|
Papin nagovor uz
molitvu Kraljice neba, na Duhove 15. svibnja
2005.
U
bazilici Sv. Petra upravo je završilo
euharistijsko slavlje pod kojim sam s radošću
zaredio 21 novoga svećenika. Taj je događaj važan
trenutak rasta naše zajednice. Od zaređenih
službenika ona, doista, prima život, posebice
putem posluživanja Božje Riječi i sakramenata. Ovo
je stoga dan radosti za cijelu rimsku Crkvu. A
novim svećenicima to su na osobiti način njihovi
Duhovi. Njima ponovno upravljam pozdrav te molim
Gospodina da uvijek prati njihovo služenje.
Zahvaljujemo Bogu na daru novih prezbitera i
molimo da u Rimu kao i u čitavome svijetu procvatu
i dozriju brojna i sveta svećenička zvanja.
Ovo
zgodno poklapanje svetkovine Duhova s
prezbiterskim ređenjima potiče me da podvučem
nerazdvojnu vezu koja u Crkvi postoji između Duha
i ustanove. O tome sam nešto rekao već i prošle
subote, preuzimajući u posjed katedru rimskoga
biskupa, u Sv. Ivanu Lateranskome. Katedra i Duh
su usko povezane stvarnosti, kao što su to i
karizma i redovita hijerarhija. Bez Duha Svetoga
Crkva bi se svela na sasvim ljudsku organizaciju,
pod teretom svojih vlastitih struktura. No, u
Božjim naumima Duh se obično služi ljudskim
posredništvom kako bi djelovao u povijesti. Upravo
je stoga Krist, koji je ustanovio svoju Crkvu na
temelju apostola okupljenih oko Petra, nju i
obogatio darom svoga Duha, kako bi je tijekom
stoljeća jačao (ups. Iv 14,16) i vodio do pune
istine (usp. Iv 16,13). Neka crkvena zajednica
uvijek ostane otvorena i poučljiva djelovanju Duha
Svetoga, da bude među ljudima vjerodostojni znak i
učinkovito oruđe Božjega
djelovanja!
Povjeravamo ovu želju zagovoru
Djevice Marije, o kojoj danas razmatramo u
slavnome otajstvu Duhova. Duh Sveti koji je u
Nazaretu sašao nad Nju da je učini Majkom
utjelovljene Riječi (usp. Lk 1,35), sašao je danas
nad Crkvu koja se rađa okupljena oko Nje u Dvorani
Posljednje večere (usp. Dj 1,14). Zazovimo
pouzdano Blaženu Djevicu Mariju, kako bi nam ona
izmolila obnovljeno izlijevanje Duha nad Crkvu
naših dana. |
