara, koji su se nazivali kršćanima. Iz te
mržnje protiv kršćanskih krvopija rađa se i mržnja protiv Boga, protiv religije,
protiv kršćana. Krivicom kršćana nastao je komunizam. Tko će jednom radi toga
odgovarati pred Bogom? Možda
smo mi kršćani današnjice na isti način krivi radi nevjere izgladnjelih naroda!
U Evropi i Americi, u kršćanskim zemljama svijeta, stanuju najbogatiji
stanovnici zemlje. Mi trošimo danas iznose u milijardama za alkohol i nikotin. A
pored nas umire od gladi godišnje 30 miliona ljudi u svijetu. Ti se narodi danas
ne uzdaju u radosnu vijest Evanđelja, jer više nemaju povjerenja u kršćansku
bratsku ljubav. Oni ljube Krista, ali mrze kršćane, govorio je Gandhi. Tko će
jednom za to biti odgovoran?
Afro-azijski studenti dolaze na univerzitete Evrope kao religiozni ljudi, a
napuštaju Evropu najvećim dijelom kao ateisti, kao ljudi bez Boga. Oni su kod
nas doduše naročito upoznali tehniku i stres, ali ne i ljude, kojima je Bog
središte života. I radi toga ne vjeruju više u Boga. Oni će kao rukovodioci
svojih mladih naroda izgrađivati nove države, ali bez Boga. Kako ćemo mi
evropljani radi toga jednom odgovarati.
Ljudi uvijek trebaju uzore! Oni moraju upoznati
jedno žarko srce, vidjeti oduševljenog čovjeka i tek tada će moći povjerovati u
veličinu Boga koji je iznad svega. Ali kako će se ledena srca ugrijati, kada
nigdje ne susreću žar Božanske ljubavi u ljudima?
Iz školske klupe mladi ljudi polaze u pogone, obrte,
poduzeća. Poslije nekoliko mjeseci stariji kolege ih dobro obrade. Sada je seks
tema broj jedan, a Bog je zrak i poruga. Nas kršćane jednom će zapasti teška
odgovornost. Na sudnjem danu morat ćemo spoznati, da našom krivicom nevjernici
nisu mogli pronaći put ka Bogu! Upadljivi grijesi ljudi vjernika odbijaju
nevjernike. Odvratnost prema kršćanima pretvara se u odvratnost prema Bogu. Oni
koji su udaljeni od nas doživljavaju kršćane kao brutalne, bezobzirne,
egoistične. Tako postaje religija u njihovim očima nesimpatična i bezvrijedna,
jer prividno nema snage da ljude učini boljima. I Crkva u cjelini, jer se
sastoji od ljudi grješnika, čini uvijek ponovo pogreške radi kojih se ljudi
osjećaju odbačeni od vjere. Božanska snaga koja je u vjeri, mnogim je grijesima
toliko zamračena, da joj razočarani ljudi okreću leđa. Na taj način ljudi često
gube vezu s Bogom. Moramo se
plašiti odgovornosti, koju imamo jedni za druge: da našom krivicom drugi ne
postanu kolebljivi u svojoj vjeri u Boga, da našom krivicom ne ostanu u tami
nevjere, jer u nama nisu našli nikakvo spasonosno svjetlo. |
